Međutim, daleko su prošla vremena kada su jedina opcija za tečni protein bili gusti, praškasti šejkovi. Danas zagovornici zdravog života imaju novu, ukusniju opciju: proteinsku vodu. Postavlja se pitanje da li je ona zaista neophodna za zdravlje ili je samo prolazni trend.

Nutricionisti su analizirali ovu popularnu namirnicu, piše Vogue.

“Proteinska voda je gotov napitak ili unaprijed pakovano piće napravljeno od surutke ili biljnih proteinskih praškova”, objašnjava nutricionistkinja Karishma Čavla.

“Ponekad sadrži i prirodne šećere, vještačke zaslađivače ili kolagenske peptide, a sve je osmišljeno radi praktičnosti.”

Jednostavnije rečeno, proizvodi se dodavanjem koncentrisanog proteina u aromatizovanu vodu. Prema nutricionistkinji Kareni Adnani Čhabrija, proteinske vode obično sadrže između 10 i 25 grama proteina po boci, najčešće u obliku izolata surutke ili kolagenskih peptida, uz nizak udio kalorija i ugljenih hidrata. “Takođe je vizuelno privlačna (ko ne voli šarene, prozirne napitke?) i dobro se uklapa u trend lakših zdravih proizvoda”, kaže dijetetičarka Lauren Manaker.

Stvarne naspram navodnih dobrobiti

Kao i većina wellness trendova koji postanu viralni, i proteinska voda dolazi sa impresivnim spiskom obećanih prednosti.

“Često se reklamira tvrdnjama poput pomoći u brzom dobijanju mišića, podrške pri mršavljenju i obezbjeđivanju blistave kože. Ipak, u stvarnosti, efekat zavisi od vrste proteina, doze, vremena unosa i ukupnog dnevnog unosa proteina. Marketing često previše naglašava praktičnost kao fiziološku prednost”, kaže Čhabrija.

Važno je napomenuti da proteinska voda nije čarobni lijek. Na primjer, visokokvalitetni proteini bogati leucinom, poput surutke, mogu pomoći u oporavku mišića. S druge strane, vode na bazi kolagena ne sadrže potpune proteine i ne podstiču sintezu mišića na isti način.

Slično je i sa mršavljenjem. Iako protein povećava osjećaj sitosti, količina je bitna. Mali unos od 10 do 15 grama proteina u aromatizovanoj vodi može biti manje zasitan od obroka od cjelovite hrane sa istom količinom proteina, koji sadrži i masti ili vlakna.

“Oslanjanje samo na proteinsku vodu za kontrolu težine? To nije ni dokazano ni isplativo”, dodaje Čhabrija.

Protein je ključan makronutrijent koji pomaže u izgradnji enzima i hormona, podržava detoksikaciju jetre i stabilizuje šećer u krvi.

“Ako ga možete jesti, super; ako ga želite piti, i to je u redu. I dok je protein moj izbor u bilo koje vreme, ne bih birala proteinsku vodu umesto prave hrane. Uz prave celovite namirnice, jednostavno ne možemo živeti samo od proteinske vode. To je praktičnost, dodatak, a ne zamena za prave, hranljive obroke”, kaže Čavla.

Postoje li nedostaci?

Iako su praktične, proteinske vode nose i potencijalne rizike. Prema Čhabriji, one nisu samo nutritivno siromašne – sa niskim udjelom mikronutrijenata i nerazmjerno skupe za malu količinu proteina – već se mnoge formule oslanjaju na zaslađivače i pojačivače ukusa koji kod nekih mogu izazvati želju za slatkim ili probavne smetnje.

“Sa kliničkog stanovišta, oni sa postojećim oboljenjem bubrega moraju biti oprezni, jer dodatni proteini mogu doprinijeti nepotrebnom bubrežnom opterećenju kada nisu pod medicinskim nadzorom. Osim toga, postoji ‘efekat lažne sigurnosti’, gdje ljudi vjeruju da boca proteinske vode nekako znači značajnu nutritivnu vrijednost”, naglašava.

Voda, šejk ili prah?

Proteinska voda, proteinski šejkovi i proteinski praškovi preplavili su tržište. Koja je razlika?

Proteinski šejkovi omogućavaju prilagođavanje dodavanjem voća, povrća i zdravih masti, čime postaju nutritivno bogati obroci. S druge strane, obično imaju više kalorija, masti i ugljenih hidrata, ali pružaju i veći osjećaj sitosti.

Proteinska voda, pak, treba da bude sporedni, a ne glavni lik u ishrani.

“One su unaprijed aromatizovane, ultra-prenosive i obično vrlo niske u kalorijama, iako su skuplje po gramu proteina i često se oslanjaju na kolagen ili hidrolizovane proteine koji nemaju isti anabolički efekat kao surutka”, dodaje Čavla.

Čavla ističe ključnu razliku:

“Proteinska voda je pakovani proizvod i lako dostupna, dizajnirana sa određenom funkcionalnošću na umu, dok su dodaci uvijek osmišljeni da služe određenoj svrsi, a ne da budu univerzalno rešenje.”

Da li vam proteinska voda zaista treba?

Jednostavan odgovor je – ne. Prema stručnjacima, korisna je samo kada neko ne može da zadovolji potrebe za proteinima iz redovnih obroka zbog bolesti, slabog apetita, čestih putovanja ili vrlo kratkih perioda za oporavak nakon vježbanja. Čhabrija upozorava da ovo nije univerzalni zdravstveni trik – cjelovite namirnice i dalje nadmašuju bilo koju bocu kada je riječ o ishrani i dugoročnom zdravlju.

Ako već unosite dovoljno proteina, proteinska voda je samo praktična opcija za izuzetne situacije.

“Počnite sa onim što se zaista uklapa sa vašim tijelom. Ako ne, zašto je uzimati samo zato što je trendi? Uvijek proverite sastojke, a ako vam crijeva kažu ne, jednostavno je odbacite. Obratite pažnju na to šta vaša crijeva vole, šta odbijaju i da li je zaslađeno prirodno ili vještački”, savjetuje Čavla.

Ako se ipak odlučite za proteinsku vodu, birajte onu bez dodatog šećera i sa sastojcima koji neće izazvati alergije ili probavne smetnje.