Prije pedeset godina, Italiju je potresla hrabrost žene da promijeni način na koji su vjekovima postupali sa žrtvama silovanje. Nažalost, iako se ovo čini dalekom prošlošću, ova tema je i dalje aktuelna u cijelom svijetu, svakako i u našoj zemlji. Šezdesetih godina Franka Viola postala je prva Italijanka koja je odbila da se uda za svog silovatelja i uspjela je da ga izvede pred sud umjesto pred oltarom.

Frančeska Franka Viola rođena je u skromnoj porodici farmera 1948. godine u sicilijanskom gradu Alkmomo, tokom godina agrarne reforme na Siciliji, kada je rođena klasa sitnih vlasnika koji su postali novi vlasnici zemljišta. U petnaestoj godini, uz pristanak roditelja, Franka se vjerila za Filipa Melodia, dječaka iz bogate porodice i unuka lokalnog mafijaša.

Pošto je Melodia optužen za krađu i pripadnost mafijaškoj bandi, Frankin otac je odlučio da prekine vjeridbu. Melodija je emigrirao u Njemačku i čim se vratio, nakon kratkog zatvorskog perioda, počeo je opsesivno da progoni bivšu vjerenicu. Prijetnje su bile verbalne, pretnjama oružjem usmjerenim na njenog oca, Bernarda Violu, da bi se primorao da se odrekne starateljstva nad ćerkom. U svoj toj košmaru zapaljen je dio njihove imovine.

Otmica i zlostavljanje

Na dan poslije Božića, 1965. godine, Melodija i još nekoliko saučesnika upali su u kuću porodice Viola, oteli Franku i njenog šestogodišnjeg brata, koji je pokušao da je zaštiti, dok su teško povrijedili majku. Frankin brat je pušten nekoliko sati kasnije, a Franka je odvedena na izolovano mjesto van grada, a zatim u kuću sestre Melodije. Tu je započela najstrašnija agonija. Sedam dana je mlada djevojka ostala bez hrane, ponižavana, ismijevana i zlostavljana.

6. januara 1966, policija je pronašla skrovište i u svim tim dramatičnim događajima uspjela je da oslobodi Franku. Melodija je uhapšen zajedno sa svojim saučesnicima, ali priča se tu ne završava. Oženivši se Frankom, Melodija je planirao da se oslobodi kazne koja je uslijedila, jer bi takav zločin, prema tradiciji i zakonu, bio opravdan ako bi došlo do „rehabilitacionog braka“ – nasilje bi bilo oprošteno i vraćena joj čast.

Međutim, umjesto toga, Franka je odlučila da se obrati sudu – da tuži nasilnika zbog otmice, seksualnog zlostavljanja i zastrašivanja.

Suđenje je prava senzacija u Italiji Iako je Franka bila centralna ličnost u čitavom suđenju, javnost je ignorisala njene napore da osudi nasilnika, dok su je mediji opisivali kao nježnu i lijepu ženu.

https://www.youtube.com/watch?v=vZO4AFu5LaY&feature=emb_logo

Franka je sa velikom hrabrošću prisustvovala svim ročištima. Melodija je, s druge strane, pokušao da je dodatno ocrni, a njegovi advokati su čak poslali stručni zahtjev da utvrde kada je mlada djevojka izgubila nevinost. Odbrana je kao motiv zloćine navela ljubav rekavši da se „Melodia ponašao tako iz ljubavi, a sada žele da ga zatvore na dvadeset godina zatvora jer se on zaljubio u nju“. Frankin otac, Bernardo, opisivan je kao tiranin koji je želio da stane na put dvoje mladih ljudi u ljubavi i sreći.

Frankin jasan stav zvučao je kao upozorenje društvu: „Ja nisam ničije vlasništvo, niko me ne može prisiliti da volim osobu koju ne poštujem, čast se gubi onima koji čine neiskrene stvari, a ne onima koji su patili“.

Na kraju, odbrana Melodiju nije uspjela da prikaže kao romantičnog heroja, pa je suđenje konačno završeno. Počinilac je oglašen krivim i osuđen na 11 godina zatvora, kao i njegovi saučesnici. Kazna je kasnije smanjena na deset, a većini saučesnika na četiri godine.

Odbacujući Melodiin predloženi brak, Franka Viola postala je prva žena u Italiji koja je to učinila.

Ohrabrene mnoge žene da kažu “ne”

Dvije godine nakon puštanja iz zatvora, Melodia je 1978. godine ubijen u mafijaškoj tuči. Međutim, porodica Viola dugo je živjela izolovano nakon suđenja, jer je bila izložena prijetnjama mafije, ali i stalnom interesovanju medija. S druge strane, Franka je dodatno verbalno maltretirana komentarima o svojim malim šansama za budući brak i da će se neko uopšte oženiti njom.

Kada se krajem 1968. godine udala za Đusepea Ruisija, čestitke su počele da stižu sa svih strana, a srećan par primio je papa Pavle VI. Slučaj Franke Viole podstakao je desetak žena da kažu “ne” svojim nasilnim muževima i vjerenicima. I ne samo u Italiji, mediji su širom Evrope pomno pratili i izvještavali o njenom podvigu. Danas je njeno ime sinonim za emancipaciju Italijanke.

Penzionisana Franka Viola, međutim, nije se predstavila kao javna feministička ikona. Majka je dvoje djece i živi sa suprugom u Alkami, ima 73 godine. Kao što je slučaj sa rodno zasnovanim nasiljem, i danas na ulici susreće neke od svojih otmičara. „Uglavnom ih izbjegavam, ali čak i ako ih upoznam i ne odgovorim na pozdrav, ne mogu me pogledati u oči“, rekla je Franka za njih. Franka Viola je 2014. godine odlikovana najvišom državnom nagradom – Ordenom za zasluge.