Video
Markiranje goriva u Crnoj Gori, koje je trebalo da počne 9. novembra, odloženo je na neodređeno vrijeme. Striković smatra da je takav rasplet bio očekivan, imajući u vidu brojna upozorenja koja su naftne kompanije prethodnih mjeseci upućivale nadležnim institucijama.
Gostujući u programu Elmag radija, Striković je kazao da su predstavnici naftnih kompanija duže vrijeme ukazivali na nepravilnosti i nedostatke u planiranom postupku markiranja goriva, posebno kada je riječ o bezbjednosti, tehničkim uslovima, zakonskoj usklađenosti i načinu sprovođenja cijelog procesa.
Kako je istakao, naftne kompanije očekivale su novo odlaganje početka primjene, što im je, prema njegovim riječima, potvrđeno i na sastanku održanom u petak u Ministarstvu energetike i rudarstva.
Striković je naglasio da predloženi postupak, prema ocjeni Udruženja, nije usklađen sa pojedinim propisima koji se odnose na prevoz i rukovanje opasnim materijama. Upravo su bezbjednosni rizici, na koje su više puta upozoravali, prema njegovom mišljenju, bili jedan od ključnih razloga zbog kojih je primjena odložena.
On je podsjetio da su se naftne kompanije u prethodnom periodu obraćale Vladi Crne Gore, Ministarstvu energetike i rudarstva, Ministarstvu finansija, Ministarstvu unutrašnjih poslova, Upravi carina i drugim nadležnim institucijama, ukazujući na probleme koji bi mogli nastati prilikom realizacije projekta.
Posebno je izdvojio činjenicu da izvođač markiranja, kako je saopšteno na sastanku u Ministarstvu, nije ispunio sve procedure i pribavio saglasnosti predviđene javnim pozivom.
“Kod nas narod zna da kaže: ono što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi”, kazao je Striković, komentarišući način na koji je čitav postupak od početka bio organizovan.
Bezbjednost i infrastruktura predstavljaju najveći problem**
Govoreći o konkretnim nedostacima, Striković je objasnio da je za sprovođenje markiranja potrebno obezbijediti posebne lokacije na graničnim prelazima i carinskim terminalima koje bi ispunjavale stroge bezbjednosne standarde.
Kako je naveo, naftne kompanije angažovale su sudskog vještaka kako bi se utvrdilo na koji način bi postupak mogao biti sproveden u skladu sa zakonima i uslovima iz javnog poziva.
Prema nalazima na koje se pozvao, na svakom graničnom prelazu i carinskom terminalu na kojem bi se vršilo markiranje morala bi postojati posebna bezbjednosna lokacija, kojoj ne bi imali pristup građani i svakodnevni prolaznici.
Takve lokacije morale bi biti odobrene od strane nadležnih službi za zaštitu i spašavanje, s obzirom na to da je riječ o materijama koje zahtijevaju poseban tretman i poštovanje međunarodnih standarda za rukovanje opasnim materijama.
Striković je upozorio da bi obezbjeđivanje takve infrastrukture zahtijevalo izradu projekata, pribavljanje dozvola i saglasnosti, kao i značajna finansijska ulaganja. Prema njegovoj procjeni, samo investicije u potrebne lokacije mogle bi iznositi više stotina hiljada eura.
Zbog toga je otvorio i pitanje ko bi trebalo da snosi te troškove – država ili izvođač markiranja. Istakao je da naftne kompanije ne mogu ulagati u infrastrukturu koja je potrebna za sprovođenje državnog projekta.
Dodatni problem, kako je naveo, predstavlja i činjenica da se značajan dio uvoza goriva obavlja preko Luke Bar, kroz koju, prema njegovim riječima, prolazi više od 55 do 60 odsto ukupnog uvoza u Crnu Goru. Istovremeno, postoje ograničenja u pogledu skladišnih kapaciteta i prostora za bezbjedno sprovođenje markiranja.
