Koliko puta ste poželjeli da otputujete negdje, pa odustali jer vam društvo nije dostupno? Prijatelji su zauzeti, prioriteti su im drugačiji, a često i najbolja podrška na kraju završi porukom: “Ne mogu ipak.” U tim trenucima mnogi odluče da ostanu gdje jesu, jer im sama pomisao na putovanje bez pratnje djeluje neprijatno ili “neprirodno”. Ipak, upravo takva iskustva mogu biti najvrijednija. U razgovoru sa psihološkinjom Marijom Babić otkrivamo kako solo putovanja utiču na našu psihu — i zašto su često važan korak ka ličnom razvoju.

SOLO PUTOVANE – SLOBODA BEZ KOMPROMISA

Ljeto u Crnoj Gori privlači veliki broj turista, ali primjećuje se i rast broja onih koji biraju da putuju sami. Solo putovanja postaju sve popularniji oblik turizma jer pružaju slobodu istraživanja po sopstvenom tempu i afinitetima, bez potrebe za kompromisima.

“Kada putujete sami imate više mogućnosti da istražujete baš ono što vas privlači i to tempom koji prilagođavate sebi, dok putovanja u paru ili grupi zahtijevaju malo više planiranja, dogovora i prilagođavanja”, kazala je za portal Standard psihološkinja Marija Babić.

Solo putnici se često opisuju kao hrabri, ali Babić ističe da nije riječ o hrabrosti koliko o unutrašnjem miru i samopouzdanju.

“To su ljudi koji su komforni sa sobom. Oni koji znaju uživati u kafi sami sa sobom, u tišini, u trenutku. To ne znači da ne vole društvo – već da im nije neophodno da bi se osjećali ispunjeno”, kazala je Babić.

PRIRODA KAO PROSTOR ZA INTROSPEKTIVNO ISKUSTVO

Iako je čovjek po prirodi društveno biće, ponekad upravo povlačenje u sebe može da bude zdravo i korisno. Samoća ne znači izolaciju, već kontakt sa sobom i rad na sebi.

“Komunikacija je jako važna i umjesto da se sklanjamo od drugih jer nemamo vještine, strpljenje i tako dalje, dobro je izlagati sebe ovakvim situacijama. Kada naučite da se nosite i sa jednim i sa drugim, izbor je vaš, neka sredina idealna, ali i najteže dostižna. Ne samo kada su putovanja u pitanju”, ističe Babić.

U posljednje vrijeme sve više ljudi bira da ljeto provede u vlastitom društvu, pa se i među Crnogorcima primjećuje porast interesovanja za solo putovanja. Iako ova praksa kod nas još uvijek izlazi iz okvira uobičajenog, ona otvara prostor za lični rast, dublju introspekciju i autentično iskustvo koje nije uslovljeno društvenim očekivanjima.

“Upoznavanje sebe kroz izlazak iz zone jeste vidjeti što je ono što mi zaista volimo i u čemu uživamo. Često zaboravljamo što je to, pa se vodimo onim uopštenim, što mislimo da vole drugi ljudi. Međutim, to nije ono naše”, dodaje ona.

Putovanje duž crnogorske obale, kroz planinske predjele ili netaknuta sela, sve češće postaje ne samo fizičko kretanje kroz prostor, već i tiho putovanje ka sebi. U kontaktu s prirodom – posebno onom koju Crna Gora nudi u izobilju – otvaraju se vrata dublje samospoznaje i ličnog rasta.

“Zadivljujući prirodni pejzaži koji ostavljaju bez daha, kakvih svakako Crnoj Gori ne nedostaje, ne mogu loše uticati na nikoga. Blagodeti su mnogobrojne, ali vraćanje prirodi od davnina je poznato kao meditativna tehnika relaksacije različitih modaliteta i vrsta. Priroda je baza svega i djeluje opuštajuće na naš nervni sistem. U takvom okruženju mnogo je lakše zagledati u sebe i svoje suštinske vrijednosti, što inače nije lak zadatak, naročito u vremenu i brzini kojem živimo”, ističe naša sagovornica.

UNUTRAŠNJI GLASOVI SUMNJE – PREPREKA ILI IZAZOV

Mnogi ljudi, iako žude za slobodom, u posljednjem trenutku odustanu zbog sumnji: da će im biti neprijatno, da će se osjećati glupo, izgubljeno ili nebezbjedno.

“To su najčešće iracionalni strahovi – proizvodi naših unutrašnjih uvjerenja. Pitanja poput: ‘Kako ću ja to?’, ‘Šta ako ne uspijem?’, ‘Zamisli da me neko vidi samog?’ – zapravo su samo glasovi sumnje koji nas sprečavaju da rastemo”, pojašnjava Babić za Standard.

