Ove riječi, uzete iz bantua, tagaloga i holandskog, nemaju direktan engleski ekvivalent, ali predstavljaju veoma precizno emocionalno iskustvo zanemareno u drugim jezicima.

Tim Lomas sa Univerziteta Istočnog Londona želi da ih učini poznatijim.

Lomasov Projekat pozitivne leksikografije želi da dočara raznovrsne ukuse dobrih osjećanja (od kojih su neka izričito gorko-slatka) iz čitavog svijeta, u nadi da bismo mogli da počnemo da ih uvrštavamo u naše svakodnevne živote.

Engleski je već pozajmio mnoge emocije iz drugih jezika, na kraju krajeva, sjetite se samo „frisona” iz francuskog ili „šadenfrojde” iz njemačkog, ali mnogo ih je više koje se još nisu zapatile u rječniku.

Lomas je pronašao stotine ovih „neprevodivih” iskustava, a može se reći da se nalazi tek na početku.

Ako naučimo ove riječi, nada se on, to bi nam omogućilo bogatije i suptilnije razumijevanje nas samih.

„One nude veoma drugačiji pogled na svijet.”

Lomas kaže da je prvi put bio inspirisan na ovu akciju kad je čuo predavanje o finskom konceptu sisua, koji je neka vrsta „izričite riješenosti uprkos neprijateljstvu”.

Prema osobama kojima je finski jezik maternji, engleske predstave o „srčanosti”, „istrajnosti” ili „otpornosti” nisu ni blizu opisa unutrašnje snage koju najbolje opisuje njihov specifičan izraz.

On je bio „neprevodiv” u smisli da nije postojao direktan ili lak ekvivalent utkan u engleski rječnik koji može da dočara to duboko značenje.

Zaintrigiran, počeo je da lovi nove primjere, prosijavajući akademsku literaturu i pitajući svakog stranog poznanika za njegove vlastite primjere.

Prvi rezultati ovog projekta bili su objavljeni u Časopisu pozitivne psihologije.

Mnogi od izraza su se odnosili na krajnje konkretna pozitivna osjećanja, koja često zavise od veoma određenih okolnosti:

• Desbundar (portugalski) – osloboditi se inhibicija dok se provodite
• Tarab (arapski) – muzikom izazvano stanje ekstaze ili očaranosti
• Šinrin-joku (japanski) – opuštanje dobijeno kupanjem u šumi, figurativnom ili bukvalnom
• Gigil (tagalog) – neodoljiva želja da se štipne ili stisne nekoga zato što je voljen ili cijenjen
• Juan bei (kineski) – osjećanje potpune i savršene ostvarenosti
• Ikcuarpok (inuitski) – anticipacija koju neko osjeća dok čeka nekoga, kad izlazi napolje svaki čas da vidi da li je taj neko stigao

Ali su zato druge riječi predstavljale složenija i gorko-slatka iskustva, koja mogu da budu ključna za naš razvoj ili ukupan napredak:

• Nacukaši (japanski) – nostalgična čežnja za prošlošću, uz radost zbog drage uspomene, ali i tuga jer je više nema
• Vabi-sabi (japanski) – „mračna, pusta uzvišenost” usredsređena na prolaznost i nesavršenost ljepote
• Saudade (portugalski) – melanholična čežnja za nekom osobom, mjestom ili stvari koja je daleko ili prostorno ili vremenski – nejasna, snena tuga za fenomenom koji možda čak ni ne postoji
• Zenzuht (njemački) – „životne čežnje”, intenzivna žudnja za alternativnim stanjima ili doživljajima života, čak i ako su nedostižna.

Pored ovih emocija, Lomasova leksikografija zabilježila je lične karakteristike i ponašanja koja bi mogla dugoročno da odrede naše blagostanje i načine na koje imamo interakciju sa drugim ljudima.

• Dadiri (australijski aboridžinski) izraz – duboki, duhovni čin reflektivnog i učtivog slušanja
• Pihentađu (mađarski) – bukvalno znači „odmornog mozga”, a opisuje ljude kojima brzo radi mozak i mogu da smisle sofisticirane šale ili rješenja
• Desenrascanko (portugalski) – umješno se ispetljati iz problematične situacije
• Suha (Sanskrit) – iskrena, trajna sreća nevezana za okolnosti
• Orenda (jezik Hurona) – moć ljudske volje da promijeni svet uprkos moćnim silama kao što je sudbina

Možete pogledati još mnogo primjera na njegovoj internet stranici, gdje takođe možete da priložite i vlastitu riječ.

Lomas spremno priznaje da su mnogi opisi koje je ponudio do sada samo aproksimacije pravog značenja dotičnih izraza.

„Čitav projekat je djelo u nastanku i želim stalno da dorađujem definicije riječi na spisku”, kaže on.

