Radomir Marković kazao je u svojim završnim riječima da navodi optužnice nisu tačni ni dokazani, što je i ranije navodio u svojim žalbama na prvostepene presude.

Radonjić je kazao u svojoj završnoj riječi da navodi optužnice ne odgovaraju stvarnosti. Naime, on je priznao da je izdao nalog za mjeru tajnog praćenja Ćuruvije, kao i nalog da se ona obustavi neposredno prije nego što je Ćuruvija ubijen.

Kazao je i da nikakve naloge za mjeru tajne telefonske kontrole u slučaju Ćuruvija nije davao, kako se navodi u optužnici.

Romić je takođe u završnim riječima rekao da su navodi optužnice neosnovani i da je saglasan sa svim što je prethodno navela njegova advokatica i u žalbi i u završnoj riječi.

Tužilac u ovom postupku Milenko Mandić ranije je u svojim završnim riječima ponovo od sudskog vijeća tražio maksimalne kazne zatvora od po 40 godina za okrivljene pripadnike Resora državne bezbjednosti – Radomira Markovića, Milana Radonjića, Ratka Romića i bivšeg pripadnika SAJ-a i rezervnog pripadnika službe Miroslava Kuraka.

Tužilac je kazao i da ostaje pri svojim ranije iznesenim završnim riječima i navodima optužnice, jer se nisu promijenile ni činjenice niti sadržaj izvedenih dokaza. Takođe je tužilac naveo da ne stoji da je Slavko Ćuruvija postupao protivustavno niti da je bio izdajnik kako je bio predstavljen u medijima i javnosti.

Advokat Vladimir Marinkov, branilac Radomira Markovića, bivšeg načelnika Resora državne bezbjednosti, je kazao i da Ćuruvija nije bio praćen da bi bio ubijen, kako se navodi u optužnici.

Za svog branjenika on traži da se oslobodi optužbi koje mu se stavljaju na teret.

Advokatica okrivljenih Milana Radonjića i Ratka Romića, Zora Dobričanin Nikodinović, kazala je da jedino što može da traži poslije 10 godina suđenja jeste da njeni klijenti budu oslobođeni krivice koja im se stavlja na teret.

Dodala je da je “jedino nesporno da je Slavko Ćuruvija ubijen i da je nesporno da ga nijesu ubili Ratko Romić i Miroslav Kurak, pa da ih tako nisu ni organizovali da to učini Radomir Marković i Milan Radonjić”.

Advokat Mladen Džomić iz advokatskog tima okrivljenog Miroslava Kuraka, tražio je za svog branjenika koji se nalazi u bekstvu oslobađajuću presudu s obzirom na to da je Miroslav Kurak, prema njegovim riječima, “ostao bez radnje izvršenja krivičnog djela”. Naime, prvostepeni sud prekoračio je optužnicu uvođenjem NN lica kao neposrednog izvršioca ubistva Ćuruvije, što se u optužnici ne navodi.

Podsjetimo, novinar i urednik dnevnog Telegrafa i vlasnik Magazina Evropljanin Slavko Ćuruvija ubijen je 1999. godine, a ni skoro 24 godine kasnije sudski proces u ovom slučaju nije okončan. Sada se čeka posljednja odluka Apelacionog suda koja će biti pravosnažna.

Do sada su donesene dvije identične prvostepene presude posebnog odjeljenja za organizovani kriminal Višeg suda u Beogradu kojom su četiri pripadnika resora državne bezbjednosti osuđeni na ukupno 100 godina zatvora.

Bivši načelnik Resora državne bezbjednosti Radomir Marković i načelnik beogradskog centra RDB-a Milan Radonjić na po 30, a glavni inspektor u Drugoj upravi RDB-a Ratko Romić i rezervni pripadnik službe Miroslav Kurak na po 20 godina zatvora.

Radomir Marković nalazi se u zatvoru gdje izdržava kaznu u trajanju od 40 godina zbog četvorostrukog ubistva na Ibarskoj magistrali u oktobru 1999. godine. Miroslav Kurak nalazi se u bjekstvu i za njim je raspisana Interpolova potjernica, dok su Ratko Romić i Milan Radonjić u kućnom pritvoru više od pet godina.