Video
Izmjene Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma, koje su stupile na snagu u maju 2026. godine, donijele su značajne promjene za građane i kompanije, prije svega kada je riječ o korišćenju gotovine.
Pravilo je sada jasno: pravna lica, privredna društva, preduzetnici i fizička lica ne smiju primiti uplatu, obaviti plaćanje ili isplatu dobitka u gotovini u iznosu od 10.000 eura ili više. To znači da se ograničenje ne odnosi samo na firme i preduzetnike, već i na građane.
Još važnije, dijeljenje novca na više manjih iznosa ne predstavlja način da se ovo pravilo zaobiđe. Zakon propisuje da se ograničenje primjenjuje i kada se uplata ili plaćanje obavlja kroz dvije ili više povezanih transakcija koje zajedno iznose 10.000 eura ili više.
Izričito su obuhvaćeni i poslovi zajma.
Kupujete stan od 150.000 eura – možete li 15.000 dati „na ruke“?
Zamislimo da kupujete stan vrijedan 150.000 eura. Sa prodavcem se dogovorite da mu 15.000 eura predate u gotovini, a preostalih 135.000 eura prebacite preko računa. Takav model plaćanja nije dozvoljen, jer gotovinski dio dostiže zakonski limit od 10.000 eura.
Ne pomaže ni da 15.000 eura podijelite na dvije gotovinske uplate od po 7.500 eura. Ako su obje uplate povezane i odnose se na istu kupoprodaju, zakon ih posmatra zajedno.
Drugim riječima, nije presudno koliko novca ima u koverti prilikom pojedinačne predaje. Bitna je ukupna vrijednost povezanih gotovinskih transakcija.
Prebacili ste 15.000 eura za stan, a banka traži ugovor
Drugi primjer je drugačiji. Kupili ste nekretninu i prodavcu sa svog računa prebacili 15.000 eura. Novac nije predat u gotovini, već je prošao kroz bankarski sistem. Međutim, nakon transakcije banka od vas traži kupoprodajni ugovor ili drugi dokument koji objašnjava zbog čega ste prebacili 15.000 eura.
To samo po sebi ne znači da je sa transakcijom nešto sporno.
Banke su obveznici Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma i dužne su da poznaju i prate poslovanje svojih klijenata. Zakon im nalaže da pribavljaju i evidentiraju podatke o svrsi, namjeni, cilju i prirodi poslovnog odnosa i transakcije, kao i da kontrolišu transakcije klijenta i njihovu usklađenost sa njegovim poslovnim profilom i uobičajenim obimom i vrstom poslovanja.
U zavisnosti od procjene rizika, banka može zatražiti kupoprodajni ugovor, predugovor, ugovor o zajmu ili drugu dokumentaciju kojom se objašnjava ekonomska svrha transakcije, ali i dodatne dokaze o porijeklu novca. Važno je razlikovati ove dvije vrste dokumentacije. Kupoprodajnim ugovorom dokazuje se zbog čega je novac prebačen, dok se dokazima o porijeklu sredstava objašnjava kako je klijent došao do novca koji koristi za plaćanje.
To, međutim, ne znači da banka mora automatski da traži kupoprodajni ugovor za svaki transfer od 15.000 eura. Postupanje zavisi od konkretne transakcije, informacija koje banka ima o klijentu i procjene rizika.
Kupujete automobil za 18.000 eura
Ista pravila o gotovini nijesu ograničena samo na nekretnine. Kupujete polovni automobil od drugog građanina za 18.000 eura i dogovorite se da mu cijeli iznos predate u gotovini.Takvo plaćanje nije dozvoljeno.
Ne možete zaobići ograničenje ni tako što ćete danas predati 9.000 eura, a za nekoliko dana još 9.000.
Ako su obje uplate dio kupovine istog automobila, radi se o povezanim transakcijama čija ukupna vrijednost iznosi 18.000 eura. Upravo je odredba o povezanim transakcijama važna jer sprečava jednostavno „razbijanje“ većeg iznosa na više manjih gotovinskih uplata.
Pozajmljujete prijatelju ili članu porodice 12.000 eura
Nova pravila posebno su značajna i za građane koji međusobno pozajmljuju veće iznose. Imate 12.000 eura i želite da ih pozajmite prijatelju ili članu porodice. Predaja cjelokupnog iznosa u gotovini nije dozvoljena prema zakonskom ograničenju. Ni dvije povezane predaje od po 6.000 eura ne rješavaju problem ako se zapravo radi o jednom zajmu od 12.000 eura.
Zakon izričito navodi poslove zajma kada definiše povezane transakcije na koje se primjenjuje ograničenje.
To znači da pravila nijesu rezervisana samo za kupoprodaju nekretnina, automobila i druge imovine, već mogu biti važna i prilikom privatnih finansijskih dogovora između građana.
