Video
Prema riječima Anite Vagorn, upravnice za istorijsko nasleđe pri Službi za parkove i divlji svijet Tasmanije, Barford je naišao na bocu sa porukom dok je radio u prostoriji na vrhu svetionika, obrađujući rđu i koroziju, kada je naišao na šupljinu u zidu.
Tada je nešto u šupljini privuklo Barfordovu pažnju, jer je “zablistalo” na svjetlosti, navodi Tanjug.
“Bio je toliko uzbuđen da me je odmah pozvao i rekao da je pronašao poruku u boci”, rekla je Vagorn.
Ispostavilo se da to nije bila obična poruka, već koverta sa dvije rukom ispisane stranice koje su detaljno opisivale nadogradnje svetionika iz 1903. godine.
Stepenište, pod, prostorija sa lanternom i sočivo dodati su ovom svetioniku koji je pod zaštitom, skoro 70 godina nakon što je originalna struktura sagrađena 1838. godine.
Poruku je potpisao inspektor svetionika pri Pomorskom odboru Hobarta, J. R. Mič, koji je nadgledao izgradnju i održavanje više poznatih svetionika širom Tasmanije, uključujući Kejp Sorel, ostrvo Matsajker, ostrvo Tasman, Tejbl Kejp i Mersi Blaf.
Otvaranje poruke nije bilo jednostavno, navodi list.
Vagorn je u početku bila neodlučna da li da otvori bocu, pa je zatražila pomoć konzervatora iz Tasmanijskog muzeja i umjetničke galerije, koji su pažljivo izvukli osjetljiv, stari papir.
“Boca je bila zatvorena čepom premazanim bitumenom, što je otežavalo njegovo uklanjanje”, rekao je Koubus van Breda, viši konzervator papira u muzeju, za ABC.
“Morali smo da uklonimo bitumen sa vrha čepa, a zatim pažljivo radimo oko čepa da bismo ga odvojili od stakla, jer je čep bio umočen u bitumen”, kazao je on.
Sljedeći izazov bio je izvući poruku iz boce jer je bila savijena na način koji je otežavao da se izvuče kroz uzak grlić boce, a da se ne ošteti.
Kako navode iz tima, bilo je potrebno nekoliko dana da se poruka dešifruje.
Preporučeno
Zaposleni u muzeju planiraju da poruku izlože javnosti.
