Priča o Filipoviću, pa čak i da nema ove čuvene fotografije je nevjerovatna. Stjepan Filipović rođen je 27. januara 1916. godine u Opuzenu na obali Neretve, a u matične knjige upisan je kao Stipan. Njegova porodica se seli u Mostar, tada su ga svi zvali Stjepan, a potom nastavljaju dalju selidbu, sve do Kragujevca gde dobija ime Stevan. Otuda, danas njegova ulica u Beogradu nosi oba njegova imena – Stjepan Stevan Filipović.
Okupacija Kraljevine Jugoslavije Stevana Filipovića zatekla je u Kragujevcu gdje je živio ilegalno, skrivajući se od okupatora i od policije. Krajem juna 1941. odlazi u Valjevo i pomaže formiranju Valjevskog patrizanskog odreda. Njemci ga međutim haspe, šalju u zatvor u Šabac a kasnije prebacuju za Beograd ne bi li ga tamo Gestapo ispitao. Filipović međutim nije odao svoje saborce pa je 1942. vraćen u Valjevo gde je osuđen na smrt vješanjem. Tu, navodi se u jednom od izvora o ovom junaku na sajtu 011info.com, sestra predaje “drap pantalone na štrafte, braon sako i kapu “titovku”. Ova garderoba postala je, zajedno sa Stevanom, simbol otpora”.
Vješanje “vođe buntovnika” kako su ga nazvali bilo je zakazano za 22. maj na pijaci u Valjevu a načelnik okupiranog grada pozvao je ljude da dođu da gledaju pogubljenje koje je trebalo da obavi srpska državna straža. Čim je izveden iz zatvora Filipović je počeo da poziva narod na otpor neprijatelju i okupatoru. Na istom mjestu gde su bila postavljena vješala za njega, Turci su 1804. posekli knezove Aleksu Nenadovića i Iliju Birčanina, a okupilo se oko 3.000 ljudi. Filipović je i dalje pozivao na otpor a kada su pokušali da mu stave omču oko vrata oteo ju je iz ruku svojih egzekutora, sam je sebi stavio oko vrata i popeo na posljednji stepenik vješala.
Kako je imao prava na posljednje reči, nastavio je da priča o otporu naroda Njemcima a jedan od oficira je htio da ga prekine i upuca. Nadređeni ga je ipak u tome spriječio ali tako što je gurnuo klupu na kojoj je bio Filipović koji nije mogao da završi svoju rečenicu. Njegovo tijelo ostavili su dva dana da visi na pijačnom trgu.
Fotografija Filipovića na vješalima a koja je kasnije ušla u legendu kao simbol borbe protiv nacističke Njemačke, djelo je Slobodanke Vasić. Ona je tada imala 17 godina i radila je kao fotograf u fotografskoj radnji Kosare Anti. Kako se vjeruje, no pre nego će Filipović biti pogubljen neki mladić je ušao u fotografsku radnju u kojoj je Slobodanka radila i ostavio cedulju sa pozivom da sjutradan prisustvuje i fotografiše vješanje. Ona je to i učinila a sliku je već sjutradan poslije vješanja stavila u izlog radnje. Mnogi su kopiju slike kupili još tada, kao uspomenu na Filipovića. Njemci su međutim vrlo brzo zbog toga Slobodanku uhapsili i ubrzo pustili jer nije znala da kaže ko je slikanje i naručio. Kasnije, nakon oslobođenja valjevski zubar Branko Kesler odnio je jednu kopiju ove slike i predao je u “Politiku” da bi ona 4. novembra 1944. godine bila objavljena na naslovnoj strani.
Ista ta fotografija, u prirodnoj veličini, nalazi se u zgradi Ujedinjenih nacija.
Foto: Predrag Vujanac
Preporučeno
Video