Video
Otezanje s poslom i raspad SFRJ uticali su da propadne jedan od najunosnijih poslova te zemlje – prodaja tenka M 84 i licence Pakistanu koja se odvijala u velikoj tajnosti.
Preporučeno
Ponos nekadašnje jugoslovenske vojne industrije tenk M 84 i danas privlači veliku pažnju. Osim zemalja u regiji, koristi ga i Kuvajt koji je prošle godine nabavio 149 tenkova, ali i brojne druge zemlje su htjele upravo taj tenk.
Međutim, otezanje s poslom i raspad SFRJ uticali su da propadne jedan od najunosnijih poslova te zemlje – prodaja tenka M 84 i licence Pakistanu koja se odvijala u velikoj tajnosti.
Zašto baš Pakistanu, postavio bi neko pitanje?
Zbog stalnih problema sa Indijom, Pakistan je morao da se naoruža savremenim naoružanjem.
Kada je postalo jasno da Indija kreće u razvoj vlastitog tenka, na bazi sovjetske licence za tenk T-72M, Pakistan je shvatio da njegovi tenkovi ne mogu konkurisati tenku T-72. Zbog toga su vojne delegacije Pakistana ubrzano krenule u nekoliko zemalja da pronađu pogodnu ponudu za kupovinu ili za otkup licence savremenog tenka (Rusija, Ukrajina, NR Kina, SAD).
Budući da pokušaj da kroz saradnju s Kinom razviju novi tenk nije baš obećavao, Pakistanci su preko posrednika saznali i za jugoslavenski tenk M 84, koji su odlučili da testiraju.
U ljeto 1990. godine u Pakistan pod velom tajne upućena je grupa oficira i podoficira kako se Jugoslavija ne bi zamerila Indijcima, s kojima su imali odličnu saradnju.
U razdoblju od 25. maja do 7. septembra 1990. sa jugoslavenskom delegacijom u ovu azijsku zemlju poslana su i dva tenka P1 i P2 da demonstriraju borbene kvalitete u specifičnim geografskimn i klimatskim uslovima Pakistana i da se obuči određena pakistanska posada, za rukovanje i gađanje tenkom M-84A .
Poseta je počela razgovorom o tenku M 84
Posjeti jugoslovenske delegacije dat je poseban značaj, jer je delegaciju primio lično načelnik glavne komande. Pred njim i njegovim saradnicima održana je prezentacija od sat i po vremena i pomno je bilježena svaka informacija.
Posle završetka sastanka naređeno da se krene u testiranje tenka. Inače kad su tenkovi pripremani za prezentaciju sve tolerancije su pooštrene za deset puta, tako da su tenkovi bili u savršenom stanju.
Oba M 84 ispitivana su tokom vožnje po pjeskovitom i močvarnom zemljištu i s njima je pređeno 1.600 kilometara pri temperaturama od 45 do 50 stepeni.
Prilikom vožnje po pjesku i pustinji dizana je velika prašina, ali nije bilo nijednog kvara tenka, a čišćenje filtera za vazduh obavljeno je posle 800 kilometara vožnje. Na ostalim uređajima tenka nije bilo kvarova niti potrebe za intervencijom mehaničara. Izuzetak je bila zamena jednog blatobrana, koji je deformisan, kada je vozio pakistanski vojnik i udario u neko drvo, koje je bilo retkost u tom ambijentu.
Detaljno su obavljena ispitivanja savladavanja vodenih prepreka, efikasno stvaranje dimne zavjese, tegljenje tenka i vuča drugog tenka, samozakopavanje, provjera manevarskih sposobnosti.
Iz tenka su izvođena pripremna gađanja iz umetnute cevi 12,7 mm, s mjesta i u pokretu u režimu stabilizacije, na stacionarne i pokretne mete na daljinama od 600–750 metara.
Gađanja iz topa s municijom 125 mm izvođena su danju i noću, na stalne i pokretne mete na daljinama od 1.700–2.290 metara danju, na nepokretne i pokretne mete, a noću sa sve tri vrste projektila na daljinama od 970–1.365 metara. Neka gađanja iz tenka je osobno izveo pakistanski brigadni general Hak.
Takođe, od svih radio-stanica s kojima su pakistanski tenkovi trebalo da budu opremljeni najbolje se pokazala jugoslavenska radio stanica, Čajevačka, RUT-1, odnosno PD9. Te su odmah počela neke narudžbe za tu radio stanicu.
“Upoznat sam s rezultatima ispitivanja, i nakon uvida u tenk, mogu reći da imate odličan tenk. Nastojaćemo da ga što prije dobijemo“, rekao je tadašnji pakistanski ministar odbrane.
Inače, Pakistanci su testirali i američki M1A1 Abrams, koji, prema izjavama pakistanskih oficira imao brojne zastoje i kvarove, a pokazao je i slabiju preciznost vatre iz topa. Neki pakistanski odiciri su kazali jugoslavenskim kolegama da M1A1 ’Abrams’ nije pokazao više od 10 odsto onoga što je pokazao M-84A, pa su jugoslavenski tenk zavoleli kao svoj.
U Beogradu se krajem 1990. godine razgovaralo o ugovorima za kupovinu tenkova M-84A i o proizvodnji istih u Pakistanu. Pakistan je zanimala kupovina 250 tenkova M-84A te saradnja i druga tehničko-tehnološka pitanja.
“Iz duše smo ga zavoleli. Govorim kao general i tenkista. Gađao sam s tri projektila, i sa sva tri pogodio mete. Želim uvjeriti našeg načelnika GŠ da je M-84A najbolje rješenje za Pakistansku vojsku, zato ću mu predložiti da sklopimo ugovor o kupovini tenka s vama“, rekao je general Durani.
Na veliku žalost, do potpisa o početku još jednog velikog posla koji bi SFRJ donelo skoro milijardu dolara nije došlo jer je navodno zapelo oko plaćanja preko robne razmjene, na šta SFRJ nije htjela da pristane, pa se otezalo s ugovorom, a u međuvremenu je usledio raspad SFRJ, a Pakistan je nastavio saradnju sa Kinom.
