Video
“Mi koji živimo u Italiji, izgubili smo orjentaciju, više ni ne znamo koliko smo već dana u izolaciji. To sada znači da se iz kuće smije izaći samo do samoposluge, apoteke i da bi se prošetao pas u okviru do 200 metara od vlastitog stana. Za svako kretanje morate imati autosertifikat, koji se do sada mijenjao četiri puta. Ljudi u Lombardiji uglavnom poštuju poziv vlade da ostanu kod kuće, jer su kazne za nepoštivanje dekreta visoke – od 400 do 3.000 eura. Gradić Kodonjo, koji je bio prva crvena zona u Italiji i u kome je sve bilo potpuno zatvoreno, otvoren je nakon što više nije bilo slučajeva i odmah nakon toga se pojavilo šest novih slučajeva, što pokazuje izuzetnu važnost karantina”, govori Lučić
U Bergamu je situacija i dalje izuzetno teška.
“Ljudi ne mogu da se oproste od svojih najmilijih niti su mogli da budu s njima u posljednjim momentima. Ljudi umiru sami, uz zdravstvene radnike kojima mogu da vide samo oči. Ljekari i medicinsko osoblje obučeni su u bijela zaštitna odjela, na leđima im piše u koliko su sati preuzeli smjenu i kako se zovu, jer se gubi pojam o vremenu, a i teško je znati ko je tačno ispod maske. Preminuli ljudi stavljaju se u posebne kese i onda se na njihovo kremiranje čeka i pod 10 dana, vrlo često daleko od gradova u kojima su živjeli. Ljekari pokušavaju da bodre svoje pacijente na različite načine, pričaju sa njima, puštaju im preko megafona italijansku himnu”, prenosi nam Lučić.
Kaže nam da izuzetno veliki broj ljudi umire u staračkim domovima u potpunoj tišini.
“Kao da su već osuđeni time što su stari i što su u domovima. Njih nazivaju epidemiološkom bombom. No, nisu samo stariji ljudi sa po nekoliko prethodnih oboljenja žrtve. Ima dosta i mladih, samo u Bergamu je 1.800 ljudi oko 30 godina s obostranom upalom pluća. Meni je juče stigao mail “Praćenje Covida 19”, u kojem me moj ljekar opšte prakse poziva da se upišem i da, ukoliko imam simptome, preko tog sajta odmah prijavim. Simptomi su razni, možete ih uopšte nemati, možete imati kijavicu, zatim bol u grlu, suhi kašalj i temperaturu koja se sedmicama ne spušta, a onda završite u hitnoj na respiratoru”, kaže Lučić.
Prenosi nam kako se ljudima stavljaju kacige koje izgledaju kao balon, vrlo bučne i neprijatne, prema riječima ljekara, ali morate sjediti dok ih imate na glavi i mnogo ljudi dobija napade panike.
Preporučeno
“Najgori je moment ako vas moraju intubirati, tada vas seditiraju i u tom stanju možete ostati i do 15 dana. Probuditi se i ponovo sami disati ili se nikad ne probuditi. Često vas stavljaju u položaj na stomaku da bi olakšali disanje i da ne biste dobili dekubit”, govori novinarka.
