Zemlje na Balkanskoj ruti spremaju se za izbjeglice koje bježe pred talibanima

U Bosni i Hercegovini (BiH) vlasti očekuju takođe povećan broj dolazaka Avganistanaca koji bježe u Evropu pred talibanima, ali procjenjuju da taj broj neće biti prevelik.

Pojedine organizacije u Srbiji, koje pružaju pomoć ljudima koji su napustili svoje domove i uputili se ka Zapadnoj Evropi, saopštile su da su vrata njihovih prostorija otvorena za nove izbjeglice.

“Naša ljubav, misli i molitve su sa ženama i djevojkama iz Avganistana. Ako ste već na putu ka Evropi, naš centar je otvoren za vas u Beogradu”, saopštila je na Twitteru organizacija Info Park iz Beograda, koja pruža pomoć izbjeglicama i migrantima još od velike izbjegličke krize 2015. godine.

Paunović: Strah od talibana primjetan među ljudima

Gordan Paunović iz te nevladine organizacije kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) da nije realno očekivati da će se ponoviti razmjere izbjegličkog talasa iz 2015. godine, kada je dnevno u zemlju ulazilo između 3.000 i 10.000 ljudi.

Međutim, dodaje i da je za očekivati da događaji u Avganistanu imaju posljedice na migrantski tok u Srbiji.

“Migranti koji su se u prvih šest mjeseci pojavili u Srbiji su uglavnom kao motiv za napuštanje zemlje navodili strah od talibana. Većina njih uglavnom dolazi ili sa teritorija na kojima su talibani već bili uspostavili kontrolu ili su bili u takvom nadiranju da je bilo izvjesno da će se to desiti. Tako da je taj strah već primjetan”, kaže Paunović.

Ukoliko dođe do značajnog povećanja broja ljudi koji pristižu, Paunović smatra da će biti neophodno da se sistem promijeni.

“Moraće da se angažuje veći broj i nevladinih organizacija i državnih kapaciteta, kao što je to uostalom i bio slučaj između 2016. i 2018. godine”, kaže Paunović.

Komesarijat za izbjeglice: Avganistanci najbrojnija migrantska grupa

Komesarijat za izbjeglice i raseljena lica Srbije (KIRS) u prihvatnim i centrima za azil za sada ne vidi porast izbjeglica iz Avganistana, kaže za RSE Svetlana Palić, portparolka KIRS.

“Situacija je potpuno ista kao i posjlednje dvije godine. Migranti iz Avganistana redovno dolaze i prolaze. Oni su u suštini najbrojnija migrantska grupa u našim centrima”, kaže Palić.

Podaci KIRS pokazuju da je tokom prošle godine kroz centre u Srbiji prošlo oko 22.000 ljudi iz Avganistana, a ove godine je do sada zabilježeno oko 8.500 avganistanskih izbjeglica.

Prema njenim riječima, Komesarijat prati situaciju na terenu kao i do sada i u skladu sa tim prikuplja informacije.

Trenutno je oko 3.900 migranata i izbjeglica smješteno u 14 centara za prihvat i tražioce azila u Srbiji, kaže Svetlana Palić i podsjeća da Srbija ima ukupno 20 centara, ali da su neki privremeno zatvoreni.

“Kapaciteti na koje može da se računa u Srbiji su oko 6.000 mjesta, a tokom situacije sa koronavirusom smo pokazali da se i u roku od svega 48 sati taj kapacitet može podići i na 9.000 mjesta”, rekla je Svetlana Palić.

Avganistanci u Srbiji zabrinuti za svoje porodice

Arman Han (27) je prije tri mjeseca napustio provinciju Paktija na istoku Avganistana. U Srbiju je stigao početkom ove sedmice. Reporterke RSE zatekle su ga u parku kod glavne autobuske stanice u Beogradu.

U svojoj domovini je, kaže, bio profesionalni vojnik i zbog toga je dospio na crnu listu talibana. Nakon što su američke vojne snage povukle iza Avganistana, Arman kaže da je izuzetno zabrinut za svoju porodicu koja je ostala u tamo.

“Imam troje djece i bojim se za svoju porodicu, svoju djecu. Ja ne znam gdje su sada u Avganistanu”, kaže.

Dodaje da je, prema informacijama koje ima, u provinciji iz koje je pobjegao teška situacija.

