Ove nedjelje crnogorska javnost imala je priliku da se upozna sa posjetom predsjednika Vlade Crne Gore Milojka Spajića, predsjedniku Republike Francuske Emanuelu Makronu.

Veći dio zvanične posjete prošao je u susretima sa ključnim privrednim subjektima zvanično sedme najrazvijenije svjetske ekonomije (izvor Međunarodni monetarni fond ) i nastojanjima da se investitori iz Francuske ubijede da bi ulaganja i ekonomska saradnja sa zvanično 158 ekonomijom svijeta imala opravdanje i ostvarila profit.

Zvanični ekonomski pokazatelji govore da Crna Gora i Francuska imaju spoljnotrgovinsku razmjenu 73 miliona, od toga se iz Francuske uvozi 70 miliona eura, a naša zemlja izvozi u petu Republiku tri miliona eura roba i usluga. Nesrazmjera uvoza i izvoza nije ništa novo za našu crnogorsku ekonomiju koja je uvozno zavisna već decenijama.

Kompanije koje je naša zvanična delegacija srela u Francuskoj i obavila razgovore su visoko pozicionirane u svojim djelatnostima. One su i na zvaničnim rang listama evropskih kompanija u prvih 10 u svojim industrijama, a i u vrhu na globalnim tabelama.

Dakle, realno govoreći uspjeli smo kao 158 ekonomija da zainteresujemo nekog ko je sedmi na ljestvici da sarađujemo.

Naravno dug je i neizvjestan put i do realizacije, ali ono što sam htio navesti ovdje, jeste da smo dobili šansu da naučimo od nekog ko ima više iskustva, uspjeha ali i znanja od nas samih. Pružena je ruka saradnje od firmi iz oblasti energije, infrastrukture, ekologije, zdravstva i otvoreno više pitanja kako sarađivati na obostrani interes. Svakako treba imati u vidu da po stanovništvu i demografiji se radi o potpuno dvije različite zemlje, ali zašto ne iskoristiti priliku da naučite nešto od nekog ko je dokazano uspješan, ne na lokalnom, već na planetarnom nivou.

Francuska je zemlja slobode, zemlja prosvetitelja, zemlja izumitelja, zemlja dobitnika brojnih Nobelovih nagrada, zemlja vrhunskih intelektualaca, uspješnih individualaca i kao što vidimo uspješnih kompanija. Osim toga geografski, a i mentalititetom nijesmo udaljeni da ne bi mogli imati razmjenu i dobar poslovni odnos.

Prava stvar je kada ste još neiskusni u nečemu da imate dobrog učitelja, npr. kada kao mladi doktor dođete u operacionu salu gdje operiše iskusni hirurg, veća je vjerovatnoća da ćete naučiti nešto nego ako samouko pokušavate da operišete pacijenta.

Zato je za nas, za Crnu Goru bitan pouzdan, iskusan, provjeren, rutiniran, obrazovan učitelj i partner koji će nas povesti ka putu kome želimo da idemo…ka putu evropskih ekonomskih integracija.

Lična iskustva koja sam doživio i koja još uvijek doživljavam sa francuskim institucijama daju mi za pravo da konstatujem da je razmjena podataka i transfer znanja vrlo bitan od koga dolazi, a Francuska je zemlja sa tradicijom, istorijom, a ujedno i moderna i visoko razvijena zemlja.

Ona je i jedan od osnivača Evropske Unije, francuski intelektualci su pisali i pravili temelje mnogih institucija u ljudskoj istoriji.

Naravno dao bih ovdje naglasak na ekonomske prilike.

Francuska ima 24 svoje kompanije medju prvih 100 najvecih u Evropi. Dvije kompanije sa kojima se naša delegacija srela, Vinci i Bouyges su evropski giganti u gradjevinarstvu i infrastrukturi. Plasirani su na drugom i petom mjestu u Evropi po svojim prihodima…Vinci ima 30 milijardi prihoda, Buoyges blizu 20 milijardi. Zapošljavaju zajednički više od 400.000 radnika na pet kontinenta, imaju osim građevinarstva u svom portfoliju i druge industrije od telekomunikacionih, medijskih, avijacijskih, energetskih.

U regionu Jugoistočne Evrope su prisutni i kao i svi veliki sistemi nijesu laki za pokrenuti se, ali kada se pokrenu onda rade punim kapacitetima. Koristeći najsavremenije tehnologije i visoke standarde bazirane na naučnim i istrazivačkim dostignućima unapređuju svoje poslovanje, a pri tom glavni akcenat daju na formiranje sopstvenog kadra. Veliki su donatori i učestvuju u svim humanitarnim akcijama gdje su prisutni.

Dakle, ono čemu naše mlade generacije učenika i studenata možda će moći i ostvariti ako se ove i slične francuske kompanije instaliraju u Crnoj Gori. Zaposleni u ovim kompanijama žive od svog rada i zarada. To je valjda i naš san da dostojanstveno živimo od sopstvenog rada.

Zato je za mene bilo iznenađenje kada sam u nekim našim medijima dan poslije ove uspješne posjete počeo da čitam da su zapravo ove francuske kompanije na nekim crnim listama i slično.

To ipak više govori o njima koji plasiraju takve informacije i traže mane svima koji su i objektivno i subjektivno nivo iznad. Brojke su uvijek egzaktne i one pokazuju realnost.

Zašto nam smetaju veliki igrači, renomirane kompanije pa zar nijesmo imali dosta avantura sa investitorima sa off shore destinacija koje na svojim računima imaju cijeli jedan euro ?

Zar nijesmo naučili sve lekcije nego ih ili ponavljamo ili namjerno zaboravljamo?

Da budemo surovo realni nijesmo mi ekonomski najatraktivnija destinacija u koju svi žele da ulože. Naprotiv, naša radna snaga je danas jedna od najneproduktivnijih, naša djeca imaju najslabije ocjene na testiranjima, proizvodnja je pala na minimalne grane (npr 2000. godine CG je proizvodila 25.000 tona pšenice, a 20 godina poslije nepunih 5.000 tona ). Sada dakle mi koji smo tu gdje jesmo nalazimo manu nekim, koji su na svim relevantim adresama prepoznati kao respektabilni subjekti.

Poruka svima nama je da ipak da umjesto što tražimo mane drugima oko sebe se pogledamo u ogledalo i vidimo gdje smo i šta smo.

Podatak da recimo mi kao ekološka drzava imamo samo dvije registrovane deponije dok ostatak države se u privremenim deponijama lišava smeća ( nekad su te privremene deponije i rijeke i potoci), podatak da smo do prije dvije godine bili jedina zemlja bez ijednog kilometra autoputa, da nijesmo napravili niti jedan novi zdravstveni objekat u posljednih 40 godina, da su nam police supermarketa prenatrpane uvoznim proizvodima i da u Evropu idemo preko aerodrome Tirana …Svi ovi fakti su nažalost naša zbilja i naša realnost.

Zato pustimo traženje falinki drugim oko sebe usredsredimo se na sebe, učimo, usavršavajmo se i dijelimo iskustva sa onima koji već znaju kako raditi i zarađivati.

Bitno nam je biti na prvom i pravom evropskom putu, dopustimo da nam se partneri tradicionalne, a moderne Francuske predstave i ako uspijemo savladati izazove lične i opšte biće nam lakše na tom traženju puta.

A u svakom slučaju u našoj zemlji mi smo ti koji odučujemo, ali ne treba donijeti odluke tek tako na osnovu nekog površnog teksta u medijima, vjerujmo ipak više očima i mislimo na dugoročniji razvoj naše Crne Gore .