Jedna od najlepših i najtragičnijih ljubavnih priča srpske književnosti vezana je za pjesnika Lazara Lazu Kostića i mladu Jelenu – Lenku Dunđerski. Sva tragedija i veličina jedne ljubavi do sada je bila ovekovječena samo u velikoj poemi Santa Maria della Salute, koju je Laza Kostić napisao deceniju i po nakon tragedije.

Laza Kostić se nakon doktoriranja u Pešti, vratio u Vojvodinu i radio u Novom Sadu kao nastavnik, advokat i predsjednik suda. Da bi se na poziv Lazara Dunđerskog preselio na njegovo imanje u Čelarevu, gdje je 1891. prvi put sreo Lazarevu kćer Lenku i odmah se zaljubio u nju. Malo je reći da je Kostić bio očaran njenom ljepotom i mladošću. Pjesnik je imao 50, a Lenka tek 21 godinu. Uprkos godinama rodile su se obostrane simpatije i emocije su rasle iz dana u dan.

Kao prijatelj porodice Dunđerski i vrlo častan i moralan čovjek, Laza je bio svjestan nemogućnosti njihove veze, ali mlada Lenka se sve vrijeme nadala. Izuzetno lijepa kći vojvođanskog veleposjednika, plavih očiju, visoka i skladna stasa, govorila je nekoliko jezika, svirala klavir, mnogo putovala i voljela jahanje.

Laza Kostić činio je sve da je izbjegne. Čak joj je nudio druge prosce, preporučivao i provodadžisao. Tako joj je jednom pričao o Nikoli Tesli, tada mladom naučniku, ambicioznom i inteligentnom. Ali, Lenka je uporno odbijala, ne shvatajući zašto joj to radi i neprestano je povređuje, ne želeći da joj prizna koliko i sam pati zbog nje.

“Udajte se, udajte, gospođice Lenka, oslobodite i mene i moju patnju i čežnju”.

“Ali, g. Lazo, zašto se ne bih udala za vas?”

“Ja sam star i nedostojan vas. Ni po čemu vas nisam dostojan,” ponavljao je.

U jedno je Lenka bila sigurna: “Toliko sam mu puta pisala, ponavljala, ne vijredi. Ali boriću se i izboriti za njega.”

Kako bi se sklonio od Lenke i pokušao da nađe svoj mir, Laza Kostić odlazi u manastir Krušedol na Fruškoj gori.

Pjesnik je iz manastira Krušedola nastavio da piše Tesli, ali naučnik je jasno odbio svaki vid daljeg provodadžisanja, stavljajući do znanja da ga zanima samo nauka. Kostićeve emocije su bile toliko jake, da je u manastiru još 1892. godine napisao pjesmu „Gospođici L. D.”, posvećujući je svojoj Lenki Dunđerski.

Pjesmu je priložio u Lenkin spomenar, sa kutijom od finog drveta i ružama islikanim na poklopcu, tako što ju je poklonio dvorcu Dunđerskih u Čelarevu.

Da bi jednom za svagda pobjegao od nemoguće ljubavi, Laza Kostić prihvata predlog Lenkinog oca i 1895. ženi Julijanu Palanački iz Sombora. U septembru iste godine Lenka u svoj dnevnik zapisuje: “Gotovo je sve. On se oženio! Da li je mogao da bude svirepiji? Za kuma je pozvao mog oca! Savršen zločin, bez traga. Ali zašto? Šta sam nažao učinila? Zašto se oženio za bogatstvo i samo zbog toga? Čujem, nije ni lijepa, ni mlada, samo miradžika. Zar na to spade moj veliki pjesnik i svi njegovi, i moji ideali? Otišla je moja sreća. Našto sada i život?”

{youtube}IMqmZYO6yko{/youtube}

Laza je Julku Palanački isprosio još prije 1884. godine, prije poznanstva sa Lenkom, ali Julkina majka nije dopustila da pođe za njega. Julka je bila strpljiva, čekala ga godinama i najzad dočekala. Međutim, vrhunac tragedije zbio se nakon vijesti o Lenkinoj smrti.

10. septembra 1895. Julka i Laza su se vjenčali. Kum je bio Lenkin otac, Lazar Dunđerski. Dva mjeseca kasnije, dok su mladenci bili u Veneciji na bračnom putovanju, mlada Lenka Dunđerski je tragično preminula od tifuzne groznice u Beču, 8. novembra, na svoj 25. rođendan.

Nakon saznanja o smrti nesuđene drage, Laza Kostić otišao je u Crkvu Gospe od Spasa u Veneciji (Santa Maria della Salute) da se moli. 14 godina posle Lenkine smrti, a nepunu godinu prije sopstvene smrti – 1909, objavio je svoju najljepšu ljubavnu pjesmu, jednu od najljepših ikad napisanih na srpskom jeziku – Santa Maria della Salute, kao krik i očajni vapaj za izgubljenom ljubavi.

Postoji i priča da Lenka nije umrla od “tifuzne groznice”, već da se otrovala zbog neostvarene ljubavi, ili jednostavno “svisnula”, kako to i sam Kostić govori u svojoj poemi. Pjesniku je ostalo samo da Gospi od Spasa zatraži oproštaj za grijehe, kriveći sebe za Lenkinu smrt: Kajan ti ljubim prečiste skute, Santa Maria della Salute.

A svoj dalji život bez Lenke za njega je postao teška “beznjenica”.

Izvor: Stil magazin