Vulkansko-seizmička katastrofa prijeti području Jonskog mora?

Vulkansko-seizmička katastrofa prijeti području Jonskog mora?

Standard

23/02/2025

16:54

Stručna javnost je upozorila na mogućnost ponavljanja scenarija od prije 3.500 godina kada je nestala napredna Minojska (Kritska) civilizacija. Pojedini naučni autoriteti podsjećaju na nestanak legendarne Platonove Atlantide.

Razorni zemljotres, magnitude 7,5, pogodio je Santorini 9. jula 1956. godine, bio je to najjači zemljotres u Evropi u XX vijeku. Praćen je cunami talasima visine preko 20 metara

Za vulkansko–seizmičke aktivnosti iz daleke prošlosti, analiza mitova i legendi se nameće kao neminovna. Za naš slučaj koristili smo predanje o legendarnom caru Krita Minosu, koga atinski vojskovođa i istoričar Tukidid proglašava tvorcem prve grčke flote.

Početkom februara ove godine, mediji u Grčkoj su bili preplavljeni vijestima o mogućoj erupciji vulkana na ostrvu Santorini (Tera) u Egejskom moru. Povod za uznemirenost jeste serija jakih zemljotresa, koji na ovom području prethode pojavi vulkana. Tako je, samo u periodu 7-8. februara, registrovano preko 1.200 zemljotresa, među kojima su i oni sa seizmičkim intenzitetom preko 60 Merkalijeve skale. 

Erupcija vulkana na Santoriniju (9. jul 1956)

Vlasti su blagovremeno reagovale pa su sve škole na ostrvu Santorini i susjednim ostrvima zatvorene, a preko 10.000 stanovnika evakuisano. Stručna javnost je upozorila na mogućnost ponavljanja scenarija od prije 3.500 godina kada je nestala napredna Minojska (Kritska) civilizacija. Pojedini naučni autoriteti podsjećaju na nestanak legendarne Platonove Atlantide.

HRONOLOGIJA VULKANSKO-SEIZMIČKE AKTIVNOSTI 

Santorini (Tera) je grčko ostrvo, smješteno u južnom dijelu Egejskog mora, na udaljenosti oko 200 km od obale. To je najveće ostrvo u malom, lučnom arhipelagu Kiklada. Ima površinu od oko 90 km2. Ostrvo predstavlja najaktivniji vulkanski centar južnoegejskog vulkanskog luka. Jedna od najvećih vulkanskih erupcija desila se prije 3.500 godina. Smatra se da je tom prilikom nestala napredna Minojska – Kritska civilizacija, koja je bila razvijena u Bronzanom dobu (3000-2000. g. p.n.e.), a procvat je doživjela u vremenu prije (2000-1500. g. p.n.e.).

Razorni zemljotres, magnitude 7,5 (crnogorski zemljotres, 1979. godine, imao je magnitudu 7,1), pogodio je ostrvo Santorini 9. jula 1956. godine. Bio je to najjači zemljotres u Evropi u XX vijeku. Zemljotres je praćen cunami talasima visine preko 20 metara. Katastrofalne posljedice registrovane su i pri afteršoku glavnog zemljotresa magnituda 6,9, koji se desio 11 minuta poslije glavnog udara.

Teška oštećenja registrovana su i na jugu Peloponeza. U zemljotresu su poginule 53 osobe. Uslijedila je masovna migracija stanovništva.

Serija jakih zemljotresa magnitude 4-5, koja je počela početkom februara ove godine, u kontinuitetu traje i danas.

MITSKA GRAĐA

Za vulkansko-seizmičke aktivnosti iz daleke prošlosti, analiza mitova i legendi se nameće kao neminovna. Pri tome je važno da se ne povedemo za fantazijama, jer smo u tom slučaju ostali bez činjenica.

Za naš slučaj koristili smo predanje o legendarnom caru Krita Minosu, koga atinski vojskovođa i istoričar Tukidid (471-402. g. p.n.e.) proglašava tvorcem prve grčke flote.

