Standard: Nedavno ste izjavili da imate problem da sastavite svoj tim, jer ljudi koje Vi želite „ne žele da se eksponiraju u javnosti“. Kako izgleda kabinet ministra energetike i rudarstva, sistematizacija radnih mjesta i uopšte podjela zaduženja u resoru?

Mujović: Ministarstvo energetike i rudarstva, iako relativno mlado kao zaseban resor, već je steklo imidž u javnosti kao profesionalno vladino tijelo koje želi da rješava izazove u oblasti energetike. Zbog toga sam odlučan da u Ministarstvu rade najbolji iz ove oblasti, i to je i bio jedini i osnovni razlog da okupim tim ljudi-profesionalaca, koji bi svojim znanjem i iskustvom uticali na ovu privrednu granu, jednu od najznačajnijih u našoj državi. Takva moja očekivanja nijesu uvijek urodila plodom, ali i dalje smatram da u državnoj upravi na rukovodećim pozicijama treba da sjede eksperti koji imaju iskustvo i viziju. To je jedino odgovorno prema našim građanima i smatram da bi trebalo da izađemo iz svoje zone komfora i preuzmemo odgovornost za kreiranje politika koje u finalnom treba da dovedu do boljih uslova života građana i funkcionisanja privrede.

Što se tiče sistematizacije, ona je u toku, jer se radi o novom resoru, i to su redovni procesi administracije.

Standard: Kakva budućnost čeka Rudnik uglja?

Mujović: Ovaj važan resurs sa značajnim potencijalima suočava se i sa brojnim izazovima koji se moraju rješavati što prije i to očekujem od rukovodstva kompanije, konkretne poteze i aktivnosti i ne samo punu posvećenost menadžmenta već i rezultate. To su očekivanja i građana Pljevalja, a podrška Ministarstva neće izostati. Ono što smatram prioritetnim jeste dinamika realizacije projekta izmiještanja toka rijeke Ćehotine, konkretno pitanje planske dokumentacije, vezane za ovaj segment, koji se što prije mora pokrenuti i krenuti u realizaciju.

Kada govorimo o rudniku uglja u Pljevljima, ne možemo zanemariti povezanost sa termoelektranom i njenim budućim radom. Činjenica je da, u ovom trenutku, ne postoji, ni jedan energetski objekat koji je toliko važan za stabilnost, odnosno za funkcioniranje elektroenergetskog sistema Crne Gore, kao što je TE Pljevlja. Termoelektrana Pljevlja se nalazi u procesu ekološke rekonstrukcije i ideja je da se njen radni vijek produži i prosto da ona radi što duže, sve do momenta dok ne napravimo neki stabilni izvor električne energije kojim ćemo omogućiti da se oko 40 – 50 % koliko participira TE Pljevlja u elektromagnetskom bilansu Crne Gore, nadomjesti. Neće to biti lako. Nedavno sam učestvovao na 21. sastanku Savjeta ministara Energetske zajednice u Beču, na kojem se upravo diskutovalo o ovim temama, a imao sam i odvojeni bilatetralni susret sa direktorom Energetske zajednice Arturom Lorkowskim. Energetska zajednica biće fleksibilna prema Crnoj Gori kada je u pitanju rad Termoelektrane Pljevlja, ali za uzvrat traži da država pokaže napore da radi na “pravednoj zelenoj” tranziciji, što je dalo dozu optimizma. Takođe EZ je Crnoj Gori ostavila novi rok da otkloni nedostatke, a odluka će biti donesena u decembru 2024. godine. Da zaključim, imaćemo svu moguću podršku EZ, ali moramo pokazati da ulažemo u fer zelenu tranziciju, jer smo se na to sami obavezali i kao odgovoran partner moramo da ispunimo preuzete obaveze.

Upravo je pravedna tranzicija jedan od većih izazova koji nas očekuju, kao društvo u cjelini, a u osnovi dobrog upravljanja ovim procesom je snažan društveni konsenzus i dijalog o cilju i putevima održivosti. Nacionalni savjet za održivi razvoj, uz podršku novoformirane Radne grupe za pravednu tranziciju, za cilj ima upravo to – da okupi relevantne partnere u okviru jedinstvenog mehanizma težeći da postane konsultativno tijelo fokusirano na politike, procese i javne i privatne finansijske investicije u pravednu tranziciju u Crnoj Gori, a posebno u Pljevljima.

Kada govorimo konkretno o Rudniku uglja PV i valorizaciji imovine, kadra i zaposlenih postoje ideje, ali i interesovanja stranih investitora za otvaranje fabrike cementa i fabrike betona. Ove ideje imaju dobru osnovu, budući da Crna Gora realizuje i planira kapitalne infrastrukturne projekte, te postoji potreba za ovakvim postrojenjima.

