Video
Tokom proteklih 12 mjeseci, klimatske promjene bile su nemoguće za ignorisati, htjeli mi to ili ne. Euronews osvrće se na godinu rekordnih maksimuma i minimuma.
Počnimo sa nekoliko klimatskih činjenica za 2025. godinu, koje su ozbiljne za čitanje.
Svjetska meteorološka organizacija već je saopštila da su posljednjih 11 godina bile najtoplije u istoriji, a 2025. će najvjerovatnije biti ili druga, ili treća najtoplija godina ikada zabilježena.
Konačni podaci u januaru očekuju se da pokažu da su posljednje tri godine sve premašile cilj od 1,5 stepeni Celzijusa iznad predindustrijskih nivoa, postavljen u deset godina starom Pariškom sporazumu, prema Kopernikus službi za klimatske promjene (Copernicus Climate Change Service).
Zašto se to dešava? Koncentracija gasova staklene bašte dostigla je rekordni nivo u 2025. Ovi gasovi nastaju ljudskim aktivnostima, poput sagorijevanja fosilnih goriva i promjena u korištenju zemljišta povezanim s krčenjem šuma i industrijskom poljoprivredom. Gasovi zadržavaju toplotu sa Sunca brže nego što atmosfera zrači nazad u svemir, stvarajući globalno zagrijavanje.
Tramp naziva klimatske promjene „prevarom“
Godina je počela s Donaldom Trampom u Bijeloj kući, opet, kako bi Forest Gamp rekao, i ponovnim povlačenjem SAD-a iz Pariškog sporazuma. To je bilo izborno obećanje američkim biračima i Tramp se držao svog plana, prenosi Euronews.
Malo van scenarija bio je Trampov govor u Generalnoj skupštini UN-a u septembru, gdje je rekao da su obnovljivi izvori energije „šala“ i „previše skupi“. Naslove je privukao jednim zapaženim komentarom, opisujući klimatske promjene kao „najveću prevaru ikada izvršenu nad svijetom“.
Tramp je ukinuo zamrzavanje odobrenja za izvoz ukapljenog prirodnog gasa (LNG) prvog dana na funkciji, a od tada su američke prodaje porasle.
LNG je fosilno gorivo koje se često promoviše kao sredstvo za „prelaz“ ka obnovljivim izvorima, ali proizvodnja i transport LNG-a proizvode emisije 33 posto veće od uglja. Amerika je ove godine obezbijedila gotovo polovinu LNG-a za Evropu.
U borbi za smanjenje emisija, SAD su napravile korak unazad, dok je Kina napravila korak naprijed. Iako ostaje najveći svjetski emiter, analiza „Carbon Briefa“ pokazuje da su kineske CO₂ emisije bile stabilne ili u padu posljednjih 18 mjeseci.
Da li je Kina dostigla vrhunac? Moguće. Zemlja je zabilježila pad emisija iz transporta, proizvodnje čelika i cementa, a fosilne elektrane u zemlji trebalo bi ove godine da zabilježe prvi godišnji pad proizvodnje u deceniji zahvaljujući masovnom širenju obnovljivih izvora kako bi zadovoljile rastuću potražnju.
U Briselu je klimatska i energetska politika EU-a 2025. godine ličila više na božićnu slagalicu. Nedavno su povukli planove o zabrani prodaje automobila s motorima s unutrašnjim sagorijevanjem od 2035. godine. Ovo se dogodilo samo nekoliko dana nakon što je konačno postignut dogovor o pravno obavezujućem cilju smanjenja emisija gasova staklene bašte za 90 posto u odnosu na nivo iz 1990. do 2040. godine. Da li su ta dva cilja tehnički i politički kompatibilna?
Dijelovi zakonodavstva Zelenog dogovora mjesecima su pomjerani kao dio „Omnibus I paketa“, predloženog u februaru 2025. Namijenjen da „pojednostavi“ pravila, bio je široko kritikovan zbog popuštanja standarda zaštite životne sredine i pružanja kritičarima „neto nule“ lakih prilika da osvoje poene. Mehanizam EU-a za prilagođavanje granica ugljenika, koji treba stupiti na snagu 1. januara 2026, stalno je premještan i prepravljan od strane industrija oko toga kako treba da se primjenjuje i ko može biti izuzet.
