Video
Bila je to pobjeda i za ostatak svijeta. Građani brojnih zemalja, koji su tokom protekle dvije haotične i neizvjesne godine trpjeli bol, gubitke i poniženja zbog politike Donalda Trampa, proslavili su trenutak zajedničkog olakšanja i zadovoljstva.
Čudovište, poput drugih svoje vrste, i dalje boravi u svojoj pozlaćenoj rezidenciji u Bijeloj kući, dok krajnje desni autoritarizam i dalje baca mračnu sjenku na mnoge zemlje. Ipak, moć jednog od najdestruktivnijih američkih predsjednika je slomljena, a njegov pogubni uticaj izgubio je snagu.
Pobjednički odjek birača na američkim međuizborima bio je poziv na demokratski otpor koji je, poput američke revolucije od prije 250 godina, odjeknuo širom svijeta.
Za Irance je Trampovo izborno poniženje probudilo nadu, možda i neopravdanu, da bi njegov rat protiv represivnog režima u Teheranu, koji je pokrenuo bez opravdanog razloga i sa smrtonosnim posljedicama, uskoro mogao biti zaustavljen.
U Izraelu će mnogi od onih koji su prošle sedmice glasali za promjene pozdraviti slabljenje političke pozicije glavnog saveznika Benjamina Netanjahua i njegove još uvijek neporažene ekstremističke koalicije.
Ukrajinci su izrazili optimizam da će Kongres pod kontrolom demokrata ograničiti politiku popuštanja Vladimira Putina i Rusije.
U Evropi je početak kraja Trampove ere donio olakšanje i nadu da bi se otrovni odnosi preko Atlantika mogli osloboditi uticaja pokreta MAGA.
Jasno je da je Tramp sada slabiji i na međunarodnom i na unutrašnjem planu. Uprkos njegovim nerealnim poricanjima i pokušajima da krivicu prebaci na druge, ubjedljivi izborni uspjeh demokrata predstavlja nedvosmisleno odbacivanje njegove politike.
Za strane prijatelje i saveznike, kao i za mnoge Amerikance, konačno je nestala prijetnja i aura nepobjedivosti koja je okruživala Trampa od 2024. godine.
U činu egocentričnosti, zanemarujući izuzetno nisku podršku koju uživa, tražio je od birača da se ponašaju kao da je i sam kandidat na izborima. Oni su mu odgovorili masovnim izlaskom na birališta i, u ime demokrata širom svijeta, pokazali šta misle o njegovoj politici.
Trampov oslabljeni politički položaj, uz frustraciju zbog toga što više nije u središtu pažnje, mogao bi dodatno zaoštriti stare tenzije i izazvati nove sukobe.
Uprkos čestim pričama o postizanju dogovora, on rijetko pristaje na kompromis. Kada naiđe na prepreku, ljuti se, udvostručuje pritisak i uzvraća udarac.
Zbog toga bi slavlje u Iranu moglo biti preuranjeno. Podstaknut od Netanjahua, sve dok je on na vlasti, Tramp bi kao vrhovni komandant mogao da prkosi oslabljenim republikancima, među kojima je i potpredsjednik Džej Di Vens, te da nastavi i proširi rat.
Jedan od mogućih razloga za takav potez bio bi i pokušaj osvete zbog naftnog šoka na Bliskom istoku, koji je podstakao Teheran i koji je snažno uticao na nezadovoljstvo američkih birača.
Rješavanje višedecenijskog spora oko iranskog nuklearnog programa jedno je od ključnih pitanja Trampovog političkog nasljeđa, posebno jer je sve više opsjednut mjestom koje će zauzeti u istoriji.
Drugo takvo pitanje je Rusija.
Tramp je išao do krajnje neprijatnih granica kako bi nagradio ratnog zločinca Putina i kaznio Ukrajinu zbog toga što je napadnuta. Sukob smatra preprekom normalizaciji odnosa sa Moskvom i sklapanju unosnih bilateralnih energetskih, investicionih i trgovinskih sporazuma.
Drži se nejasne ideje o sprovođenju svojevrsnog “obrnutog Niksonovog poteza“ – približavanja Rusiji kako bi Kina bila strateški oslabljena.
Želio bi i Nobelovu nagradu za mir. Međutim, okončanje rata u interesu opkoljenog ukrajinskog naroda nije njegov motiv. Malo ga zanimaju hiljade civila koje su ruske bombe ubile, ranile ili traumatizovale.
Paradoksalno, Trampova slabost mogla bi ubrzati postizanje prekida vatre.
Putin, suočen sa neuspjesima na bojnom polju i sve dubljim ekonomskim problemima, zna da mu je najbolja prilika za dogovor kojim bi sačuvao obraz da to učini dok je Tramp još na funkciji.