“Stalno je policijski čas, ljudi uopšte ne izlaze iz kuća, mnoge porodice žele da iz provincije odu u Kabul, ali ljudi nemaju novca, jako su siromašni ljudi u mom selu i moraju da ostanu tu da žive”, kaže.

Arman se nada da će uspjeti da stigne do zapadne Evrope i tamo sačekati porodicu iz Avganistana.

Đurović: Srbiji potrebni dugoročni planovi za upravljanje migracijama

Radoš Đurović iz beogradskog nevladinog Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila kaže da je teško procijeniti da li će situacija u Avganistanu pokrenuti veći izbjeglički talas, ali i da je sigurno da će se tamošnja dešavanja odraziti na situaciju na Balkanu.

On dodaje da u Srbiji još uvijek nije primjetan priliv ljudi koji je direktno uzrokovan posljednjim dešavanjima u Avganistanu.

Međutim, dodaje Đurović, u Tursku već mjesecima pristižu avganistanske izbjeglice koje bježe od sukoba i talibana.

“U tom svjetlu, mi očekujemo da će kriza u Avganistanu uticati na intenziviranje migracione rute i kroz Balkan, ali da ona neće biti onako iznenadna i u milionskom broju kakva je bila 2015. godine”, kaže Đurović.

On dodaje da je jasno da Evropska unija od prethodne izbjegličke krize radi na tome da uspori ili spriječi ponavljanje takvog scenarija. U takvim okolnostima, Đurović očekuje da bi Srbija mogla biti zemlja u kojoj će izbjeglice ostajati duže vrijeme.

“Srbija je posljednja zemlja na ruti prije eurozone i samim tim zemlja kroz koju sve izbjeglice na kraju moraju da prođu”, dodaje on.

Đurović je ocijenio i da položaj Srbije nije zahvalan, jer se svakodnevno suočava sa pushbackovima, odnosno nasilnim vraćanjem izbjeglica iz okolnih zemalja – Hrvatske, Mađarske i Rumunije.

“Dakle, iz zemalja EU – koje svakodnevno pokušavaju da uspore migracije fizičkom upotrebom sile na granicama”, kaže Đurović.

Uprkos mnogobrojnim izvještajima međunarodnih organizacija, vlasti tih zemalja negirale su loš tretman izbjeglica.

Radoš Đurović je ocijenio i da bi Srbija trebalo da razvija dugoročne planove za upravljanje migracijama, u okviru kojih bi bili povećani smještajni kapaciteti i eventualno pokrenut mehanizam privremene zaštite.

“Najveći broj ljudi koji dolazi kod nas nije uopšte vidljiv za sistem. Možda neko jeste smješten u kampu, neko nije, ali ni ti koji su smješteni u kampu nisu u sistemu. Oni su nevidljivi. Zamislite kako postupa policija, centar za socijalni rad ili zdravstveni sistem sa ljudima koji nemaju nikakvu ispravu od naše zemlje, nemaju nikakav status ovdje, zamislite koliko su ti ljudi izloženi krijumčarenju, kriminalu, nasilju. To ne bi smio da bude scenario sa povećanim prilivom ljudi poslije krize u Avganistanu”, objašnjava Radoš Đurović.

Prema podacima Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila, u Srbiju je u prvih šest mjeseci 2021. ušlo više od 27.000 ljudi. Od tog broja, nešto više od 600 ljudi je izrazilo namjeru za azil.

“To nije realno i pokazuje da sistem ne funkcioniše. Izbjeglica danas u Srbiji jako teško može da pokrene proceduru za azil. Gotovo je nemoguće da je pokrene bez stručne pravne pomoći”, smatra Đurović.

Policijske akcije odvoženja izbjeglica u kampove

Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) Srbije posljednjih mjeseci redovno patrolira ulicama Beograda i drugih gradova, obilazeći mjesta na kojima se okupljaju migranti i izbjeglice koji žive na ulici. Nakon što ih pronađu, pripadnici policije ih odvoze u prihvatne centre.

Međutim, te policijske akcije u Srbiji su privukle pažnju aktivista za ljudska prava, koja upozoravaju na kršenja ljudskih prava.

Stopama Mađarske

Odnos policije prema izbjeglicama u Srbiji je, prema mišljenju Radoša Đurovića iz Centra za tražioce i pomoć tražiocima azila, uslovljen i politikom EU. Kako kaže, otkako su pripadnici Evropske agencije za graničnu i obalsku stražu (Frontex) počeli da patroliraju duž granica Srbije, aktivisti su primijetili pojačane aktivnosti srpske policije, prvenstveno kada je riječ o skupljanju izbjeglica koje borave pod vedrim nebom i njihovom odvođenju u prihvatne centre.

