Video
Ponekad je normalno nemati čvrsto mišljenje o tome šta raditi ili kuda ići, ali ako je to postalo pravilo, a ne izuzetak, to može biti jedan od suptilnih znakova depresije. Sama riječ depresija dolazi od latinskog izraza koji znači ,,potiskivanje”.
Potiskivati sebe znači ne izražavati se, gušiti sopstveni izraz. Glavni razlog za to je strah od odbijanja. Možda se bojimo da se naša mišljenja neće svidjeti drugima pa duboko u sebi odlučimo da je najbolje ćutati. Studija iz 2024. godine, objavljena u časopisu Australian & New Zealand Journal of Psychology, otkrila je da je samopotiskivanje povezano sa depresijom nezavisno od kulture i pola, te da se jedno s drugim s vremenom pojačava. Što se više suzdržavate, ljudima oko vas teže je da vas upoznaju, prenosi Dan.
Postaje ugodnije ne izražavati mišljenje nego rizikovati neslaganje, jer je sukob neprijatan. No, cijena izbjegavanja sukoba je potiskivanje sopstvenog ja u odnosima, zbog čega nas druga osoba zapravo ni ne poznaje. Tada se pretvaramo u osobu koja govori: ,,Voljela bih da me suprug razumije”, ne shvatajući da nas ne može razumjeti ako se ne izražavamo.
Reći ,,nije me briga” slično je sa nemati mišljenje, osim što se odnosi na potiskivanje izražavanja našeg unutrašnjeg ja. Ponekad zaista nemamo preferencije, no kada ih imamo, a svejedno kažemo “ne zanima me”, lažemo o svojim osjećanjima.
Time poručujemo da mi nismo važni i da ono što želimo nije važno. Možda to činimo kako bismo bili susretljiviji, ali izbjegavanje spoljnog sukoba stvara unutrašnji. Jer nama jeste stalo, ali to ne izražavamo.
Kada ,,ne zanima me” prestane da bude istina i postane uobičajen odgovor, obično se događa nešto dublje. Prema kliničkoj socijalnoj radnici Karel Frund, ljudi koji proživljavaju depresiju često su potpuno izgubili dodir sa svojim unutrašnjim glasom, opisujući to kao ,,jaz između onoga što vam tijelo i osjećanja govore i onoga što je vaš svjestan um spreman da čuje”.
Više ne znate šta zapravo želite
Ova izjava može zvučati istinito, ali često je samo još jedna laž. Nedostatak jasnoće o sopstvenim željama proizilazi iz nesposobnosti da izrazimo svoje misli i osjećanja, bilo drugima ili sebi. Unutrašnji sukob oko onoga što želimo počinje rano u djetinjstvu, kada nas uče razlici između ,,dobrih” i ,,loših” ljudi.
Neke naše želje mogu dovesti u pitanje uvjerenja koja smo usvojili o tome šta znači biti dobar, pa ih, iz straha da će nas drugi smatrati ,,lošima”, potisnemo toliko duboko da ih više ne čujemo.
Studija Stenford Medisin iz 2023. otkrila je da je kod otprilike 27 odsto osoba sa depresijom zabilježena smanjena aktivnost u djelovima mozga odgovornim za odabir ciljeva, planiranje i donošenje odluka.
Kada su moždani krugovi za planiranje utišani, želje se mogu činiti nedostižnima. Mislimo da ne znamo šta želimo, ali tihi šapati našeg srca nalaze se ispod toliko slojeva samokritike da ih više i ne čujemo, a kamoli izražavamo.
Sve vam se počinje činiti besmislenim
Osjećaj da nemamo svrhu još je jedan suptilan znak samopotiskivanja. Bez čvrstih mišljenja, snažnih emocija i jakih želja, počinjemo vjerovati da ne znamo svoju svrhu na svijetu. Čini se nejasnom, ali jasnoća je tu – samo je toliko potisnuta depresijom da je ne možemo ni vidjeti ni osetiti.
Svako od nas ima snažan razlog zašto je na ovom svijetu. Ako znate da ste ovdje s razlogom, ali ne znate koji je to razlog, ne živite svoj puni potencijal, a nastavak tog obrasca mogao bi vas odvesti u dublji očaj.
Istraživači koji su intervjuisali adolescente sa depresijom otkrili su da su mnogi opisali upravo taj osjećaj, koristeći izraze poput ,,raditi stvari mehanički” ili biti na ,,autopilotu”, kao da posmatraju vlastiti život izdaleka.
Preporučeno
Komunikacija je ključna za kvalitet života. Otvorena komunikacija s drugima je važna, ali jednako je bitna i komunikacija sa sobom. Kada u potpunosti ne izražavamo svoje misli, emocije i želje, mi smo depresivni. Nemoguće je istovremeno se izražavati i potiskivati. Šta ćete odabrati?
