Isto tako, uprkos tome što je predsjednik, sa tačno određenim (uskim) nadležnostima, Vučić je javnosti ekskluzivno i detaljno predstavio novi paket ekonomskih mera, potpuno različit od onoga koji je koliko prekjuče iznio ministar finansija Siniša Mali.
Štaviše, ono što je Vučić juče pričao na RTS-u, u potpunoj je suprotnosti od onoga što je isti taj Vučić govorio prije samo 20 dana.
“Za jul i avgust daćemo po 60 odsto od minimalca za sve radnike u malim i srednjim preduzećima, hoćemo da finansijski pomognemo 1.051.000 preduzetnika, najmanje jedan mjesec odložićemo plaćanje poreza i dopinosa, uvešćemo i dodatni moratorijum pod određenim uslovima za plaćanje kredita kako za pojedince, tako i firme bar za još dva mjeseca”, iznio je sinoć Vučić neke od novih mjera.
Koliko 4. jula, Vučić je jasno rekao da para nema, pritom nazvavši one koji traže dodatnu pomoć države “stručnjacima koji su opljačkali našu zemlju”:
“Je l’ neko misli da novčana masa M1 i M2 da to imate dva ćupa pa dođete, pa uzmete. Pa nađite takve predsjednike, imate tih stručnjaka koji su opljačkali našu zemlju i koji uvijek za sve samo kažu hajde da obezbedimo da država da još više para. Nema”, rekao je Vučić.
Tako je predsjednik napravio još jedan zaokret – najprije je krajem marta ubjeđivao voditeljku Jovanu Joksimović da država ima para, pominjao “helicopter money”, potom podjelio predizbornih 100 evra svim građanima, onda je odjednom saopštio da je “ćup prazan”, e da bi, neznano otkud, ćup ponovo bio pun.
O kolikim sredstvima je riječ? Za 60 odsto minimalca za navedene firme potrebno je oko 300 miliona eura, a, kako je sam Vučić rekao, odlaganje plaćanja poreza i doprinosa za jedan mjesec takođe će ostaviti državu bez još 300 miliona eura. Dakle, otprilike taman toliko koliko je “sprženo” podjelom čuvenih 100 evra.
Odmah treba reći da je drugi krug ekonomskih mjera potreban privredi, kao i da će ovaj novac pomoći privredi. Problem je što će novac ponovo biti dijeljen neselektivno, i onima kojima treba i onima kojima ne treba, jer posluju stabilno i usred epidemije.
Ono što je veći problem jeste način na koji se donose mjere.
Samo dan prije nego što će Vučić reći suprotno, ministar finansija Siniša Mali izjavio je da je “najrealnije da o efektima govorimo u septembru jer je ovo mjesec u kome još važi podrška i mjere za ublažavanje posledice Covida, a tada ćemo znati kakvi su prilivi, kako je regovala EU na ovaj paket pomoći, kako nam ide sa izvozom, zatim kakva je zdravstvena situacija…”, rekao je Mali i dodao da će se nakon toga razmatrati “konkretnije kakav je paket mjera ili podrške dalje potreban privredi”.
Istog dana je predsjednik Privredne komore Srbije – kojoj je tokom epidemije data važna uloga u koordinaciji ekonomskih – rekao da država nema više mogućnosti da pomaže linearno svim sektorima.
“Sada radimo detaljnu analizu gdje možemo najviše da pomognemo i gdje je to najpotrebnije”, rekao je Marko Čadež.
No, izgleda da je tokom noći između utorka i srijede predsjednik uradio tu detaljnu analizu, zadavši problem ministru finansija i predsjedniku PKS – iako su iz Ministarstva finansija saopštavali da je prvi krug mjera bio poput “bazuke”, usmjeren na sve, te da su u drugom krugu potrebne “snajperske” mere, danas su Mali i Čadež spremno izjavili da je sve po planu, da je “država našla način da izdvoji direktna novčana sredstva za privredu i zaposlene” (Mali), i da je riječ o “jednoj od najvažnijih odluka za očuvanje srpske privrede” (Čadež).
Donošenje i saopštavanje odluka na ovaj način, u direktnom prenosu, gde predsjednik obećava mjere suprotne najavama Vlade Srbije i Ministarstva finansija, gdje govori u ime Narodne banke Srbije, nezavisnog tijela, da će da omogućava dodatno produžavanje moratorijuma na kredite građana i privrede, još jednom govori o katastrofalnoj situaciji u državi, gdje jedan čovek odlučuje o svemu i umjesto nadležnih institucija.
Da ne pominjemo da će ove mjere najvjerovatnije iziskivati i rebalans budžeta, kojeg treba Skupština da izglasa – osim ako se ponovo, kao kod prethodnog rebalansa, tri osobe ne sastanu i kažu, evo ga rebalans (Vučić, Brnabić, Maja Gojković).
Vučić je već mnogo puta do sada, po potrebi, uzimao ulogu, tužioca, sudije, policajca, advokata, ljekara, epidemiologa, agronoma, a pokazao je da mu nije strana ni uloga ministra finansija ili guvernera NBS.
Preporučeno
Problem je samo – čemu onda država i sve njene institucije, ako Vučić o svemu odlučuje?
