Ali upravo u suočavanju s tim glasovima leži ključ promjene.

“Kada se izložimo tim situacijama i pokažemo sebi da možemo – bez oslonca, bez potvrde – dobijamo samopouzdanje koje se više ne gubi. To iskustvo ostaje u nama zauvijek”, dodaje ona.

Mnogi ljudi prije solo putovanja najviše se suočavaju sa svojim mislima i strahovima o tome šta bi moglo poći po zlu i kako će se snaći u nepoznatom okruženju.

“Ono što nas sprečava najčešće jeste neki potencijalno loš scenario o tome što bi se moglo desiti i kako bismo se tamo snašli ili, mnogo češće, ne bismo snašli. Čovjek je iracionalno biće i sklon je da misli iskrivljeno i nelogično u situacijama koje su mu nepoznate, jer se, pogotovo kada je anksioznost u pitanju, plaši da se neće adekvatno snaći“, kaže psihološkinja Babić.

ODLAZAK SAM – SLOBODA KAO NOVA NORMALNOST

Savremeni tempo, buka gradova i konstantni društveni pritisci doveli su do toga da ljudi sve češće traže trenutke samoće. Ali Babić upozorava da važno je razlikovati bijeg od potrebe.

“Način života čini da smo sve više izloženi stvarima za koje nekad nijesmo spremni, ali to ne znači da se od tih stvari treba sklanjati. Naprotiv, boriti se da se naučimo nositi sa time nama čini mnogo više koristi nego štete. Ponovo je čar ali i izazov je u izlaganju, nekad i onome što nam je neprijatno. S druge strane postoje trenuci u kojima nam jeste potreban odmor i vrijeme za sebe i sa sobom. Sve što radimo sami treba da bude naš svjesni IZBOR, a ne bijeg bilo kakve vrste”, pojašnjava Marija Babić za portal Standard.

KADA PUTUJEMO SAMI – GRAADIMO AUTENTIČNE ODNOSE

Solo ljetnja putovanja kod ljudi iz Crne Gore mogu imati različit uticaj na međuljudske odnose i osjećaj pripadnosti. Sve zavisi od ličnih karakteristika, iskustava i načina na koji svako od nas integriše takva iskustva u svoj život.

“Individualne razlike u karakteru, iskustvu, ali i mnogim drugim stvarima određuju kako ovakve stvari implementiramo dalje u svoj život i gdje će nas dalje usmjeriti”, dodaje ona.

Mnogi se dvoume kada je u pitanju solo ljetovanje, no ono što ih često sprečava jeste strah od nepoznatog. Ipak, upravo je ta odluka da se isproba nešto novo jedan od najvažnijih koraka u ličnom razvoju.

“Ukoliko je želja zaista prisutna, svakako bih savjetovala da se odvaže i da sebi priušte to iskustvo. Ovakav izlazak iz zone komfora dobar je za samopouzdanje, ali i sjajan vjetar u leđa za sve ostale planirane poduhvate. Kada ste posljednji put uradili nešto po prvi put?”, pita Babić.

Mlađe generacije u Crnoj Gori sve češće biraju solo putovanja kao izraz svoje potrebe za slobodom i nezavisnošću. Ovaj trend predstavlja važan korak ka samopouzdanju i oslobađanju od očekivanja i sudova okoline, posebno u sredini koja je još uvijek prilično konzervativna.

“Smatram da je to značajan iskorak u pravcu slobodnog istraživanja i izgradnje sopstvenog identiteta, bez tereta tuđih mišljenja i predrasuda“, ističe naša sagovornica.

Kada neko odluči da putuju solo van granica svoje zemlje, susreću se, ističe Babić, sa izazovima koji su u velikoj mjeri univerzalni i emocionalne prirode.

“Dileme i izazovi su svima slični, bez obzira na kulturološke i socioekonomske prilike, jer su uglavnom emocionalne prirode. Ipak, jedna specifična stavka jeste ponekad osuda sredine. Često ćete za osobe koje putuju same čuti da su okarakterisane, u najmanju ruku, kao ‘čudne’ “, pojašnjava Babić.

Novo i zahtjevno iskustvo solo putovanja u inostranstvu može značajno uticati na našu samospoznaju i lični razvoj.

“Solo putovanja možda omogućavaju nova poznanstva sa ljudima koji imaju slične poglede na svijet, izgradnju novih izrazito autentičnih odnosa sa drugima, ali i najvažnije – sa samim sobom”, zaključuje Babić.