Video
Dok samoća može biti naš željeni izbor, usamljenost je stanje koje nikome ne prija. Osjećanje usamljenosti uglavnom je prolazno, ali može biti i trajno i izrazito neprijatno.
„Usamljenost je problematična jer na taj način ne možemo da se povežemo sa drugim ljudima. Možemo da postanemo depresivni i anksiozni. Dok je samoća sa druge strane dobra jer možemo sebe bolje da upoznamo, da uživamo u samoći ,u dokolici“, rekla je dr Tatjana Vlašković Jovićević, psihijatar i psihoterapeut.
„Postoji konceptualna usamljenost, a to je kada negdje na poslu ne osjećate pripadnost, ne postoji kolegijalnost, pa se tu osjećate usamljeno. U privatnom životu se ne osjećate tako. Postoji i hronična usamljenost ljudi zbog mnogo razloga“, istakla je prof. dr Tatjana Manojlović, filozof i psihoterapeut.
Bez obzira na to da li je osoba ekstrovert ili introvert, ako nema blisku osobu ili je u stanju otuđenosti od sebe same, ako mora da glumi kada je među ljudima, osjećaj usamljenosti nadjačaće samu sebe.
„Kada imamo oko sebe te ljude, ali nam nedostaje jedan pravi, autentični odnos gdje se osjećamo prihvaćeni, shvaćeni, a razgovori smisleni, a ne operativni, neko ko je jako društven, ima kolege, ima posao, može da osjeti da mu fali bliskost”, istakla je prof. dr Tatjana Manojlović.
Samoća može biti podsticajna i kao takva svima je potrebna. Ona otvara vrata susreta sa samim sobom. A da li ćemo ući u taj dijalog zavisi od toga kako joj pristupamo.
„Svima je potrebna samoća, bar sat vremena dnevno, jer na taj način složimo svoje misli i odmorimo se od drugih uticaja ljudi, mišljenja, razgovora. Na taj način možemo svoje probleme da riješimo“, rekla je dr Tatjana Vlašković Jovićević, psihijatar i psihoterapeut.
Preporučeno
„Ko uspije da zagrije i oživi samoću, taj je osvojio svijet“, napisao je veliki Ivo Andrić.