Striković smatra da bi ukupna ulaganja u markiranje, infrastrukturu i prilagođavanje postojećih sistema mogla značajno premašiti potencijalne koristi projekta.
Doveo u pitanje opravdanost markiranja svih goriva
Jedna od najvažnijih poruka koju je Striković uputio tokom gostovanja na Elmag radiju odnosi se na samu opravdanost uvođenja markiranja svih goriva.
On je kazao da naftne kompanije već duže vrijeme ukazuju na to da nije dovoljno jasno zbog čega se uvodi tako skup i zahtjevan sistem, posebno imajući u vidu da, prema njegovim navodima, u prethodnih nekoliko godina nijesu evidentirane odgovarajuće prijave i krivični postupci koji bi ukazivali na šverc goriva u Crnoj Gori.
Prema njegovom mišljenju, markiranje predstavlja krajnji oblik kontrole koji se primjenjuje kada postojeći mehanizmi institucija nijesu dovoljni da spriječe nelegalnu trgovinu.
Striković je podsjetio i na stavove Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori, navodeći da markiranje svih goriva nije uobičajena praksa u državama članicama EU. Kako je objasnio, mnogo racionalnije rješenje bilo bi markiranje goriva koja su oslobođena plaćanja akcize i PDV-a.
To bi, prema njegovoj ocjeni, omogućilo državi da kontroliše upravo ona goriva kod kojih postoji potreba za dodatnim nadzorom, bez uvođenja skupog sistema za cjelokupno tržište.
Kao primjer naveo je goriva namijenjena jahtama i plovilima u Portu Montenegru i lukama, kao i plovilima koja se snabdijevaju za potrebe međunarodnog transporta.
Striković smatra da bi takav model mogao predstavljati kompromisno rješenje kojim bi se ispoštovali ciljevi države, zaštitile naftne kompanije od eventualne nelegalne trgovine i izbjegla nepotrebna ulaganja.
Dodao je da bi nadležne institucije trebalo da razmotre i mogućnost raskidanja postojećeg ugovora, imajući u vidu da je početak primjene već dva puta odlagan, a da izvođač, kako je naveo, nije ispunio obavezu da započne markiranje u roku predviđenom ugovorom i zakonom.
Prema njegovim riječima, ne bi bilo sporno ni potpuno odustajanje od predloženog modela ukoliko se utvrdi da nije opravdan i da ne postoje uslovi za njegovu bezbjednu realizaciju.
Naftne kompanije suočene sa sve većim troškovima
U drugom dijelu razgovora za Elmag radio, Striković je govorio o poslovanju naftnih kompanija u Crnoj Gori, ocjenjujući da trenutna situacija nije dobra niti idealna.
Istakao je da se kompanije suočavaju sa brojnim dodatnim obavezama i troškovima, posebno zbog usklađivanja poslovanja sa evropskim standardima u oblasti zaštite životne sredine, ekologije i tehničkih propisa.
Kao primjere naveo je uvođenje određenih komponenti biogoriva, administrativne obaveze i druge zahtjeve koji dodatno opterećuju poslovanje.
Ipak, naglasio je da naftne kompanije u Crnoj Gori značajno ulažu u modernizaciju benzinskih stanica, skladišnih kapaciteta i sistema za utovar i istovar goriva.
Prema njegovim riječima, nova oprema uglavnom se nabavlja iz zemalja Evropske unije, a kompanije nastoje da prate najsavremenije međunarodne standarde i tehnologije kako bi spremno dočekale buduće članstvo Crne Gore u EU.
Međutim, kao jedan od najvećih problema izdvojio je činjenicu da se fiksni sistem marži i priznatih troškova primjenjuje već gotovo 25 godina, bez adekvatnog prilagođavanja promjenama na tržištu.
Striković je kazao da se Udruženje u prethodnih nekoliko godina više puta obraćalo resornom ministarstvu i Vladi sa zahtjevom da se povećani troškovi poslovanja uzmu u obzir i uključe u postojeći sistem marži.
