Upravo se način na koji osoba razmišlja i reaguje na nove informacije može povezati sa različitim nivoima kognitivnih sposobnosti.

Portal YourTango izdvojio je 11 obrazaca ponašanja koji se, prema navodima iz teksta i istraživanjima na koja se poziva, češće povezuju sa slabijom kognitivnom fleksibilnošću i određenim oblicima nižih kognitivnih sposobnosti, prenosi CdM.

Važno je, međutim, naglasiti da nijedna pojedinačna osobina nije test inteligencije, niti se na osnovu nečijeg ponašanja može pouzdano zaključiti koliki je njegov IQ.

1. Ne pokazuju mnogo radoznalosti

Radoznalost je jedan od pokretača učenja. Osoba koja rijetko postavlja pitanja, ne želi da istražuje nove teme i uglavnom se zadovoljava prvim, površnim objašnjenjem može imati manje razvijenu potrebu za dubljim razumijevanjem.

U tekstu se posebno ističe otvorenost prema novim informacijama i spremnost da se preispitaju sopstvena uvjerenja.

2. Teško se prilagođavaju novim situacijama

Promjena posla, novo okruženje ili neočekivani problem zahtijevaju sposobnost planiranja i pronalaženja drugačijeg rješenja.

Kada se osoba teško snalazi čim se promijene okolnosti, to može biti povezano sa manjkom kognitivne fleksibilnosti. Umjesto prilagođavanja novoj situaciji, ona se često drži poznatih obrazaca.

3. Precjenjuju ono što znaju

Jedan od fenomena koji se u ovakvom kontekstu često pominje jeste Daning-Krugerov efekat – tendencija da ljudi sa manje znanja u određenoj oblasti ponekad precijene vlastito znanje i sposobnosti.

Drugim riječima, osoba može biti ubijeđena da je stručna upravo u oblasti u kojoj zapravo ima velike praznine u znanju.

4. Svijet posmatraju crno-bijelo

Za njih je nešto ili dobro ili loše, neko je ili prijatelj ili neprijatelj, a situacija je ili potpuno uspješna ili potpuni neuspjeh.

Psihologija ovakav način razmišljanja naziva dihotomnim ili polarizovanim razmišljanjem. Problem nastaje kada osoba ne može da prihvati nijanse i činjenicu da između dvije krajnosti postoji čitav niz mogućnosti.

Takve osobe često koriste riječi poput „uvijek“, „nikad“ i „nemoguće“, posebno kada govore o ljudima ili životnim situacijama.

5. Gotovo nikada ne mijenjaju mišljenje

Promijeniti stav kada se pojave novi dokazi nije znak slabosti. Naprotiv, sposobnost da preispitamo vlastito mišljenje dio je fleksibilnog razmišljanja.

Problem može nastati kada osoba odbija da razmotri bilo kakvu novu informaciju samo zato što se ne uklapa u ono što je već odlučila da vjeruje.

6. Teško im je da razmišljaju hipotetički

„Šta bi bilo kada bi…?“ jednostavno pitanje nekima može biti veoma teško.

Hipotetičko razmišljanje zahtijeva da zamislimo situaciju koja trenutno ne postoji i razmotrimo različite moguće ishode. Osoba koja se teško snalazi sa apstraktnim konceptima može imati problem da zamisli mogućnosti koje ne može neposredno da vidi ili iskusi.

7. Teže razumiju perspektivu drugih ljudi

Empatija podrazumijeva sposobnost da pokušamo da razumijemo kako se druga osoba osjeća i zbog čega neku situaciju doživljava drugačije od nas.

U tekstu se navodi istraživanje iz 2019. godine koje je povezivalo određene aspekte inteligencije sa empatijom i emocionalnom osjetljivošću. Ipak, odnos između inteligencije i empatije je složen i na empatiju utiče mnogo više faktora od samih kognitivnih sposobnosti.

8. Gotovo sve posmatraju iz vlastite perspektive

Kada osoba teško pokušava da sagleda situaciju očima nekog drugog, njeno razmišljanje može ostati usmjereno gotovo isključivo na sopstvene potrebe i iskustva.

To može izgledati kao: „Kako to utiče na mene?“ ili „Zašto bih ja to razumio?“ – bez mnogo prostora za razmišljanje o tome kako ista situacija izgleda drugoj osobi.

9. Za složene probleme traže jednostavna objašnjenja

Život je rijetko jednostavan, ali neke osobe za gotovo svaki problem traže jedno kratko i konačno objašnjenje.

Umjesto da razmotre više uzroka i okolnosti, mogu reći: „Takvi su ljudi“, „Oduvijek je tako“ ili „To je jednostavno tako“.

Takav pristup može biti lakši, ali istovremeno zatvara prostor za dublju analizu i razumijevanje problema.

10. Teško uče iz sopstvenih grešaka

Svi griješimo. Ključna razlika je u tome šta uradimo nakon greške.

Ako osoba stalno ponavlja isti obrazac, a za svaki neuspjeh krivi posao, partnera, okolnosti ili druge ljude, teško je napraviti prostor za preispitivanje vlastitog ponašanja.

U tekstu se to povezuje sa takozvanom samoposlužujućom pristrasnošću, odnosno sklonošću da uspjeh pripisujemo sebi, a neuspjeh spoljnim faktorima.

11. Ne žele da se mijenjaju i napreduju

Posljednji obrazac odnosi se na otpor prema ličnom razvoju.

Osoba može smatrati da nema razloga da mijenja svoje navike, uči nešto novo ili prihvati savjet. Čak i dobronamjerna sugestija može joj djelovati kao napad ili kritika.

Nasuprot tome, spremnost da učimo, prihvatimo povratnu informaciju i pokušamo drugačije povezana je sa takozvanim načinom razmišljanja usmjerenim na razvoj.

Nijedan znak nije dovoljan za zaključak

Iako je naslov originalnog teksta vrlo direktan i govori o „ozbiljno niskom IQ-u“, ovakve osobine ne treba posmatrati kao jednostavan način da se odredi nečija inteligencija.

Način razmišljanja i ponašanja zavisi od brojnih faktora – od obrazovanja i iskustva do ličnosti, okruženja i konkretne životne situacije.

Mnogo je korisnije ove obrasce posmatrati kao podsjetnik za samopreispitivanje: Da li smo spremni da čujemo drugačije mišljenje? Da li učimo iz svojih grešaka? Možemo li priznati da nešto ne znamo? I da li smo spremni da promijenimo stav kada se pojave novi dokazi?

Upravo takva pitanja mogu biti korisnija od pokušaja da sebe ili druge jednostavno svrstamo u kategoriju „pametnih“ ili „manje pametnih”.