Upravo je Minos, kako tvrdi predanje, zamolio Posejdona da mu pošalju bijelog bika kojeg bi on, kao žrtvu, prinio bogu u čast. Životinja je bila odmah dovedena, ali se bik dopao samom caru koji je odlučio da napravi zamjenu pa je umjesto bijelog bika, kao žrtvu, prinio drugu životinju.

Lokacija zemljotresa magnitude 4-5, tokom februara 2025. godine

Ovo je razljutilo Posejdona, koji je kao kaznu za neposlušnost, unio u srce Minosove žene Pasifeje nezasitost i strast prema bijelom biku. Njena neprirodna pohota bila je zadovoljena uz pomoć poznatog majstora Dedala, pa je kao rezultat spajanja sa bikom carica rodila strašno čudovište, poznato pod imenom Minotaur. Minotaur je živio u mračnim podzemnim prostorijama carskog dvorca – lavirinta, koji je za tu namjenu izgradio sam Minos.

Zbog „bračne prevare“, Minos je, za kaznu, izdao naredbu da mu Atinjani svake godine dovode sedam djevojaka i sedam mladića kao danak u krvi, kojima se Minotaur hranio. Taj varvarski čin Atinjani su ispunjavali sve dok Minotaura nije ubio slavni heroj Tezej, uz pomoć Minosove kćerke Arijande.

ARHEOLOŠKA POTVRDA

Naravno, ova priča ne bi imala smisla da ser Arthur Evans (1895) svojim znamenitim raskopavanjima na Kritu nije utvrdio da je najveći kult, koji su Minojci poštovali prije više od 3.500 godina, bio upravo kult bika.

Evans je, u razvalinama carskog dvorca u Knososu, otkrio ogromne freske neobične živosti, koje pokazuju mlade momke i djevojke koji su izvršavali smrtno opasni ritual skoka preko leđa bika. Takođe, svuda u dvorcu mogli su se naći motivi i slike povezani sa kultom bika.

Osim toga, pojedini kameni stubovi nađeni u razvalinama koje potiču iz vremena procvata Minojske civilizacije, podsjećaju na stubove na koje su atlantidski kraljevići prinosili, kao žrtvu, najboljeg bika.

SVOJATANJA ATLANTIDE

Često se u vrijeme neke veće prirodne katastrofe podgrijavaju sjećanja na isti, ili sličan način potonuća Atlantide. Tako je bilo kroz čitavu istoriju izučavanja Atlantide, tako je i danas. Pritom su autori takvih tekstova nastojali da Atlantida bude samo „njihova“.

Tako je engleski državnik, bio je predsjednik Vlade, Wiliam Ewart Gladstone (1809-1898), pokušao da privoli svoj kabinet da finansira izgradnju broda koji bi tragao za Atlantidom.

Ideja o višoj rasi na Atlantidi sviđala se nacističkim piscima u Njemačkoj. Vodeći nacistički teoretičar Alfred Rozenberg iznio je tu teoriju u knjizi Mit XX vijeka (1930).

Grčki atlantolog Galanopulos A.G. je pristalica Kritske teorije o lokaciji Atlantide. Tu ideju je iznio u knjizi On the location and causes of Atlantis (1965), tvrdeći da je Atlantida bila upravo na Kritu.

Mi ne možemo komentarisati pseudo-lokacije ove intrigirajuće teme o Atlantidi. O tome smo detaljno govorili u knjizi Atlantida je pored nas koja, upravo u izdanju Pobjede, treba da izađe iz štampe ovih dana.

Da zaključimo našu priču o prirodnim katastrofama. Priroda gradi veoma racionalno, sa malim koeficijentom sigurnosti, odnosno na granici ravnoteže. Ona ne poznaje fakultete i katedre, nego traži jedinstven integrisani pristup iz raznih oblasti nauka. To je jedini način kako bismo što potpunije izučili prošlost, objasnili sadašnjost i prognozirali budućnost.

Izvor: Pobjeda
Izvor (naslovna fotografija): UGC

Ostavite komentar

Komentari (0)