Starship 40 je lansiran iz SpaceX-ove baze Starbase u južnom Teksasu 24. jula. Svemirska letjelica je tokom približno 65-minutnog leta u orbitu lansirala 20 satelita Starlink V3, međutim, radilo se o suborbitalnoj misiji, pa su sateliti, nakon što su se nakratko povezali sa SpaceX-ovom mrežom, ponovo ušli u atmosferu i izgorjeli oko 20 minuta nakon lansiranja. To je bio očekivani rezultat jer nije riječ o operativnom lansiranju satelita. Umjesto toga, misija je osmišljena za testiranje sistema za izbacivanje tereta Starship-a, između ostalog, dok SpaceX postepeno napreduje prema potpuno višekratno upotrebljivom sistemu za lansiranje.
Iznenađenje je bilo to što je, za razliku od prethodnih gornjih stepena Starship-a, Starship 40 preživio slijetanje u more u cjelovitom stanju. Iako je vjerovatno u stanju u kojem ga nije moguće ponovo koristiti, spašena svemirska letjelica inženjerima pruža priliku da je detaljno prouče, umjesto da zaključke izvode na osnovu telemetrije ili komadića olupine, prenosi Klix.

Prebacivanje svemirske letjelice duge oko 52 metra iz Indijskog okeana u Teksas ogroman je poduhvat. Prvi korak bio je premještanje letjelice u mirnije vode. Nakon otprilike 24 dana na moru, SpaceX-ov tim za spašavanje usmjerio je Starship 40 prema obali Božićnog ostrva, australske teritorije koja se nalazi južno od Indonezije. Brod Normand Ranger, dug oko 91 metar, koji je odvukao letjelicu s mjesta na kojem je pala u more, držao je Starship 40 u blizini osteva sve dok nije stigao transportni brod Forte, dug oko 216 metara, koji je preuzeo zadatak.
Posada je sajlama pričvrstila gornji stepen uz Forte dok je transportni brod punio svoje balastne tankove, spuštajući teretnu palubu ispod površine mora. Nakon toga bilo je potrebno poravnati svemirsku letjelicu s posebno izrađenim postoljem na potopljenoj palubi. Forte je zatim ispumpao balastnu vodu, polako se podigao ispod svemirske letjelice i podigao je na predviđeno mjesto.
Iako bi izvođenje takvog poduhvata s raketom moglo biti prvi takav slučaj, stručnjak za pomorski transport i profesor istorije Sal Mercogliano istakao je da brodovi poput Forte-a nisu nimalo ,,neiskusni” u obavljanju sličnih zadataka s drugim vrstama tereta.
,,Brodovi poput Fortea to rade svakog dana. To je veoma česta pojava u brodarskoj industriji, bilo da je riječ o velikim objektima poput ovog, teglenicama, dizalicama, brodovima, šta god vam padne na pamet”, rekao je na svom YouTube kanalu What's Going On With Shipping?.

SPORI DIO
Sljedeći dio je onaj zaista spori. SpaceX nije objavio tačnu rutu kojom će Forte prevesti svemirsku letjelicu nazad u Teksas, ali je putovanje opisao kao,,”putovanje od nekoliko mjeseci”.
Trenutno praćenje broda sugeriše da bi to mogla biti konzervativna procjena, s obzirom na to da Forte, prema dostupnim podacima, najavljuje dolazak u luku Brownsville u Teksasu 8. oktobra.
Mercogliano kaže da kurs broda prema zapadu ukazuje na to da je ruta oko Rta dobre nade jedna od mogućih opcija.
Inženjeri su već uzeli uzorke toplotnog štita, čime su dobili ,,ključne informacije” o tome kako je gornji stepen podnio ponovni ulazak u atmosferu.
Ti podaci trebali bi pomoći kompaniji da unaprijedi buduće dizajne i misije Starship-a.
Cilj SpaceX-a je da se Starship na kraju vraća u sjedište Starbase u Teksasu, gdje bi ga prihvatio lansirni toranj, umjesto da pravi još jedan prilično veliki zaobilazni put preko Indijskog okeana.
Preporučeno
