Posebno je ukazao na rast troškova radne snage, inflaciju i poskupljenja u gotovo svim segmentima poslovanja, naročito tokom posljednjih pet do šest godina.
“Mi ne tražimo enormna bogaćenja naftnih kompanija, već jednostavno pokrivanje rastućih troškova”, poručio je Striković.
Objasnio je da bi, prema procjenama Udruženja, povećanje od jednog do tri eurocenta po litru bilo dovoljno da se djelimično nadoknade dodatni troškovi sa kojima se kompanije suočavaju.
Akcizna politika Vlade stvara nesigurnost na tržištu
Poseban dio gostovanja bio je posvećen akciznoj politici Vlade Crne Gore i čestim promjenama cijena goriva.
Striković je istakao da naftne kompanije nemaju uticaj na odluke Vlade o akcizama, ali da posljedice takve politike osjećaju svi učesnici na tržištu – od kompanija i privrednika do građana.
Prema njegovoj ocjeni, problem predstavlja činjenica da se odluke o akcizama donose iz sedmice u sedmicu, bez jasno definisane dugoročne strategije.
Kako je objasnio, kada dođe do pada cijena na međunarodnim berzama, Vlada često reaguje povećanjem akciza, čime se umanjuje ili potpuno poništava efekat pojeftinjenja goriva.
Takav pristup, smatra Striković, stvara neizvjesnost i otežava planiranje poslovanja, jer kompanije i građani ne mogu unaprijed znati kakve će cijene važiti u narednom periodu.
On je naveo da bi država trebalo da definiše jasne cjenovne pragove i pravila prema kojima bi se akcize smanjivale kada cijene nafte dostignu određeni nivo, a zatim postepeno vraćale kada se tržište stabilizuje.
Kao primjer drugačijeg pristupa pomenuo je Hrvatsku, gdje je, prema njegovim riječima, Vlada odlučila da na duži period smanji akcize na maksimalni iznos koji zakon dozvoljava.
Striković je podsjetio da i Crna Gora ima mogućnost smanjenja akciza do 50 odsto, ali da se ta mogućnost ne koristi uvijek u maksimalnom obimu, čak ni u periodima veoma visokih cijena goriva.
Takođe je naveo primjer Sjeverne Makedonije, koja je smanjila PDV na gorivo kao jednu od mjera za ublažavanje inflatornih pritisaka.
Upozorio je da bi rast cijena goriva mogao izazvati dodatna poskupljenja drugih proizvoda i usluga, zbog čega je važno da država pravovremeno reaguje i definiše predvidivu politiku.
Šta građani mogu očekivati kada je riječ o cijenama goriva?
Na kraju razgovora, Striković je govorio o kretanju cijena nafte na svjetskom tržištu i mogućim promjenama u narednom periodu.
Istakao je da je prognoziranje cijena veoma nezahvalno jer na njih utiče veliki broj faktora, a posebno geopolitička dešavanja i sukobi na Bliskom istoku, koji predstavlja jedno od ključnih područja svjetske proizvodnje nafte.
Prema njegovoj ocjeni, eventualna stabilizacija političkih prilika mogla bi uticati na smirivanje cijena, ali se značajnije i dugoročnije pojeftinjenje teško može očekivati bez trajnog primirja na Bliskom istoku i okončanja sukoba u Ukrajini.
Striković je naveo da bi takav razvoj događaja mogao dovesti do značajnijeg pada cijena nafte i približavanja nivoima koji su važili prije početka velikih sukoba.
Ipak, upozorio je da je situacija i dalje veoma neizvjesna i da, dok postoje aktivna geopolitička žarišta, nema mnogo prostora za očekivanje dugoročnog i značajnog pojeftinjenja.
Preporučeno
Kako je zaključio, dodatno smanjenje akciza moglo bi biti jedan od načina da Vlada ublaži pritisak na građane i privredu, jer se bez takvih mjera ne može očekivati dugoročnije pojeftinjenje goriva.
