Video
Velike ljubavne priče tu su da nas podsjete da srcu niko ne može narediti koga će, kada i kako da voli. Ljubav Vivien Leugh i Lawrence Oliviera bila je upravo takva, stratvena, jaka, ona koja se pamti do kraja života.
Daleke 1936. godine nova britanska zvijezda Vivien Leigh, gledajući predstavu u kojoj je glumio tada 28-godišnja zvijezda britanskog filma Lawrence Olivier, rekla je svojoj prijateljici: “Ovo je čovjek za kog ću se udati”.
Tu želju je i ostvarila, ali tada se to nije činilo ostvarivim. Ona je, naime, već bila u braku sa advokatom Robertom Holmanom sa kojim je imala ćerku Suzanne, dok je Lawrence bio u braku sa glumicom Jill Esmond sa kojom je imao sina Tarquina.
Međutim, već iduće godine (1937.) našli su se na snimanju filma “Fire Over England”, gdje su glumili ljubavni par. Varnice su propradile i par je počeo da provodi mnogo vremena zajedno i van seta pa su se ubrzo upustili u strastvenu avanturu. Iako su već živjeli zajedno, javnost nije smjela da zna za njihovu ljubav. Prema tadašnjem moralnom kodu Holivuda, to nije bilo prihvatljivo. Uostalom, ni glumčeva supruga, ni muž slavne glumice nijesu htjeli da im daju razvod pa su morali da vezu održavaju u tajnosti.
Otkad su postali ljubavnici, Vivien i Lawrence počeli su se dopisivati, a njihova strastvena ljubavna pisma nedavno su postala javna otkrivajući koliko im je bilo teško da potiskuju emocije i obuzdaju jaku seksualnu privlačnost koju su osjećali.
“O, moja draga, malena ljubavi, tako patim za tobom. O, moje srce ne može izdržati bez tebe”, napisao joj je u jednom od prvih pisama na samom početku njihove veze.
Sve se promijenilo kada su oboje ostvarili goleme uspjehe. Ona je glumila Scarlett O Haru u “Gone with the wind” dok je Olivier zablistao u “Wuthering Heights” kao Heathcliffe. Stalno su se dopisivali za vrijeme snimanja ta dva filma, a pogotovo dok je Vivien snimala “Gone with the wind”.
Oboje su mislili kako će taj film doživjeti neuspjeh.
“Moraš se dokazati u sljedeća dva ili tri filma. Za tvoje samopoštovanje jako je važno da uspijš u filmu, ali i za tvoju sreću, kao i za našu sreću. Ako ne uspiješ, bojim se da ćeš jednostavno postati pa, dosadna”, stoji u jednom pismu.
Njihova je afera postala javna stvar i njihovi su supružnici konačno pristali na razvod. Bilo je to 1940. godine, kad je Vivien postala prva Britanka koja je osvojila Oskar za najbolju glavnu glumicu.
“Zaključio sam da si jako nevaljala. Mi smo popularan skandal, ili jako javan skandal. Zato je jedino što možemo da uradimo, a da bude u skladu s dobrim ukusom, da oboje budemo što manje nametljivi”, napisao je svojoj uskoro supruzi Olivier.
Oboje su ostali bez starateljstva nad svojom djecom, ali su se iste godine vjenčali. Na venčanju su bili samo svjedoci glumica Katherine Hepbern i pisac Garson Kanin. Iste godine zajedno su glumili u “21 Days Together”, sledeće godine u “That Hamilton Woman” kao i u brodvejskoj adaptaciji “Romea i Julije”.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata on se pridružio britanskim trupama, dok ih je ona zabavljala i volontirala, čak i odbila unosne ugovore kako bi pomogla vojsci. Oboje su bili bliski sa tadašnjim premijerom Vinstonom Čerčilom.
Prva uloga nakon toga za Viven je bila u “Ceasaru i Cleopatri” 1944. godine. Tokom snimanja, glumica je saznala da je trudna, ali je nažalost imala spontani pobačaj.
Nakon toga pala je u depresiju, a iako još dugo neće biti otkriveno, Leigh je patila i od bipolarnog poremećaja i manične depresije. Glumica je imala periode hiperaktivnosti nakon kojih bi uslijedila depresivna faza, često uz histerične i nasilne napade kojih se ona kasnije nije sjećala.
Kada se oporavila nastavila je snimati film, ali nije više imala volje. Nikad nije pogledala taj film do kraja jer joj je bilo preteško. Kasnije iste godine oboljela je od tuberkuloze pa nije glumila sve do 1946. godine. Dok je ona bila kod kuće i odmarala, Lawrence je neumorno radio i karijera mu je procvjetala.
To je smetalo Vivien pa su počele prve svađe. Zbog njenog bipolarnog poremećaja Lawrence je patio i počeo je tražiti utjehu u pozorištu. Rijetko kad je bio kod kuće, a nakon zajedničke turneje u Australiji 1948. godine Vivien mu je rekla da ga više ne voli.
Ipak, ostali su u braku još 12 godina.
I njena se karijera vratila na svoje noge pa je zaradila drugi Oskar za “A Streetcar Named Desire” 1951. godine. Dvije godine posle otputovala je na Šri Lanku kako bi snimala “Elephant Walk” sa Peterom Finchom. Ali, nakon što je snimanje počelo doživjela je nervni slom i njenu ulogu preuzela je Elizabeth Taylor. Kada se vratila u London, obavjestila je Lawrencea da je zaljubljena u Fincha i da imaju aferu već godinama.
Lawrence joj nije povjerovao, ostali su zajedno i glumili u nekoliko pozorišnih produkcija.
Vivien je ponovno zatrudnjela 1956., ali je opet izgubila dijete i pala u depresiju.
Uskoro je počela vezu sa glumcem Jackom Merivaleom i 1960. konačno se razvela od Oliviera. On se ubrzo oženio glumicom Joan Plowright, a ona je prijateljici povjerila: “Radije bih kratko živela sa Lawrenceom nego dugo bez njega.”
Iako nijesu bili zajedno do kraja života, dopisivali su se i nakon razvoda.
“Želim da ti se zahvalim jer si me razumjela. Ponijela si se plemenito, hrabro i prekrasno, i žao mi je, jako mi je žao što je za tebe to sve bio pakao”, napisao je Lawrence nešto nakon razvoda. Čak i kada se ponovno oženio, nastavili su se dopisivati.
“O Bože, Vivling, kako se molim da ćeš pronaći sreću i zadovoljstvo sada. Stalno se molim da preuzmem dio tvoje nesreće na sebe i moram reći da uspijeva, jer tvoja nesreća je za mene mučenje; i sama pomisao na to je neprestana noćna mora”, napisao joj je Olivier.
Posljednji put Vivien se na filmu pojavila 1965. u “Ship of Fools”, tokom kojeg je često imala napade panike pa je bilo jako teško raditi s njom.
Preminula je 7. jula 1967. godine nakon što je ponovno oboljela od tuberkuloze.
Godinama nakon što je Vivien preminula, jedan je prijatelj zatekao Lawrencea kako na televiziji gleda njen film.
“To… to je bila ljubav”, rekao je sa suzama u očima.
Preporučeno