“To su mjere koje možda imaju za cilj da pokažu privrženost Srbije tim politikama Evropske unije i bojim se da prate primjer Mađarske, a posljednje što je srpskom društvu potrebno jeste da se prema izbjeglicama i migrantima odnosi na način na koji se odnose mađarske vlasti”, smatra Đurović i podsjeća da u Ustavu Srbije stoji da svako ko je izbjeglica ima pravo da traži boravak i zaštitu u Srbiji.

Aktivisti za ljudska prava su u više navrata upozoravali da granična policija Mađarske, ali i Hrvatske nasilno vraća migrante preko svojih granica.

Slične pojave zabilježene su i u Srbiji, gdje je Ustavni sud u januaru 2021. godine donio presudu kojom se prvi put potvrđuje da je grupa migranata iz Srbije u februaru 2017. nezakonito protjerana u Bugarsku, od strane srpskih nadležnih organa.

Novo antimigrantsko ‘utvrđivanje’ Mađarske
Levente Mađar (Magyar), državni sekretar u mađarskom ministarstvu spoljnih poslova, izjavio je 16. avgusta za novinsku agenciju Mađarska telegrafska kancelarija (MTI) da ta zemlja neće prihvatiti izbjeglice iz Avganistana “bez ikakvih ograničenja”.

Više od 60 zemalja potpisalo je zajedničko saopštenje u kojem se kaže da bi Avganistancima trebalo dozvoliti da napuste zemlju ako to žele. U Evropskoj uniji samo Mađarska i Bugarska nisu potpisale izjavu.

I u BiH očekuju nešto veći broj izbjeglica

U BiH se ne očekuje prevelik priliv izbjeglica iz Avganistana, ali može se očekivati blago povećanje njihovog prisustva na “Balkanskoj ruti”, naveo je za RSE Slobodan Ujić, direktor Službe za poslove sa strancima (SPS) BiH.

“Očekujemo da će biti jedan dio veći, ali ni u kakvim velikim ciframa niti postoje takva saznanja. Državljani Avganistana su inače među prve tri države čiji su se građani pojavljivali na toj ruti. Imamo pod punom kontrolom ilegalne migracije i imamo dovoljan broj mjesta u prihvatnim centrima”, kaže Ujić.

Iako je situacija s migrantima pod kontrolom, kako kapacitetima, tako i prilivom, oni koji iz Avganistana budu ušli u BiH, gonjeni posljednjim zbivanjima imaće, smatra Ujić, drugačiji tretman.

“Niko ne može reći koliko će ljudi izaći iz Avganistana i koliko će ih biti na ovoj ruti, jer se ovdje ne radi o nelegalnim i ekonomskim migrantima, koji su sada ovdje. Radiće se o izbjeglim i raseljenim licima iz ratom zahvaćenim područjima i nije za to nadležna služba, već će na to država će dati odgovor”, ocenjuje on.

‘Avganistanci godinama na izbvegličkoj ruti’

S druge strane, Nidžara Ahmetašević, novinarka koja godinama prati položaj migranata na “Balkanskoj ruti”, smatra da nikakve razlike nema između Avganistanaca prisutnih u BiH danas i onih koji bi došli u eventualnom izbjegličkom talasu.

“Avganstanci su već godinama oko nas i kreću se kao izbjeglice i to su isti oni ljudi koji su već tu i koji su pobjegli od istih problema. Sada bi mogli doći njihovi prijatelji, rodbina. Ne znam u čemu je razlika i šta bi se moglo uraditi za nove, ako već nismo učinili dovoljno za ljude koji su već tu”, kaže ona.

Smatra kako bi države na ovoj ruti trebalo da urade nešto za sve te ljude, a ne da imaju preferencije i povlašćen status za jedne, a za druge ne, tim prije što su, kaže granice Evropske unije zatvorene.

U utorak je komesar za ekonomiju Evropske unije Paolo Đentiloni (Gentiloni) u intervjuu italijanskom dnevniku il Messaggero poručio kako Evropa mora da uspostavi humanitarne koridore kako bi prihvatila izbjeglice iz Avganistana, ali i izbjegla nekontrolisanu migraciju.