Standard: Regulatorna agencija za energetiku je krajem novembra odobrila povećanje cijena struje od 5,63 odsto (stavke koje se tiču CEDIS-a), dok EPCG nije razmatrala povećanje. U više navrata ste isticali da struja nije socijalna kategorija, te da je realno i očekivano da dođe do rasta cijena (prije ili kasnije). Je li ovo povećanje cijena struje dovoljno ako uzmemo u razmatranje činjenicu da je time EPCG ostala bez novca koji bi mogao biti uložen u nove projekte?

Mujović: Prvo da razjasnimo-aktuelno povećanje računa za utrošenu elektičnu energiju se ne odnosi na EPCG, već je to regulatorno dozvoljeni prihod CEDIS-a. I u tom pravcu smo ispunili ono što smo obećali-redovne platiše neće osjetiti to povećanje, kroz popuste koji su dogovoreni sa EPCG. Dakle, anulirali smo opterećenje na budžet građana, a CEDIS-u omogućili da realizuje planirano.

U javnosti se često miješaju pojmovi socijalne cijene struje i socijalne kategorije stanovništa, ili lica u stanju socijalne potrebe. Dakle kad kažemo da struja ne smije biti socijalna kategorija, to se ne odnosi na lica u stanju socijalne potrebe, naprotiv. Za ta lica naše zakonodavstvo je predvidjelo umanjenje računa za električnu energiju u skladu sa legislativom, i te osjetljive kategorije su zaštićene kroz resor ministarstva nadležnog za socijalno staranje. Pokazali smo i kroz dogovor sa EPCG da se anulira povećanje računa izazvano regulatorno dozvoljenim prihodom CEDIS-a da nam je priorite očuvanje standarda građana. Sa druge strane, struja ne treba da bude socijalna kategorija za onaj dio stanovništva koji je ekonomski potentan.

Da pojednostavim- socijalne kategorije stanovništa moraju ostati zaštićene, a cijena električne energije se mora kretati ka onome što je njena tržišna vrijednost, za sve ostale kategorije stanovništva. U ekonomiji se kaže da nema besplatnog ručka. Sve što je ispod tržišne cijene opet neko mora da plati, da li energetski subjekti kroz gubitke ili smanjena ulaganja, ili država kroz dotacije iz budžeta, što je opet zahvat od građana i privrede. Sve ostalo je čisti populizam i električna energija mora prestati da bude adut za izbore ili političke manipulacije. To se radilo godinama i zahvaljujući tim manipulacijama danas gotovo da niko u Crnoj Gori, govorim o laičkoj javnosti, ne zna da je sadašnja cijena električne energije neznatno veća od one iz 2009. godine, dok su primanja u tom periodu rasla više puta, da ne pominjemo značajno povećanje minimalne i prosječne zarade kroz program Evropa sad.

Ali upravo manipulacije omogućavaju pojedinim političarima da to što je cijena elektične energije značajno ispod tržišne, predstavljaju kao svoju pobjedu. To je u stvarnosti poraz, jer da smo imali odlučnije političare možda bismo danas imali nove velike izvore energije iz sopstvenih prihoda, kojima bi našim građanima i privredi omogućili stabilno i sigurno snabdijevanje električnom energijom što znači i jačanje privrede, posebno turizma,i povećanje broja zaposlenih kako u energetskim tako i u ostalim privrednim granama. Struja je jedan od najvažnijih infrastrukturnih pretpostavki za jačanje privrede I smanjenje nezaposlenosti.

Crna Gora je zemlja visokog energetskog potencijala, a električna energija ima ogroman značaj u svakodnevnom životu građana i ekonomskom razvoju Crne Gore. Upravo oni koji podržavaju tezu elektične energije kao socijalne kategorije drže naše građane u stanju socijalne potrebe, jer onemogućavaju razvoj i ekonomski prosperitet do nivoa kada građanima neće biti važna cijena nego kvalitet usluge.

Standard: Za Crnu Goru je, iz Plana rasta Evropske komisije za Zapadni Balkan, planirano oko 413 miliona eura, za uvećanje stope ekonomskog rasta i ubrzanje procesa pristupanja Evropskoj uniji. Je li Crna Gora mogla da dobije više sredstava i koliko će od tog novca biti opredijeljeno za oblast energetike?