Amnesty International je „Omnibus I“ nazvao „buktinjom“ regulativa, dok je BLOOM opisao Evropu kao da ulazi u „demokratsku tminu“.
U novembru je COP30 klimatski samit takođe imao nekoliko vatrenih momenata, naročito kada je dio jednog paviljona zapravo zahvatio požar. Održan u Brazilu, na ivici Amazonske prašume, pohvaljen je zbog dvije stvari.
Prvo, nakon tri prethodna COP-a održana u antidemokratskim i autoritarnim zemljama, klimatski aktivisti mogli su ove godine lakše da se vide i čuju. Drugo, u odsustvu lakog napretka u ciljevima Pariškog sporazuma UNFCCC-a, počeo je da se formira niz koalicija među zemljama koje su više naklonjene klimi. To ukazuje na novi odmak od statusa kvo koji postavlja spremne i voljne protiv nezainteresovanih i nevoljnih.
Sve u svemu, COP30 nije smatran uspjehom, a ugledni „Climate Action Tracker“ opisao ga je kao „razočaravajući“, s „malo ili nimalo mjerljivog napretka u projekcijama zagrijavanja – četvrtu godinu zaredom“. Procjene pokazuju da smo trenutno na putu ka zagrijavanju od 2,6 stepeni Celzijusa iznad predindustrijskog prosjeka do 2100. godine, a zagrijavanje će se nastaviti i u narednom vijeku.
Topljenje leda, rast mora, zagrijavanje kopna
U međuvremenu, u najudaljenijim dijelovima planete, promjene se ubrzavaju, dok strahovi rastu da se prelaze nepovratne planetarne tačke. Ako politika klimatskih promjena 2025. godine ne izaziva vrtoglavicu, stvarnost zagrijavanja kopna, kriosfere i okeana vjerovatno hoće.
Prvo, pogledajte i uživajte u pogledu na bilo koji ledeni vrh dok možete, jer neće dugo trajati. Studija ETH Ciriha iz 2025. pokazala je da ulazimo u period koji nazivaju „vrhunac izumiranja glečera“. Mjesta poput Alpa, Stjenovitih planina, Kavkaza i Anda zauvijek će se promijeniti.
Ove godine potvrđeno je da je Venecuela izgubila svoje posljednje glečere. Do 2100. Centralna Evropa imaće svega tri posto današnjeg ukupnog broja glečera prema trenutnim trendovima zagrijavanja. To ima duboke posljedice ne samo za lijepe turističke destinacije već i za hidroelektrane i poljoprivredna naselja koja zavise od otapanja leda tokom ljeta. Povezane opasnosti od kolapsa glečera skrenute su svijetu kada je švicarsko selo Blaten uništeno lavinom leda, blata i stijena u maju.
Studija objavljena u junu 2025. skrenula je pažnju dok je simulirala kolaps AMOC-a, transportne trake toplote sa ekvatora koja održava sjevernu Evropu blagom i vlažnom. Nema vremenske linije, ali modeliranje je izvanredno. U scenariju umjerenih emisija sa brzim usporavanjem okeanskih struja, morski led bi dostigao Škotsku i zimske temperature u Londonu do -20 stepeni Celzijusa. Sjeverna Evropa bi bila jedini dio planete koji bi postao hladniji, a ne topliji.
Na Antarktiku, istraživači su takođe posmatrali destabilizaciju ledenih polica. Tim sa Univerziteta Istočna Anglija u Velikoj Britaniji, koristeći britansku istraživačku podmornicu “Boati MekBotfejs” (Boati McBoatface), izveo je prvo istraživanje “linije uzemljenja” ispod ledene police Dotson (ogromna plutajuća masa leda na zapadu Antarktika), mjesta gdje glečer pluta na moru. Otkrili su da je voda duboko u šupljini bila “iznenađujuće topla” i sada žure da objasne kako je dospjela tamo.
