Video
Francuski list La Croix navodi u izvještaju na tu temu da su društvene mreže prepune video snimaka koji prikazuju napade ovih dronova na ruske konvoje. Snimci prikazuju kako su konvoji ruskih oklopnih vozila, koji napadaju na Ukrajinu, bili izloženi ozbiljnim napadima, zbog čega su ponekad bili primorani na zaustavljanje, pa makar i na kraći period.
Francuski list piše kako se ukrajinska vojska, teoretski posmatrano, ne može porediti s ruskim avionima, međutim, čini se da Ukrajina ima čarobni štapić, što više nije tajna, koji joj omogućava da ometa napredak osvajača, a to su turski dronovi TB2.
Teško ih oboriti
La Croix dodaje da ove jeftine letjelice proizvodi privatna turska kompanija Baykar Makina, a ukrajinsko Ministarstvo odbrane je od 2019. godine naručilo jedan broj njih iz Turske. Prednost ovih letjelica je u tome što nanose značajnu štetu ruskoj vojsci uz vrlo mali rizik za Ukrajince. Ovi uređaji, s rasponom krila od 12 metara, vrlo su lagani i mogu nositi četiri projektila, ovisno o kompaniji koja ih proizvodi.
Prema La Croixu, Ukrajina koristi ove uređaje na prvoj liniji fronta sa otcijepljenim proruskim republikama Donbas i Lugansk od prošlog oktobra. Često uspješno, jer je te dronove vrlo teško oboriti, čak i uz opremu koju je Rusija pružila separatistima.
Rusi, koji minimiziraju štetu od ovih letjelica, oštro su kritizirali Tursku jer je potpisala ugovor o prodaji oko 20 dronova TB2 Ukrajini. Tokom telefonskog razgovora između Redžepa Tajipa Erdogana i Vladimira Putina u decembru 2021., ruski predsjednik je optužio svog turskog kolegu da se upustio u “provokativnu” i “destruktivnu” akciju.
No, Ukrajina i Turska blisko sarađuju u odbrambenoj industriji, prema izvještaju britanskog web portala Middle East Eye (MEE). Taj odnos je procvjetao posljednjih godina, a proizvođač dronova TB2 je gradio fabriku u Ukrajini prije izbijanja rata. Ukrajinske kompanije također su proizvođači motora za TB2, a Turska je Kijevu prodala više od 20 Bayraktara tokom dvije godine. Pojedini stručnjaci smatraju da bi broj TB2 u ukrajinskom arsenalu mogao biti još veći.
Mnogi posmatrači vjeruju, kako navodi britanski portal, da ruska ofanziva ne ide kako je planirano. Obrazlažu da je Moskva napravila nepromišljen potez kada je poslala svoje snage u Ukrajinu bez prethodnog uništavanja ukrajinskih zračnih snaga, uključujući i njihove dronove.
Teškoća otkrivanja preko radara
Međutim, dodaje MEE, neuspjeh Rusije da se riješi turskih bespilotnih letjelica mogao bi biti posljedica više razloga, od kojih je najvažniji taj da nema zračnu nadmoć nad cijelim zračnim prostorom Ukrajine. Štaviše, to što je ruska vojska bombardirala veliki broj ukrajinskih zračnih baza ne znači da ih je sve uništila, jer Ukrajina još uvijek ima piste i operativne objekte koji su u funkciji.
Robert Lee, viši saradnik na američkom Institutu za vanjsku politiku, kaže da je Rusija na početku rata imala sposobnost uništavanja turskih dronova na zemlji i na aerodromima, ali da to iz nekog razloga nije uspjela učiniti. Osim toga, čini se da ruska protuzračna odbrana, koja prati kopnene snage u borbi, nije bila spremna da se suprotstavi ovim dronovima. Razlog zašto je to tako još uvijek nije poznat, kazao je.
Međutim, lekcije naučene u ratovima u Siriji, Libiji i Nagorno-Karabahu već su uvijek iznova potvrđivale borbenu efikasnost turskih dronova protiv mobilnog sovjetsko-ruskog protivzračnog oružja, posebno kada im nedostaje mrežni senzorski kapacitet, rekao je vojni stručnjak za MEE.
Jedan turski izvor je izjavio za MEE da Ukrajinci koriste, kako je to nazvao, taktiku “udari i bježi” kako bi savladali ruske snage. Izvor je dodao da im teškoća otkrivanja drona TB2 pomoću radara uveliko pomaže u suprotstavljanju ruskim odbrambenim sistemima.
Preporučeno
Analitičari Stijn Metzer i Just Olemans, koji vode popularni odbrambeni blog pod nazivom Oryxspioenkop, napisali su u decembru da najnoviji ruski sistemi elektronskog ratovanja nisu uspjeli u borbi protiv TB2 u Nagorno-Karabahu, prenosi MEE. Dodali su kako se pokazalo da ruski raketni sistemi zemlja-zrak, kao što su Pancir, Tor i Buk, koji su raspoređeni u Siriji, Libiji i Nagorno-Karabahu, također imaju male sposobnosti da se suprotstave turskim bespilotnim letjelicama.