„Definitivno su mi dobrodošle povratne informacije ljudi u tom pogledu.”

U budućnosti, Lomas se nada da će drugi psiholozi možda početi da istražuju uzroke i posljedice ovih iskustava, da bi poboljšali naše razumijevanje emocija iza koncepata na engleskom koji su do sada dominirali istraživanjem.

Ali proučavanje ovih izraza neće biti samo od naučnog značaja; Lomas podozrijeva da bi pobliže upoznavanje sa tim riječima zapravo moglo da promijeni način na koji doživljavamo sebe, skrenuvši našu pažnju na neuhvatljiva osjećanja koja odavno ignorišemo.

„U našem toku svijesti, tom naletu različitih senzacija i emocija, toliko toga treba obraditi da mnoga od njih prođu mimo nas”, kaže Lomas.

„Osjećanja koja smo naučili da prepoznajemo i etiketiramo su ona koja primjećujemo, ali ima ih mnogo više kojih možda nismo svjesni.

„I zato mislim da ako dobijemo ove nove riječi, one mogu da nam pomognu da artikulišemo čitave oblasti iskustava koja smo tek samo ovlaš primjećivali.”

Kao dokaz, Lomas ukazuje na radove Lise Feldman Baret sa Sjeveroistočnog univerziteta, koja je pokazala da naše sposobnosti da identifikujemo i etiketiramo naše emocije mogu da imaju dalekosežne posljedice.

Njena istraživanja su bila inspirisana opservacijom da određeni ljudi koriste različite riječi za emocije zamjenljivo, dok su drugi izuzetno precizni u vlastitim opisima.

„Neki ljudi koriste riječi kao što su anksiozan, uplašen, bijesan, zgađen da bi govorili o opštim afektivnim stanjima lošeg raspoloženja”, objašnjava ona.

„Za njih su oni sinonimi, dok su za druge ljude oni distinktivna osjećanja sa distinktivnim djelima povezanim sa njima.”

To se zove „emocionalnom granularnošću” i ona je obično mjeri tražeći od učesnika da ocijene vlastita osjećanja svakog dana u periodu od nekoliko nedjelja, prije nego što izračuna varijacije i nijanse u okviru njihovih samih izvještaja: da li se isti stari izrazi uvijek poklapaju, na primjer.

Što je još važnije, otkrila je da ovo onda određuje koliko se dobro snalazimo u životu.

Ako bolje možete da odredite da li osjećate očaj ili anksioznost, na primjer, možda ćete moći bolje da odredite kako da zaliječite ta osjećanja: da li da razgovarate sa prijateljem ili pogledate neku komediju.

Ili sposobnost da identifikujete nadu poslije razočaranja mogla bi da vam pomogne da potražite nova rješenja za vaš problem.

Na taj način, emocionalni vokabular je pomalo kao telefonski imenik, koji vam omogućava da primijenite veći broj strategija za izlaženje na kraj sa problemima u životu.

I zaista, ljudi koji imaju više poena što se tiče emocionalne granularnosti, mogu lakše i brže da se oporave od stresa i manje su skloni da piju alkohol kao način oporavka od loših vijesti.

To čak može da poboljša vaš uspjeh u školi.

Mark Breket sa Univerziteta Jejl je otkrio da učenje desetogodišnje i jedanaestogodišnje djece bogatijem vokabularu unapređuje njihove ocjene na kraju godine i promoviše bolje ponašanje u učionici.

„Što je granularnije naše iskustvo emocija, sposobniji smo da razlučimo vlastiti unutrašnji život”, kaže on.

I Breket i Baret se slažu da bi Lomasova „pozitivna leksikografija” mogla da bude dobar podsticaj započinjanju prepoznavanja suptilnijih kontura našeg emocionalnog pejzaža.

„Mislim da je to jako korisno – možete da se sjetite riječi i koncepata sa kojima su povezani kao alatima za život”, kaže Baret.

One bi čak mogle da nas inspirišu da isprobamo neka nova iskustva ili da posmatramo stara u nekom novom svijetlu.

To je pravac istraživanja koje bi Lomas voleo bolje da istraži u budućnosti.

U međuvremenu, Lomas se i dalje trudi da proširi leksikografiju, koja sve više raste i raste.

Od svih riječi koje je pronašao do sada, Lomas kaže da je najčešće zatiče sebe kako razmišlja o japanskim konceptima kao što je vabi-sabi (ta „mračna, puta uzvišenost” koja obuhvata prolaznost i nesavršenost).

„Ona govori o ideji o pronalaženju ljepote u fenomenima koji su zastarjeli i nesavršeni”, kaže on.

„Kad bismo svijet posmatrali kroz tu prizmu, to bi mogao da bude drugačiji način doživljavanja života.”