Kupujete nekretninu – sama riječ kupca i prodavca više nije dovoljna
Za nekretnine su propisana i posebna pravila. Kada je cijena nepokretnosti 10.000 eura ili više, zakon kod platne transakcije zahtijeva da najmanje jedan učesnik u pravnom poslu transakciju izvrši u korist ili sa transakcionog računa otvorenog kod kreditne institucije u Crnoj Gori.Ova odredba ne predstavlja izuzetak od opšte zabrane velikih gotovinskih plaćanja, već dodatni zahtjev za realizaciju transakcija povezanih sa nepokretnostima.
Zakon uvodi i obaveze za notare.
Notar je dužan da odbije sačinjavanje i ovjeru notarskog zapisa kojim bi se omogućilo izbjegavanje korišćenja nacionalnog platnog sistema. Ako je plaćanje po osnovu kupoprodajnog ugovora, predugovora ili drugog pravnog posla kojim se stiče ili prenosi pravo na nepokretnosti izvršeno prije ovjere, notar mora pribaviti dokaz o realizaciji transakcije.
Posebno je značajna još jedna odredba: sama izjava učesnika u poslu da je transakcija realizovana ne može se smatrati dokazom.
Dakle, više nije dovoljno da kupac i prodavac pred notarom jednostavno potvrde da je novac isplaćen. Kada je plaćanje već izvršeno, potrebno je obezbijediti odgovarajući dokaz o realizovanoj transakciji.
Imate 20.000 eura gotovine i želite da ih položite na račun
Ovdje treba razlikovati gotovinsko plaćanje drugom licu od polaganja novca kod banke. Samo ograničenje iz člana 65 ne znači da građanin generalno ne smije da položi 10.000 ili 20.000 eura gotovine na svoj bankovni račun.
Zakon predviđa izuzetak od osnovnog ograničenja za deponovanje sredstava kod kreditnih institucija i drugih pružalaca platnih usluga.
Međutim, izuzetak od ograničenja gotovinskog poslovanja ne oslobađa banku obaveza provjere klijenta, praćenja transakcija i pribavljanja informacija o porijeklu novca kada je to potrebno.
Zato građanin koji na račun polaže veći iznos gotovine treba da računa na mogućnost da banka zatraži dodatne informacije ili dokumentaciju o porijeklu sredstava. Banka može postaviti dodatna pitanja, zatražiti odgovarajuće dokaze i sprovesti provjere u skladu sa zakonskim obavezama i procjenom rizika. Drugim riječima, činjenica da uplata gotovine na sopstveni račun nije automatski zabranjena ne znači da je banka dužna da je prihvati bez prethodnih provjera.
Kolika je kazna?
Za građane ovo nije samo administrativno pitanje. Zakon propisuje da će se fizičko lice koje primi uplatu ili obavi plaćanje u gotovini u iznosu od 10.000 eura ili više kazniti novčanom kaznom od 1.000 do 8.000 eura.
Ista kaznena odredba obuhvata situaciju kada se plaćanje obavlja kroz dvije ili više povezanih transakcija čiji zbir iznosi 10.000 eura ili više.
Zato dvije koverte od po 7.500 eura za automobil od 15.000 eura nijesu rješenje. Niti su tri gotovinske rate od po 5.000 eura za istu kupovinu način da se zakonski limit izbjegne. Pritom, važno je naglasiti da se ograničenje odnosi na gotovinsko poslovanje, a ne na generalnu zabranu transakcija vrijednih 10.000 eura ili više.
Takve transakcije mogu se realizovati preko bankarskog sistema, uz poštovanje propisanih pravila i procedura.
Šta se zapravo promijenilo za građane?
Suština novih pravila nije da građani više ne mogu raspolagati svojim novcem. Promijenjen je način na koji se velike transakcije mogu obavljati.
Ako kupujete stan, automobil ili drugu vrijednu imovinu, ili nekome dajete veći zajam, model „dio preko računa, a dio na ruke“ može biti problem ako gotovinsko plaćanje dostigne 10.000 eura ili ako više povezanih gotovinskih uplata zajedno dostigne taj iznos.
A čak i kada novac uredno prebacite sa računa na račun, treba računati da banka može tražiti dokumentaciju koja objašnjava svrhu transakcije i, u zavisnosti od okolnosti i procjene rizika, izvor sredstava.
To znači da za veće finansijske transakcije građani treba da planiraju ne samo iznos i način plaćanja, već i dokumentaciju kojom mogu potkrijepiti konkretan posao.
Preporučeno
Drugim riječima, kod velikih transakcija više nije važno samo imate li novac. Važno je i kako ga plaćate – i možete li objasniti odakle dolazi i zašto se prenosi.