U tome se krije ozbiljna opasnost za Ukrajinu i njene saveznike.
Trampovi neiskusni pregovarači mogli bi dodatno pojačati pritisak na Kijev da prihvati teritorijalne i druge ustupke, zanemarujući suverena prava Ukrajine i širu bezbjednost Evrope.
Kako bi primorao Kijev da prihvati dogovor pod njegovim uslovima, Tramp bi mogao dodatno ograničiti isporuke oružja i obavještajnu podršku Ukrajini, kao i odbijati da ponudi vjerodostojne bezbjednosne garancije, ne obazirući se na posljedice i presedan koji bi time bio stvoren.
Tramp i dalje ima široka ovlašćenja da samostalno usmjerava američku odbrambenu i spoljnu politiku, bez neposredne kontrole Kongresa.
Međutim, nakon što demokrate u januaru preuzmu kontrolu nad oba doma Kongresa, Tramp i visoki zvaničnici njegove administracije gotovo sigurno će se suočiti sa intenzivnim nadzorom zbog odluka izvršne vlasti, budžetskih pitanja, navoda o korupciji i zloupotrebi položaja.
Jedna od prvih političkih žrtava mogao bi biti njegov miljenik, ministar odbrane Pit Hegset. Ipak, vjerovatno će izbjeći političko pogubljenje.
Ukoliko demokrate ponovo pokrenu postupak opoziva predsjednika, kako neki od njih zahtijevaju, Tramp će imati još manje vremena da se bavi svojim međunarodnim nasljeđem.
Većina američkih politika neće doživjeti značajnije promjene u periodu do 2028. godine.
Svaka nova izraelska vlada vjerovatno će nastaviti da uskraćuje osnovna prava Palestincima u Gazi i na Zapadnoj obali, uz manje-više otvorenu podršku Vašingtona.
Tramp bi mogao popraviti odnose sa Evropom i Kanadom tako što bi smanjio trgovinske tenzije i carinske sukobe. Međutim, mogao bi i da ostvari ranije prijetnje o napuštanju NATO-a i zajedničke odbrane Evrope, što za njega predstavlja još jedno iskrivljeno pitanje političkog nasljeđa.
Postoji i rizik da bi Kubi mogao nametnuti promjenu režima po uzoru na Venecuelu.
U međuvremenu, znatno sposobniji autokrata, kineski predsjednik Si Đinping, nastaviće da nadmudruje Trampa.
Hitno potrebni sporazumi o zaustavljanju širenja nuklearnog naoružanja i dalje nijesu na vidiku, kao ni odustajanje Bijele kuće od negiranja klimatske krize.
S druge strane, demokrate bi, kada preuzmu kontrolu nad budžetskim sredstvima, mogle i trebalo bi da brzo u potpunosti obnove budžet za međunarodnu pomoć.
U ovom trenutku neizvjesnosti, koji mnogima širom svijeta donosi osjećaj olakšanja, postavlja se pitanje može li Tramp da se iskupi.
Bilo bi dobro vjerovati da će ga nedvosmisleno odbacivanje njegove politike na nacionalnim izborima i snažna potvrda američke demokratije navesti da preispita svoje postupke.
To ne bi bilo tako teško. Kako je rekao reper Ajz Ti: „Iskupljenje znači da promijenite svoj život i pokušate da postupate ispravno, umjesto da radite ono što je bilo pogrešno.“
Ipak, takva kasna promjena gotovo je nevjerovatna.
Sa 80 godina, ukorijenjen u sopstvenim stavovima, bez spremnosti da uči i sluša, sklon vulgarnosti i vezan za zastarjele predrasude, Tramp je, smatra autor, predaleko otišao da bi se promijenio.
Predstoje još dvije godine predsjedničkog prekoračenja ovlašćenja, miješanja u unutrašnje poslove drugih država, spoljnopolitičkog poziranja vođenog ličnim ambicijama, štetnih ekonomskih sukoba i vojnih avantura u inostranstvu.
Ipak, politički talas okreće se protiv njega.
Izborne pobjede progresivnih političkih snaga u Mađarskoj, Srbiji, Brazilu i sada Sjedinjenim Američkim Državama dale su novu snagu i podstrek globalnoj demokratiji.
Sljedeće na redu su Španija, a potom Francuska 2027. godine.
Novi istorijski porazi krajnje desnih, ultranacionalističkih populista, koji su vjerovali da su Tramp i pokret MAGA nepobjedivi, sada su realna mogućnost.
Sve se svodi na to da se Tramp nadmaši i politički porazi.
Preporučeno
(Simon Tisdal je komentator za međunarodnu politiku britanskog lista The Guardian)
