Video
Još je rimski filozof Seneka vjerovao da će mu “vlastita ljutnja vjerovatno nanijeti više štete nego tuđa nepravda” pa je u svome djelu ‘De Ira’ (O ljutnji) iz 45. godine prije Hrista ponudio savjete kako je izbjeći, piše Guardian.
Među savremenije metode koje preporučuju psiholozi spada fizička aktivnosti, primjerice vožnja sobnog bicikla ili udaranje bokserske vreće u teretani.
No novo istraživanje ukazuje na to da bi i skromni uništavač papira mogao biti od pomoći. Osim što je pristupačniji, mogao bi biti i djelotvorniji nakon što vas nešto ili neko razljuti.
Studija japanskih naučnika otkrila je oslobađajući učinak zapisivanja vlastite reakcije na neki negativan događaj na listu papira, koji zatim treba pokidati, zgužvati u lopticu i na kraju baciti u kantu za smeće.
“Očekivali smo da će naša metoda među ispitanicima uspjeti donekle potisnuti njihovu ljutnju”, rekao je Nobuyuki Kawai, voditelj istraživanja sa Sveučilišta Nagoya. “No jako nas je iznenadila činjenica da je ljutnja u pojedinaca gotovo u potpunosti nestala.”
Studija, čiji su rezultati objavljeni u časopisu Scientific Reports on Nature, temelji se na istraživanju povezanosti pisane riječi i smanjenja ljutnje, kao i na studijama koje pokazuju na koji način interakcija s fizičkim objektima može kontrolisati raspoloženje osobe. Stručnjaci su naveli i primjer – oni koji se žele osvetiti bivšem partneru ili partnerki, mogu spaliti pisma ili uništiti njegove/njezine poklone.
Smatraju da bi rezultat mogao biti povezan s psihološkim fenomenom “heuristike magične zaraze” po kojemu su ljudi uvjereni da radnje koje su preduzeli na objektu povezanom s određenom osobom mogu uticati na samog pojedinca. U ovom slučaju ‘oslobađanje’ od negativnog fizičkog entiteta, odnosno lista papira, rezultira nestankom izvorne emocije. Fenomen se temelji na vjerovanju po kojemu se “bit” pojedinca može manifestovati kroz njegovu fizičku imovinu.
U sklopu studije pedeset je studenata zamoljeno da napiše svoje kratko mišljenje o nekom važnom društvenom problemu, primjerice – treba li zabraniti pušenje na javnim mjestima.
Stručnjaci su zatim namjerno njihove radove ocijenili niskom ocjenom, a ocjene su se odnosile na njihovu inteligenciju, interes, susretljivost, logičko zaključivanje i donošenje racionalnih odluka. Da bi pojačali svoju namjeru ocjenjivači su dodali i uvredljive komentare poput: “Ne mogu vjerovati da obrazovana osoba može ovako razmišljati. Nadam se da će ova osoba uspjeti nešto naučiti za vrijeme studija na ovom univerzitetu.”
Učesnici su, nakon što su dobili rezultate na komadu papira zapisali svoje ljutite misli o negativnim povratnim informacijama. Jednoj je grupi rečeno da zgužva papir i baci ga u koš za otpad ili da ga zadrži u fasciklu na svome stolu. Drugoj je skupini rečeno da iskida papir ili ga odloži u plastičnu kutiju.
Ljutnja pojedinaca koji su bacili svoje papire u kantu za otpad ili su ih iskidali u potpunosti je nestala, dok je grupa studenata koja je zadržala štampanu kopiju papira osjetila tek neznatno manji gnjev.
Otkriće japanskih psihologa moglo bi rasvijetliti i porijeklo japanske kulturološke tradicije poznate kao ‘hakidashisara’ (hakidashi sara su riječi koje se odnose na jelo ili tanjir).
Tradicija se primjenjuje u svetištu Hiyoshi u Kiyosu, nedaleko od Nagoye.
Preporučeno
Hakidashisara je manifestacija koja se održava jednom godišnje. Posjetioci tada razbijaju male diskove koji predstavljaju ili utjelovljuju stvari koje ih ljute, nakon čega osjećaju olakšanje.
