„Kada je riječ o isporuci naoružanja iz Ruske Federacije, ona je u ovom trenutku praktično onemogućena. Diplomatskim kanalima pokušavamo da pronađemo način da prevaziđemo novonastalu situaciju. Neke ugovore smo raskinuli, a neke odložili u nadi da će se situacija u međudržavnim odnosima na globalnom nivou normalizovati i omogućiti realizaciju ugovora“, rekao je general Mojsilović u novogodišnjem intervjuu Novostima.

O kojim ugovorima se radi i kolika je njihova vrijednost nemoguće je znati, kaže za N1 vojni analitičar Aleksandar Radić, podsjećajući da su nabavke oružja vojna tajna i o njima znamo ono što nam kaže predsjednik Aleksandar Vučić.

Kada je u pitanju nabavka rezervnih djelova i modernizacija ruskog oružja nabavljenog uoči rata u Ukrajini, tu „neka nam je Bog u pomoći“, napominje Radić.

„Zdravorazumski je da se o održavanju naoružanja razmišlja dugoročno. O tome ko će biti taj ko će snabdijevati i ko će raditi modernizaciju“, objašnjava vojni analitičar.

Međutim, umjesto zdravorazumskog planiranja, „obavještajna slijepost i strateška zaluđenost“ dovele su do toga da Srbija u jesen 2021. godine potpisuje nove ugovore s Rusijom, kaže sagovornik N1.

Povezani članci

Politika

Kurti: Ako ne bude kažnjena, Srbija će ponoviti zločin

Politika

Vučiću je danas jednako stalo do beogradskog Vračara koliko i do crnogorske Andrijevice

Svijet

FT: Srbija indirektno izvezla municiju u Ukrajinu vrijednu 800 miliona eura

„Vučić u ponedjeljak u februaru 2022. godine kaže da nam stiže oružje iz Kine, a u petak počinje rat u Ukrajini. A oružje treba da doveze ukrajinski avion“, podsjeća Radić šta se dešavalo u danima pred početak ruske invazije na Ukrajinu.

U to vrijeme u Srbiju je trebalo da stigne kineski raketni sistem PVO FK-3, čija nabavka je dogovorena 2019. godine. Vučićeve izjave ukazuju da je Srbija bila iznenađena ratom u Ukrajini, iako predsjednik Vučić posljednjih godina uvjerava javnost da je znao da će rata biti.

„Ako koza laže, rog ne laže“, odgovara Radić.

Iste godine kada je s Kinezima dogovorena nabavka PVO sistema, u Srbiju su stigli helikopteri Mi-17V-5 sa ukrajinskim motorom, kao i Mi-35 s ruskim motorom.

Remontovani i modernizovani Migovi-29 došli su 2021. godine.

Srbija je 2019. godine dogovorila s Rusijom kupovinu baterije PVO Pancir-S1, koji ukupno čini šest sistema, a čije dopremanje je počelo početkom 2020. godine.

A prošle godine povodom Dana državnosti u Nišu je predstavljen ruski antidron sistem Repelent, koji je dio ranije ugovorene i plaćene nabavke koja nije mogla da bude isporučena zbog ruske invazije na Ukrajinu. Kako je i kada tačno uspio da stigne – javnost nije saznala.

Prilikom predstavljanja Repelenta u Nišu, predsiednik Vučić je izrazio žaljenje što neće biti moguće realizovati nabavku ruskog sistema za protivelektronska dejstva Krasuha.

Radić kaže da je održavanje novijeg ruskog oružja neizvjesno i da politički zavisimo od Moskve.

„Ako se nešto i dobije od Moskve ne bi trebalo da se o tome govori“, kaže Radić.

„Istočna veza u problemu“

Nameće se pitanje gdje će Srbija nabaviti pandan ruskom oružju, čiju nabavku je planirala – na istoku ili zapadu?

Istočna veza je problematična zbog dugoročnog održavanja, kaže Radić. On ističe i da je Srbija jedini mostobran Kine u Evropi, kada je naoružanje u pitanju i dodaje da će Zapad praviti probleme zbog toga.

„Srbija se izborom „rafala“ okrenula ka Zapadu. Naša vojna proizvodnja je orijentisana ka Zapadu. Sada se pokazuje da je bio politički hazard da se kupuje oružje iz raznih izvora“, objašnjava sagovornik N1.

On zaključuje da su nas „diletantizam u određivanju spoljnopolitičkih ciljeva“ i „površnost u analizi obavještajnih podataka“ doveli tu gdje jesmo.

Kada je u pitanju starije oružje sovjetske proizvodnje, koje je u Srbiji ostalo iz perioda SFRJ, situacija je nešto lakša.

„Budući da je naoružanje proizvedeno u Ruskoj Federaciji, odnosno bivšem Sovjetskom Savezu u operativnoj upotrebi u većem broju oružanih snaga širom svijeta, kao i da se proizvodilo u više država na osnovu licenci, našli smo način da i u uslovima sankcija protiv Moskve obezbijedimo održiv i elastičan sistem snabdijevanja rezervnim djelovima i održavanje sredstava ratne tehnike. Za znatan dio ovog naoružanja u Vojsci Srbije postoje uslovi za realizaciju najviših nivoa održavanja i proizvodnju i regeneraciju rezervnih djelova, što u ovom momentu čini jedan od važnijih izvora snabdijevanja“, objasnio je general Mojsilović za Novosti.