Podaci pokazuju koliko se energetski šok ponovo preliva na evropsku ekonomiju: EU nije značajno povećala količinu nafte koju kupuje iz inostranstva, ali je za gotovo istu količinu morala da izdvoji znatno više novca.

Razlika između kretanja vrijednosti i fizičkog obima uvoza posebno je značajna jer pokazuje da povećanje evropskog računa za naftu nije posljedica naglog rasta potrošnje, već prije svega viših cijena.

VEĆI RAČUN ZA ENERGIJU PONOVO OPTEREĆUJE TRGOVINSKI BALANS

Rast troškova energije već se vidi i u ukupnim trgovinskim rezultatima Evropske unije.

Eurostat je objavio da je EU u drugom kvartalu 2026. zabilježila robni trgovinski deficit od 21,8 milijardi eura, što je prvi kvartalni deficit od drugog kvartala 2023. godine. Uvoz robe iz zemalja van EU dostigao je 701,8 milijardi eura, dok je izvoz iznosio 680 milijardi.

Jedan od ključnih razloga je upravo energija. Deficit EU u trgovini energetskim proizvodima povećan je sa 71,3 milijarde eura u prvom kvartalu na 101,1 milijardu eura u drugom kvartalu.

To znači da evropska privreda istovremeno plaća znatno više za energiju iz inostranstva, dok se ukupni račun za uvoz povećava brže od prihoda od izvoza.

Za ekonomiju koja veliki dio svojih energetskih potreba pokriva uvozom, takav razvoj ima šire posljedice. Novac koji evropske zemlje izdvajaju za skuplju energiju odlazi van evropskog tržišta, dok se viši troškovi potom prelijevaju kroz transport, proizvodnju, poljoprivredu, petrohemiju i druge sektore.

SAD POSTALE NAJVEĆI DOBAVLJAČ EVROPSKE NAFTE

Podaci Eurostata pokazuju i koliko se promijenila struktura evropskog snabdijevanja energijom.

U drugom kvartalu ove godine Sjedinjene Američke Države bile su najveći dobavljač nafte Evropskoj uniji, sa udjelom od 18,8 odsto ukupnog uvoza. Slijedile su Norveška sa 14,3 odsto i Kazahstan sa 13,4 odsto.

Promjena dobavljača posljedica je višegodišnjeg evropskog nastojanja da smanji zavisnost od ruskih energenata nakon početka rata u Ukrajini i sankcija uvedenih Rusiji.

Međutim, najnoviji podaci pokazuju važnu razliku između diversifikacije snabdijevanja i smanjenja troška energije. Evropa je uspjela da promijeni odakle nabavlja značajan dio nafte i gasa, ali to ne znači da je postala manje izložena globalnim cijenama energenata.

Nafta se trguje na globalnom tržištu, pa promjena dobavljača sama po sebi ne štiti evropske potrošače i kompanije od rasta cijena.

NI GAS NE DONOSI OLAKŠANJE

Sličan pritisak postoji i kod prirodnog gasa, mada je slika različita.

Eurostat navodi da je u drugom kvartalu vrijednost uvoza tečnog prirodnog gasa, LNG-a, porasla 4,1 odsto, dok je fizički obim uvoza istovremeno pao 5,6 odsto.

Kod gasa koji se doprema gasovodima, vrijednost uvoza povećana je 18,5 odsto, dok je količina porasla 3,4 odsto.

Sjedinjene Države su u drugom kvartalu bile dominantni dobavljač LNG-a za EU, sa čak 63,2 odsto ukupnog uvoza. Kod gasa koji stiže gasovodima, najveći dobavljač bila je Norveška, sa 51,2 odsto.

Takva struktura pokazuje koliko je evropsko energetsko tržište danas povezano sa globalnim kretanjima cijena, transportnim troškovima i raspoloživošću energenata na svjetskom tržištu.

PROBLEM VIŠE NIJE SAMO KOLIKO EVROPA TROŠI, VEĆ KOLIKO PLAĆA

Podaci o nafti posebno su važni zbog ogromne razlike između količine i vrijednosti uvoza.

Ako je fizički obim uvoza povećan svega 1,2 odsto, a vrijednost za koju je ta nafta plaćena skočila 55,8 odsto, najveći dio dodatnog troška dolazi iz cijene, a ne iz količine.

To je problem koji se ne završava na granici i u statistici uvoza. Nafta je ulazni trošak za čitav niz evropskih djelatnosti – od drumskog transporta i avio-saobraćaja do industrije, poljoprivrede i proizvodnje plastike i hemikalija.

Zato skuplji energenti mogu istovremeno povećavati troškove kompanija, smanjivati kupovnu moć građana i dodatno komplikovati napore evropskih vlada i Evropske centralne banke da održe inflaciju pod kontrolom.

Najnoviji podaci Eurostata tako pokazuju paradoks sa kojim se Evropa ponovo suočava: količina uvezene nafte gotovo se nije promijenila, ali je račun za nju eksplodirao.

Evropa je promijenila dio dobavljača i smanjila zavisnost od pojedinačnih izvora, ali ostaje zavisna od međunarodnog tržišta energije. A kada cijene porastu, posljedice se ne vide samo na benzinskim pumpama, već i u evropskom trgovinskom bilansu, poslovanju kompanija i konačnim cijenama koje plaćaju građani.