Portal Standard donosi pregled Trampovih izjava od početka rata s Iranom, koje su čitav svijet držale u stanju neizvjesnosti i bile svojevrstan rolerkoster napetosti, prijetnji i šokantnih preokreta, gdje su samouvjerene tvrdnje o pobjedi prelazile u otvorene prijetnje uništenjem, a sve do posljednjeg trenutka nije bilo jasno hoće li sukob izmaknuti kontroli, a svijet biti gurnut u katastrofu.

KONTRADIKTORNE IZJAVE TRAMPA

Još 3. marta Donald Tramp je najavio svijetu da su “pobijedili u ratu”, ponavljajući sedam dana kasnije da su „pobijedili Iran“ dok su američke i savezničke snage već bile u dubokoj vojsci protiv islamske republike. Dva dana kasnije, 9. marta, Tramp je rekao da „moramo napasti Iran“, a istog dana proglasio je kako je „rat završava gotovo u potpunosti, i to vrlo lijepo“.

Trampove kontradiktorne izjave s početka marta već su počele da dovode do konfuzije među američkim saveznicima i javnošću i imale su direktna uticaj na tržišta energenata.

Kako je Tramp mijenjao retoriku, tako su cijene nafte ili skakale ukoliko zaprijeti novim udarima ili padale ako predsjednik SAD ublaži retoriku.

Kako je Tramp započeo sa svojim konfuznim izjavama, tako je i nastavio. Već 11. marta izjavio je da „nikad ne voliš prerano reći da si pobijedio. Pobijedili smo. U prvom satu je bilo gotovo“, da bi dan kasnije 12. marta dodao da su „pobijedili, ali još nisu u potpunosti pobijedili“.

Sličnu izjavu ponovio je 13. marta: „Pobijedili smo u ratu.“ Ali već 14. marta ton se mijenja – Trump je zatražio pomoć: „Molimo vas, pomozite nam“, a 15. marta zaprijetio: „Ako nam ne pomognete, sigurno ću to zapamtiti.“ Samo dan kasnije njegov stav je opet bio drugačiji: „Zapravo, uopšte nam ne treba nikakva pomoć.“

Tramp je ponovo dan kasnije zbunio javnost, pa je tako 16. marta rekao da je „samo testirao ko ga sluša“, ali već istog dana je upozorio da ako NATO ne pomogne „pretrpjeće nešto jako loše“.

OD ”NATO DA POMOGNE” DO ”NE TREBA NAM NJIHOVA POMOĆ”

A onda novi dan i novi obrt. 17. marta predsjednik SAD poručio je da „niti im treba niti žele NATO-ovu pomoć“ i tvrdio da „ne treba odobrenje Kongresa za povlačenje iz NATO-a“.

U narednim danima fokus je prebačen na Hormuški moreuz, ključni prolaz za globalnu trgovinu naftom, pa je tako Tramp 18. marta pozvao „saveznike da surađuju u ponovnom otvaranju moreuza“, a 19. marta insistirao je da „američki saveznici se moraju sabrati i pomoći u otvaranju“. No 20. marta nazvao je NATO „kukavicom“, a 21. marta poručio da „moreuz moraju zaštititi zemlje koje ga koriste. Mi ga ne koristimo, ne moramo ga otvarati“.

Dan kasnije Tramp je ponovo zaoštrio retoriku, pa je tako 22. marta postavio ultimatum: „Ovo je posljednji put. Iranu ću dati 48 sati. Otvorite moreuz.“ I poručio je kratko i oštro: „Iran je mrtav.“ Sljedećeg dana, 23. marta, novi ko zna oji po redu zaokret, pa je u izjavi naglasio da su „imali vrlo dobre i produktivne razgovore s Iranom“, a 24. marta rekao je da „napreduju“.

U istom maniru nastavio je i 25. marta pa je objavio da su Iranci „dali poklon“ vrijedan ogromne količine novca – bez otkrivanja njegovog sadržaja – i da je to „vrlo značajna nagrada“. Dan kasnije je poručio: „Sklopite dogovor ili ćemo ih samo nastaviti da vas bombardujemo“.

Kad Iran nije reagovao kako je on htio, a bombardovanje nije donijelo njemu željene rezultate, 26. marta je u objavi na njegovoj društvenoj mreži Truth Social, vezano za Hormuški moreuz napisao: „ne moramo biti tamo zbog NATO-a“, a 29. marta već tvrdio da „pregovori napreduju“.

OD ”OTVORITE HORMUŠKI MOREUZ” DO ”IRAN ĆE UČINITI PRAVU STVAR”

Uoči aprila 30. marta ponovo je zaprijetio: „Odmah otvorite Hormuški moreuz ili se suočite s razornim posljedicama“, dok je 31. marta ponovo okrenuo ploču da je dogovor „vrlo blizu“ i da će Iran „učiniti pravu stvar“.

U prvim danima aprila njegova je retorika ostala napeta: 1. aprila obećao je da „vidjećemo što će se dogoditi vrlo brzo“, a 2. aprila ponovio optimizam uz upozorenje o nastavku udara ako dogovor ne bude postignut, a nešto slično rekao je i 3. aprila uz najavu da će „dogoditi nešto veliko“.

Dan kasnije, 4. aprila, Tramp upozorio je da Iran mora „odmah“ popustiti ili će se suočiti s daljim posljedicama, da bi 5. aprila napravio totalni zaokret u retorici i poručio: „Otvorite prokleti moreuz, ludi gadovi, ili ćete živjeti u paklu – SAMO GLEDAJTE! Hvala Allahu.“

APOKALIPTIČNE IZJAVE I OBRT U POSLJEDNJEM TRENUTKU

No, 7. aprila je eskalirao retoriku na gotovo apokaliptičnu: „cijela jedna civilizacija će umrijeti večeras i nikada se neće vratiti“, ukazujući da je spreman na uništenje iranske infrastrukture ako Teheran ne prihvati njegov ultimatum i ne otvori Hormuški moreuz do isteka roka koji je postavio. Tramp je u poruci na društvenoj mreži tvrdio da „ne želi da se to dogodi, ali da će se vjerovatno dogoditi“ i da je to „jedan od najvažnijih trenutaka u dugoj i složenoj istoriji svijeta“, dok je Iran pokazao otpor i odbio prihvatiti ultimatum.

Ipak, u dramatičnom preokretu koji je uslijedio manje od dva sata prije isteka Trampovog roka, postignut je dogovor – Sjedinjene Države i Iran su se dogovorili o privremenom dvonedjeljnom prekidu vatre uz uslov da Iran omogući siguran prolaz kroz Hormuški moreuz.

Ovaj obrt u situaciji uslijedio je nakon diplomatskog posredovanja Pakistana, što je dovelo do Trampovog pristanka da obustavi bombardovanje na dvije nedjelje i otkloni prijetnje koje su prethodno potresle svjetsku javnost.

Ova Trampova saga, prepuna ultimatuma, prijetnji i nepredvidivih zaokreta, pokazuje koliko je opasno kad se moćna retorika miješa sa stvarnom vojnom snagom. Dok primirje daje trenutni predah, svijet je svjedok kako jedan trenutak, jedna izjava, može gurnuti međunarodne odnose na rub rata i uništenja. Trampov konflikt s Iranom nije samo priča o geopolitičkoj moći – to je alarmantna opomena o granicama ljudske kontrole nad nasiljem u modernom dobu.