Mujović: Evropska Komisija kroz Novi plan rasta predviđa da zemlje Zapadnog Balkana sprovedu konkretne reformske mjere u periodu od 2024. do 2027. godine iz tri prioritetne oblasti među kojima je i energetika. Na osnovu jasno definisanih kriterijuma iz ovog programa Crna Gora će imati na raspolaganju 413 miliona eura, od čega će jedan dio sredstava biti dostupan kroz direktnu budžetsku podršku, u vidu bespovratnih grantova što će djelimično biti uslovljeno sprovođenjem reformi i u energetici. Drugi dio sredstava će biti na raspolaganju kroz povoljne kreditne aranžmane za modernizaciju i razvoj infrastrukturih projekata.

Ministarstvo energetike i rudarstva dostavilo je niz reformskih mjera za potrebe pripreme Reformskog plana, polaznog dokumenta u kojem je definisano set preporuka čije ispunjenje će biti direktan uslov za povlačenje sredstava, po prethodno definisanim rokovima. Navedene mjere iz Reformskog plana, koje smo kandidovali kao ključne za dalji razvoj energetike, oslanjaju se na jačanje infrastrukturnih kapaciteta, unaprijeđenje tržišta električne energije, dekarbonizaciju, integraciju obnovljivih izvora električne energije, digitalizaciju distributivnog sistema i inovacije.

Nastojali smo da predložene mjere budu realno ostvarive ali i dovoljno ambiciozne kako bi bile u skladu sa preporukama iz Izvještaja Evropske komisije o proširenju i sa Programom ekonomskih reformi, kao što je i predviđeno ovim programom. Novi plan rasta opredijelio je polovinu predviđenih sredstava isključivo za razvoj infrastrukturnih projekata posredstvom Zapadnobalkanskog investicionog okvira. Pomoću ovog instrumenta biće odobrena dodatna sredstva za finansiranje pripreme projektne dokumentacije kao i kreditna sredstva za implementaciju infrastrukturnih projekata koja su od nacionalnog i regionalnog interesa.

Imamo u planu da pomoću ovog mehanizma kandidujemo projekte za izgradnju velikih proizvodnih objekata u oblasti hidro potencijala, kao i na jačanje prenosne i distributivne mreže koja će omogućiti dalju integraciju obnovljivih izvora električne energije i energetsku stabilnost. Ukupna vrijednost predloženih infrastrukturnih projekata dostiže vrijednost i do 500 miliona eura, od čega će se, uz konsultacije sa energetskim subjektima, selektovati projekti sa najvećim stepenom zrelosti.

Standard: Koliko će za dobro upravljanje tim sredstvima biti važna uloga Direktorata za evropske projekte i šta oćekujete od tima koji bude rukovodio Direktoratom?

Mujović: Od tima koji će se baviti poslovima međunarodne saradnje i upravljanja evropskim projektima očekujem u prvom redu da obezbijedi kontinuitet u saradnji sa Energetskom Zajednicom i da u potpunosti bude posvećen transponovanju energetskog zakonodavstva EU u nacionalno zakonodavstvo. U skladu sa preporukama iz izvještaja koji je dostavila Evropska komisija o napretku Crne Gore za 2022. godinu, ovo će biti jedan od prioritetnih zadataka ovog direktorata. Međunarodni projekti će takođe biti pod ingerencijom ovog direktorata, sa ciljem da se aktiviraju dostupni evropski fondovi i usmjere na realizaciju važnih projekata koji će doprinijeti povećanju proizvodnih kapaciteta iz obnovljivih izvora energije, jačanju energetske infrastrukture i zašititi životne sredine. Uloga direktorata u tom smislu, biće da mapira projekte koje će, pomoću dostupnih programskih instrumenata, kandidovati za finansiranje ili sufinansiranje iz evropskih fondova za šta će nam biti neophodna i podrška relevantnih energetskih subjekata.

Jedan od ciljeva koje smo postavili jeste da uradimo što više dobrih stvari, a da što manje koštamo državu. Ideja je da privučemo što više kapitala preko raznih fondova. Dakle, postoji veliki broj evropskih fondova koji su raspoloživi i prosto čekaju da budu iskorišćeni. To će biti jedan od fokusa rada ovog ministarstva. Praviti nove projekte, izgraditi nove resurse, uz pomoć stranog kapitala i ono što je vrlo važno jeste da su ta sredstva u velikoj mjeri usmjerena i na poboljšane energetske efikasnosti jer je energetska efikasnost nešto što je jednako važno kao i izgradnja novih energetskih izvora. Dakle, taj Direktorat koji sam planirao u okviru Ministarstva energetike će se apsolutno zaalagati da pribavimo što više sredstava za tu namjenu, da pripremimo potrebnu dokumentaciju, dostignemo “zrelost projekata” koji od nas zahtijevaju evropske institucije u ovom partnerskom procesu.

