Video
Pored šoka porodice, zaprepašćenja novinara i javnosti zbog odluke Apelacionog suda – otvaraju se pitanja sigurnosti, prije svega, novinara kritičara režima i opšteg povjerenja u sudstvo, kao i dalja svrha postojanja Komisije za istraživanje ubistava novinara koja je formirana baš zbog ubistva Ćuruvije, ali i novinara Dade Vujasinović i Milana Pantića. O paljenju kuće Milana Jovanovića da i ne govorimo, jer se postupak vodio pet godina, izvršioci su osuđeni na pet godina zatvora, ali Jovanović kuću još nije obnovio. Prvobitno je živio u garaži koja nije izgorjela…. Svi oni pisali su i u tekstovima pominjali činjenice koje su bile pogubne za neke učesnike vlasti.
Osuđeni pa oslobođeni
Na odluke Apelacionog suda nema žalbe i nekadašnji pripadnici DB-a Milan Radonjić, Ratko Romić i Miroslav Kurak (koji je u bjekstvu) na čelu sa njihovim šefom Radomirom Markovićem su sada slobodni ljudi što se tiče ubistva Ćuruvije. Marković je u zatvoru gdje izdržava jedinstvenu kaznu od 40 godina zatvora zbog ubistva četiri funkcionera Srpskog pokreta obnove na Ibarskoj magistrali, pokušaja ubistva Vuka Draškovića u Budvi i učešću u ubistvu Ivana Stambolića i imaće 95 godina kada odsluži kaznu.
Radonjić, bivši šef beogradskog DB-a i Kurak su bili u kućnom pritvoru zbog ubistva Ćuruvije.
Apelacioni sud je preinačio prvostepenu presudu Specijalnog suda za organizovani kriminal pod obrazloženjem da i pored svih izvedenih dokaza tokom postupka nije utvrđeno postojanje organizovane kriminalne grupe niti je utvrđeno ko je, kada i gdje dogovorio plan za ubistvo Ćuruvije…
Apelacioni sud je mogao da presudu Specijalnog suda preinači, poništi i vrati na ponovno suđenje.
U optužnici tužilaštvo tvrdi da je Ćuruviju ubio Kurak, koji je u bjekstvu, da mu je saučesnik bio Romić, a da su ih na to podstakli Marković i Radonjić. Tužilaštvo tvrdi da je motiv za ubistvo bilo Ćuruvijino istupanje u domaćoj i stranoj javnosti i njegova kritika tadašnjeg predsjednika SRJ Slobodana Miloševića i njegove supruge Mirjane Marković. Ćuruvija je praćen sve do ubistva, a intenzivno je praćen uoči i na dan ubistva 10. i 11. aprila 1999. godine.
Pravni lijek ne mijenja ništa
”Tu se više ništa ne može promijeniti”, kaže advokat Rodoljub Šabić, bivši povjerenik za informacije od javnog značaja istakavši da ga presuda nije iznenadila, ali da je na njega ostavila negativan utisak. Šabić kaže da su nekoliko mjeseci u pravosudnim kuloarima kolale informacije da je presuda donijeta i sada hipotetički ostaje mogućnost da javni tužilac podnese vanredni pravni lijek zahtjev za zaštitu zakonistosti.
”Međutim, po zakonu taj zahtjev može imati dejstvo samo ako je uložen u korist okrivljenih, što ovdje ne bi bio slučaj čak i pod pretpostavkom da Vrhovni sud koji odlučuje po zahtjevu nađe da postoji neka povreda zakona, on bi to konstatovao, ali bi oslobađajuća presuda ipak ostala na snazi”, rekao je Šabić.
On je naglasio da je presuda potvrda sve snažnije prisutne i za građane zastrašujuće predstave o potpunoj nemoći države i državnih organa.
”Ako za četvrt vijeka nijesu u stanju da razotkriju i kazne nalogodavce i izvršioce mučkog ubistva novinara koji je bio kritičar i oponent vlasti, a koji je do same smrti bio pod prismotrom bezbjednosnih struktura – onda je bukvalno sve moguće. Ovakav kraj postupka jeste strašan, ali je još gore to što je on samo jedna u sve dužem nizu potvrda da je sentenca „pustimo intitucije da rade svoj posao“ u svakoj uređenoj državi vrijedna i ohrabrujuća, a u našoj pretvorena je u bezvrijednu, ciničnu i iritantnu floskulu”, konstatovao je Šabić.
Poraz za društvo
”Nemam odgovore na brojna pitanja kada je riječ o konačnoj presudi, neobjašnjivo je da se devet mjeseci piše otpravak presude, ovo je veliki poraz za društvo u Srbiji”, rekao je Veran Matić, novinar i predsjednik Komisije za istraživanja ubistva novinara. On je istakao da je „presuda poraz i za političku riješenost da se kazni nasilje nad novinarima“.
Matić kaže i da su poruke presude jasne: „Oni koji ugrožavaju bezbjednost novinara i ubijaju novinare mogu računati i dalje na to da skoro ne postoji šansa da budu osuđeni“.
Ivana Stevanović, predsjednica Fondacije ,,Slavko Ćuruvija“ ocijenila je da se radi o porazu države na mnogo nivoa.
”Ovo je jedan od pokazatelja gdje smo krenuli, ako smo uopšte izašli iz devedesetih godina, i zastrašujuća poruka za sve građane. Ovo je brutalno ubistvo, ubistvo prava ljudi da budu informisani i ubistvo novinara koje se poslije 25 godina završava na ovaj način”, kaže Stevanović.
”Jasno je da je država umiješana u ovaj zločin. Nakon 25 godina ne znamo ko je naručio i ko je ubio Slavka Ćuruviju, to je žalosno i izaziva bijes da živite u takvoj državi. Neki ljudi koji su onda upravljali državom očigledno su još uvijek moćni i sve su učinili da se od prvog dana ovaj slučaj zataška i obesmisli”, kazao je Željko Bodrožić, novinar i predsjednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije.
Bodrožić je podsjetio da je u vrijeme ubistva Ćuruvije ministar informisanja bio sadašnji predsjednik države Aleksandar Vučić i naveo:
Preporučeno
”Predsjednik države je uzletio na priči borbe protiv korupcije i kriminala, na razotkrivanju svih slučajeva ubistva novinara i svega što je obilježilo neko vrijeme. Ali, u ovom slučaju se vidi da je sve to bila prazna priča, magla, da bi stekao popularnost i preuzeo državu, zatim je zarobio i sada on može i ovako”, zaključio je Bodrožić.
