Video
Međutim, kako se kriza oteže, sve je manje vjere u njegovu sposobnost da izvuče „zeca iz šešira“ i pronađe rješenje za francuske probleme, a predsjednik očigledno gubi podršku nekih svojih nekada odanih saradnika, posebno trojice bivših premijera, piše Politico.
Njegove opcije sada se svode na raspisivanje prijevremenih parlamentarnih izbora ili imenovanje šestog premijera od početka njegovog sadašnjeg mandata 2022. godine. Ovoga puta, međutim, mogao bi da imenuje premijera iz redova socijalista i povjeri mu zadatak da probije političku blokadu oko usvajanja budžetskih rezova teških više milijardi eura, potrebnih da se druga po snazi ekonomija u EU izvuče iz dužničke krize.
U političkom sudaru koji podsjeća na karambol, predsjednik je u ponedjeljak prihvatio iznenadnu ostavku premijera Sebastijena Lekornija nakon svega 27 dana na toj funkciji, da bi mu potom naložio da do srijede uveče pronađe izlaz iz najnovijeg političkog haosa.
Makronov sopstveni tabor djeluje frustrirano. Bivši premijer Gabrijel Atal, koji sada predvodi Makronovu centrističku partiju „Rensans“, pojavio se u ponedjeljak uveče na nacionalnoj televiziji i izjavio da „više ne razumije“ predsjednikove poteze.
Eduar Filip, još jedan bivši premijer u Makronovom mandatu i kandidat na predstojećim predsjedničkim izborima, otišao je korak dalje u utorak, pozvavši Makrona da podnese ostavku čim bude usvojen budžet, nakon što je u manje od godinu dana „potrošio“ tri vlade.
Potom je, zadajući dodatni udarac, Elizabet Born — premijerka u čijem je mandatu Makron progurao ključni zakon o podizanju starosne granice za penzionisanje uprkos žestokom protivljenju — izjavila za list Le Parisien da sada podržava suspenziju tog zakona i da je „važno znati kada treba poslušati i napraviti zaokret“.
Predsjedniku kao da ponestaje manevarskog prostora, a signali o tome koju će opciju sada izabrati su protivrječni.
Izbori ili još jedan premijer?
Za neke posmatrače bilo je značajno što se Makron u utorak sastao s predsjednicima Nacionalne skupštine i Senata, jer bi s njima morao da se vidi prije raspisivanja izbora.
Ali izbori su visoko rizičan potez koji bi vjerovatno oslabio njegovu centrističku „Rensans“ i ojačao krajnje desni Nacionalni savez.
Sam predsjednik je u avgustu isključio tu mogućnost, a jedan njegov bivši savjetnik kazao je da od tada nije promijenio mišljenje.
„To nije dolazilo u obzir“, rekao je. Čak i ako Francuska postane „predmet podsmijeha“ zbog beskrajnih pregovora o vladi, cilj i dalje mora da bude poraz krajnje desnice.
To znači da je glavni izbor imenovanje novog premijera. Ali zašto bi sljedeći premijer imao više uspjeha u sprovođenju ogromnih budžetskih rezova koji se traže?
„Mislim da on ipak ima još jedan adut“, rekao je Bruno Žanbar iz agencije OpinionWay. „Može imenovati nekoga iz Socijalističke partije i pustiti ga da formira vladu“.
U utorak uveče, lider Socijalističke partije Olivije For samouvjereno je izjavio da je „došlo vrijeme da se isproba ljevica“ uoči ključnog sastanka sa Lekornijem u srijedu.
„Pokušali smo s tri premijera iz centra-desnice i vidjeli smo rezultate“, rekao je on na francuskoj televiziji. „Moramo promijeniti politiku.“
Ali, takav potez za Makrona bi imao cijenu, jer For želi da suspenduje predsjednikovu penzionu reformu pozdravivši „zakašnjelo buđenje“ bivše premijerke Born.
Lider socijalista takođe je nagovijestio razgovore s liderom Makronove „Rensans“ stranke, Atalom, koji se sada distancirao od predsjednika. For je kazao da bi bio za neku vrstu političkog pakta o nenapadanju s centristima.
Prema ocjeni Žanbara, imenovanje premijera iz redova ljevice omogućilo bi Makronu da odgovornost prebaci na opoziciju, jer bi i socijalisti imali velikih problema da usvoje budžet u duboko podijeljenoj Nacionalnoj skupštini.
Koalicija nevoljnih
Lekorni je u utorak ujutro započeo svoj teško ostvarivi pokušaj da razriješi trenutni haos razgovorima s ključnim poslanicima i liderima partija koje su podržavale Makrona još od njegove prve izborne pobjede 2017.
Sastanak je završen dogovorom učesnika da se fokusiraju na dva hitna prioriteta: usvajanje budžeta i pronalaženje rješenja za političku krizu u pacifičkom arhipelagu Nova Kaledonija.
Ali nema naznaka da će 48 sati biti dovoljno Lekorniju da uspije u zadatku koji nije mogao da riješi tokom 27 dana na funkciji premijera.
Odlazeći ministar unutrašnjih poslova Bruno Retajo, lider konzervativnih Republikanaca, bio je pozvan na sastanak u utorak, ali je odlučio da ne prisustvuje, uprkos tome što je ranije učestvovao u vladama koje je Makron podržavao kao manjinski koalicioni partner.
Retajova javna kritika Lekornijeve vlade — posebno zbog toga koliko je Makronovih saveznika uključivala — bila je ključni faktor koji je ubrzao ostavku vlade.
Tvrdi konzervativac je u utorak ujutro praktično zatvorio vrata daljoj saradnji s Makronovim taborom, rekavši da bi njegova partija ušla u vladu samo ako bi je predvodio premijer iz redova opozicije — situacija poznata u Francuskoj kao kohabitacija — i inače je pozvao predsjednika da raspiše prijevremene parlamentarne izbore.
U utorak uveče, Retajo je dodatno učvrstio svoj stav i odbio da učestvuje u vladi koju bi vodio bilo socijalista, bilo centrista iz Makronovog tabora.
„Čovjek ili žena s ljevice oslabila bi Francusku. To bi značilo više potrošnje, veći poreski pritisak i veću imigraciju“, rekao je.
Preporučeno
Čak i ako Francuska do kraja sedmice dobije novog premijera, još se ne nazire jasan izlaz iz političke krize.
