Video
Danas, nakon približno 50.000 pređenih kilometara, konačno se vratio na britansko tlo, ali ga do porodičnog doma čeka još oko 400 kilometara pješačenja.
Njegova ekspedicija, koju je nazvao „Golijat“, počela je 1. novembra 1998. godine u Punta Arenasu, na jugu Čilea. Tada je imao oko 500 dolara, osnovnu opremu i dva pravila kojih je odlučio da se drži: neće koristiti prevozna sredstva kako bi napredovao na svojoj ruti i neće se vratiti kući dok putovanje ne završi sopstvenim snagama.
Očekivao je da će put trajati približno 12 godina. Međutim, komplikacije sa vizama, zatvorene granice i brojne nepredviđene prepreke pretvorile su njegovu avanturu u poduhvat koji traje gotovo tri decenije.
Prešao kontinente, plivao kroz mora i savladavao gotovo nemoguće prepreke
Bušbi je prošao kroz Južnu i Sjevernu Ameriku, prešao opasni Darijenski pojas između Kolumbije i Paname, a zatim nastavio prema Aljasci. Njegova ruta vodila ga je kroz pustinje, džungle, planine i ledene predjele.
Jedna od najvećih prepreka bio je Beringov moreuz, koji razdvaja Rusiju i Aljasku. Kada nije mogao da nastavi uobičajenim kopnenim putem, morao je da savladava ledene predjele i pliva tamo gdje je to bilo neophodno.
Posebno zahtjevan dio ekspedicije bilo je preplivavanje Kaspijskog mora. Tokom 2024. godine prešao je 288 kilometara od Kazahstana do Azerbejdžana, uz podršku prateće ekipe. Poduhvat je trajao 31 dan, a u vodi je proveo više od 132 sata.
Ni dolazak u Evropu nije značio da su prepreke završene. Nakon prolaska kroz Azerbejdžan, Gruziju i Tursku, stigao je do Istanbula, a potom nastavio put kroz Evropu.
Kada mu je odbijen zahtjev da prođe kroz servisni tunel ispod Lamanša, morao je da pronađe drugi način da nastavi svoju ekspediciju. Na kraju je 5. oktobra 2026. godine stigao na plažu Šekspir kod Dovera, nakon što je preplivao Lamanš.
„Dobar je osjećaj imati britansko tlo pod nogama nakon svih ovih godina“, rekao je po dolasku.
Za sve ove godine propustio je odrastanje sina
Iza nevjerovatnog podviga krije se i lična cijena koju je Bušbi platio. Dok je prelazio hiljade kilometara, život njegove porodice nastavljao se bez njega.
Tokom ekspedicije propustio je veliki dio odrastanja svog sina Adama, koji danas ima 36 godina. Ima i dvanaestogodišnju unuku koju još nije upoznao.
Njegova dugogodišnja odsutnost ostavila je trag i na emotivnom životu. Tokom putovanja imao je nekoliko dugih veza, ali je ekspedicija ostala njegov glavni životni cilj.
Ipak, Bušbi ne smatra da je zbog svoje odluke uzalud izgubio godine. Za njega je putovanje postalo mnogo više od avanture – pretvorilo se u životni poziv kojem je podredio gotovo sve.
Do majčine kuće ostalo mu je još oko 400 kilometara
Dolazak na britansku obalu nije značio i kraj ekspedicije. Bušbi sada mora da nastavi pješke kroz Englesku do Hala, gdje se nalazi kuća njegove majke.
Njegov tim očekuje da bi putovanje moglo biti završeno 1. novembra 2026. godine, tačno 28 godina nakon što je krenuo iz Čilea.
Iako se konačni cilj približava, avanturista priznaje da ga pomisao na završetak putovanja čini nesigurnim.
„Moj razlog za život uskoro će naglo nestati“, rekao je, govoreći o tome kako će izgledati život nakon što konačno završi ekspediciju.
Poslije gotovo tri decenije provedenih na putu, povratak kući za njega neće biti samo završetak nevjerovatnog fizičkog poduhvata. Biće to i suočavanje sa životom koji je sve te godine tekao bez njega.
Preporučeno
Karl Bušbi je dokazao da ljudska upornost može da pomjeri granice mogućeg. Ipak, njegova priča ostavlja i pitanje o cijeni velikih snova, šta se dešava kada ostvarenje jednog životnog cilja znači propuštanje toliko važnih trenutaka sa ljudima koje volimo?