Na Grenlandu ljeto je dugo trajalo. Naučnici Danskog meteorološkog instituta otkrili su da je topljenje leda počelo sredinom maja 2025. i nastavilo se do septembra. To znači da je ljeto stiglo 12 dana ranije nego prosječno za period 1981–2025, a teritorija je izgubila 105 milijardi tona leda u sezoni 2024–2025.
To topljenje je jedan od faktora koji doprinosi stalnom ubrzanju rasta nivoa mora. Podatke za 2025. još nemamo, ali u 2024. zabilježen je rekordni porast nivoa mora od 5,9 milimetara, dok je prosječna stopa 2014–2023. sada 4,7 milimetara godišnje.
Priobalna naselja širom svijeta sada obraćaju pažnju i traže akciju, čak i u Trampovoj Americi. Na obali Južne Karoline, gdje je Forest Gamp pecao škampe, lokalni ljudi udružuju se da dokumentuju plime u projektu građanske nauke koji organizuje Akvarijum Južne Karoline. Ako volite mutne slike rastuće vode, to je pravo mjesto za vas.
Osvrćući se na posljednjih 12 mjeseci, postoji duga lista prirodnih nepogoda pojačanih klimatskim promjenama. Meksiko i Šri Lanka iskusili su poplave i klizišta, dok su izuzetne kiše u Indoneziji i Maleziji odnijeli stotine života i stotine hiljada ljudi raselili. Kuba i Jamajka pogođene su uraganom Melisa.
Pet godina suše pretvorilo je Plodni polumjesec (obuhvata djelove Bliskog istoka: Irak, Iran, Sirija, Palestina) u pustinju. Iran, Irak i Sirija suočavaju se sa ozbiljnim i potencijalno katastrofalnim nestašicama vode. Suše su oduvijek postojale u ovim regionima, ali brza analiza naučnika iz “World Weather Attribution” pokazuje da bi jednogodišnja suša u hladnijoj, preindustrijskoj klimi bila očekivana samo svakih 50 do 100 godina, a danas se očekuje svakih 10 godina.
U Evropi su ovog ljeta zabilježene rekordne emisije iz šumskih požara, prema Kopernikus službi za klimatske promjene. Oslobođeno je nešto manje od 13 gigatona CO2, a PM2,5 zagađenje vazduha bilo je iznad smjernica Svjetske zdravstvene organizacije u velikim djelovima Španije i Portugala.
Što se tiče temperatura, ove godine zabilježeni su novi rekordi širom svijeta. Iako 2025. neće biti na vrhu, ipak je bila izuzetno topla godina. Finska je doživjela ponovljene temperature preko 30 stepeni Celzijusa tokom dvonedjeljnog talasa vrućine, Turska je dostigla novi nacionalni rekord od 50,5 stepeni Celzijusa, dok su slična očitanja temperature zabilježena u Iranu i Iraku. Rekordi meteoroloških stanica oboreni su u Kini, a Japan je imao produženo ljeto, pri čemu je 5. avgust 2025. zabilježio novi nacionalni temperaturni rekord od 41,8 stepeni Celzijusa.
Šta nas očekuje 2026?
Prema prognozi britanskog Meteorološkog zavoda (Met Office), očekuje se da će 2026. biti jedna od četiri najtoplije godine ikada zabilježene.
“Posljednje tri godine vjerovatno su sve premašile 1,4 stepen Celzijusa i očekujemo da će 2026. biti četvrta godina zaredom koja to čini. Prije ovog skoka, prethodna globalna temperatura nije premašila 1,3 stepena Celzijusa”, rekao je profesor Adam Skejf, koji vodi globalni tim za prognoze.
Gledajući dalje unapred, iščekivanje se gradi oko prve međunarodne konferencije na temu “Pravi prelazak od fosilnih goriva”, koja će se održati u Kolumbiji 28. i 29. aprila, a čiji su domaćini Kolumbija i Holandija. Događaj će se održati u velikoj luci za ugalj, a cilj je da se pomjeri igla na klimatski prihvatljivoj politici.