Standard: Prošle godine nismo dobili nijedan projekat čiste energije na nacionalnom nivou. Kako to komentarišete i šta ćete uraditi da se takvo stanje promijeni?

Mujović: Upravo o tome i govorim od početka mog ministarskog mandata. Crna Gora ima ogroman potencijal za potpuno preusmjerenje na čistu energiju, uz vjetreoelektrane i solarnu energiju. Za to treba stvoriti strategije i planove koji bi bili okvir za duži vremenski period. Trebaju nam novi izvori energije i distributivne i prenosne mreže. Sve to košta, laički rečeno, i ta sredstva se mogu naći ili iz sopstvenih prihoda, ili kod kredibilnih partnera. Strategije razvoja koje podrazumijevaju izgradnju novih izvora energije i prateće prenosne mreže mora isključivati tretiranje električne energije kao socijalne kategorije. Prosječno crnogorsko domaćinstvo električnu energiju koristi i za potrebe grijanja i hlađenja životnog prostora, potreba za sigurnim i stabilnim snabdijevanjem električne energije je sve veća.

Plan je jasan- krenuti u izgradnju novih kapaciteta korištenjem hirdo, solarnih i vjetro potencijala. Električna energija koja se dobija vjetroelektrana i solarnih elektrana inamju karakter visoke stohastičnosti i nepredvidljivosti. Tako se može desiti da u jednom vremenskom period imamo proizvodnju na, laički rečenom, maksimumu, da bi u kratkom vremenskom intervalu ta proizvodnja bila minimalna. I u tim trenucima, mi konzumu moramo obezbijediti električnu energiju, dakle, iz nekog drugo izvora električne energije. Sve dok je broj ovakvih izvora električne energije mali, moguće je balansirati. Međutim, kada broj ovakvih izvora raste, problem će biti intenzivniji. Jednostavnije bi bilo da imamo još jedna veliki izvor energije – moj favorit je hidroelektrana Kruševo, prije svega zbog svoje isplativosti, velike snage i dobrog odnosa snage i energije. Po tim aspektima bolja je od projekta Komarnica. Tu su još i hidrocentrale na Ćehotini.

Standard: Prihvatljivo Vam je da neki kredibilni partner, kompanija koja se bavi proizvodnjom električne energije, dobije 10-20% vlasništva u EPCG i da na taj način uđe u vlasničku strukturu. Šta takav partner može donijeti Elektroprivredi?

Mujović: Jasno mi je zašto privatizacije u Crnoj Gori imaju negativan predznak, zbog loših iskustava koje smo imali u jednom periodu. Ali da li danas nekom u Crnoj Gori smeta što je Terna partner Crnogorskom eletkroprenosnom sistemu? Naravno da ne, jer je riječ o kvalitetnom partnerstvu koji je rezultirao projektom interkonektivnog kabla sa EU, i Transbalkanskog koridora. Ovaj projekat koji se sigurno ne bi realizovao bez partnerstva sa Ternom, pozicionirao je Crnu Goru kao energetsko čvorište regiona. Da li je CGES mogao to da postigne bez Terne i kakva bi sudbina ovog preduzeća bila danas da nije postignuto strateško partnestvo sa ovom kompanijom? Naravno, o privatizaciji EPCG u ovom trenutku nema ni pomena.

Sa druge strane, iznenađuje kako pojedinci na javnoj sceni, koji se hvale svojom demokratičnošću, nemaju kapacitete da čuju argumente za i protiv, i da u duhu dijaloga razgovaramo otvoreno o svim temama i slobodno izrazimo mišljenje. To je upravo odlika demokratije i zalagaću se da se o svim pitanjima govorimo otovreno i da Crnoj Gori nema tabu tema kada su investicije i razvoj u pitanju. Svjestan sam da će to pojedinci da iskoriste za dnevno političke svrhe. Energetika nije pitanje dnevne politike, već planiranja, vizije i iskustva da pokrenemo projekte i nađemo najbolji način za njihovu realizaciju.

Standard: Javno ste, dok ste bili dekan ETF-a, iznosili stavove da naučna/akademska zajednica nije u dovoljnoj mjeri uključena u procese donošenja odluka i rada u energetskom sektoru. Šta ćete kao ministar u 44. Vladi Crne Gore uraditi da to promijenite?

Mujović: Dijelom sam o tome govorio i u odgovoru na prvo pitanje. Nadam se da će profesionalci odgovoriti na izazove koji su pred nama, bez obzira na prepreke koje svi imamo kada je u pitanju dnevna politika.