”Nažalost riječ preventiva u Crnoj Gori je toliko rijetka da se bojim da većina građana ne zna njeno pravo značenje. Nedostatak prosvjetiteljskog elementa u radu ljekara je posljedica zanemarivanja preventive od strane sistema koja je trajala i koja još uvijek traje. Preventivni pregledi su gotovo zamrli u moru opterećenja izabranih doktora nedopustivo velikim brojem redovnih pacijenata, te se na taj način i susrećemo isključivo sa kurativom (liječenjem) a ne sa preventivom”, riječi su kojima Vladimir Dobričanin započinje razgovor o ovoj važnoj temi.
Smatra da će prava preventiva biti primijenjena onda kada Crna Gora uspostavi program vakcinacije protiv ove opake bolesti.
Građani ne vode dovoljno računa o prevenciji i na preglede idu onda kada problem postane evidentan i tek onda kada se više ne može ignorisati. Dobričanin problem vidi u edukativnom aspektu koji, kako kaže, gotovo i ne postoji:
”Podizanje svijesti građana o značaju preventivnih pregleda treba započeti još u osnovnoj školi i nastaviti sa srednjom školom i fakultetima kako bi se uspostavio trajni sistem preventive. Na sve to morate da dopustite i nešto slobodnog vremena izabranim doktorima koji bi se tada posvetili edukaciji pacijenata o značaju preventivnih pregleda. Jednostavno rečeno, čitav sistem mora da se uspostavi kako bi preventiva došla do punog izražaja”, sumira Dobričanin.
Kancer je u Crnoj Gori još uvijek tabu tema, često se i ne pominje naziv bolesti već kaže ‘boluje od najgoreg’. Dobričanin kao razlog vidi prisutnost neadekvatnog pristupa suočavanja sa problemom, ne samo oboljele osobe već i njene neposredne okoline.
”To je posljedica upravo nedovoljne edukacije a nekada i negiranja ili neprihvatanja realnosti da je ta bolest sada dio nečijeg života. Porodica iz raznoraznih razloga krije postojanje malignih oboljenja, a najčešći uzrok je osećaj sramote i takozvana ‘zdravstvena nečistoća’ porodične loze. Takav pristup i način razmišljanja su pogrešni”.
Kao hirurg je konstantno u kontaktu sa osobama koje boluju od karcinoma. Smatra da stigme i dalje postoje ali je, kako ističe, njih sve manje a da su pozivi društva na pomoć, na sreću, sve glasniji. Nada se da će crnogorsko društvo vremenom biti još empatičnije i organizovanije.
Donekle su problem i zdravstvene mogućnosti i kapaciteti, većina oboljelih ide u inostranstvo. A onda, povrh svega, javlja se i problem finansija. Naš sagovornik poručuje da finansije jesu problem. Ipak, pojašnjava da je Crna Gora jedna od rijetkih zemalja koja ima jako liberalan sistem upućivanja pacijenata na liječenje van njenih granica.
”Ugovori koje imamo sa neposrednim okruženjem obezbjeđuju našim građanima visok kvalitet zdravstvenih usluga. Nažalost, nekada su ti zahtjevi nerealni pa je i nezadovoljstvo veće. Nekada, kada mi ljekari znamo da, nažalost, pomoći nema javljaju se razni ‘dušebrižnici’ koji obećavaju izlječenje uglavnom u skupim klinikama ‘egzotičnih’ destinacija. To su stvari koje moraju da se promijene i gdje povjerenje u zdravstveni sistem mora da jača iz dana u dan. Treba iskoristiti sve domaće resurse pa tek onda razmišljati o slanju pacijenata u region ili inostranstvo”.
Na pitanje da li smatra da se u javnosti dovoljno apeluje i govori o ovoj bolesti u našem društvu Dobričanin misli da apel jeste veći, ali nedovoljan.
”Mislim da je apel u javnosti nedovoljan jer se samo držimo akcija u pojedinim mjesecima koji su određeni kao mjeseci borbe protiv nekih malignih oboljenja. To je nedovoljno da bi se podigla svijest građana o malignim bolestima, a naročito o značaju preventivnih pregleda”.
Dodaje da se svijest o značaju problema podiže organizovanim i sistemskim pristupom svih djelova društva, počevši od edukacije mladih pa sve do eduovanja direktno pacijenta od strane njihovih izabranih doktora. Napominje da ako se tome pristupi na pomenuti način onda je uspjeh zagarantovan.
”U suprotnom imaćemo i dalje ovaj haotični slijed događaja koji ne ide na ruku niti zdravstvenom sistemu a naročito građanima kao korisnicima usluga”.
Mnogi misle, možda se i stide da uplate koliko imaju, a ne shvataju da onima koji boluju od kancera i njihovim porodicama naše malo znači puno. I Doktor poziva građane da se odazovu pozivima za pomoć.
”Ja se odazivam svaki put kada je ta pomoć neophodna i opravdana”, kaže Dobričanin i dodaje da građani treba da budu pažljivi jer su nekada te akcije ”neopravdane jer postoji mogućnost za liječenje u našem zdravstvenom sistemu ali oboljeli želi da se liječi van njega”.
Tada smatra da takva akcija prikupljanja novčanih sredstava nije prikaldna.
”To je razlog zbog čega takve akcije treba prepustiti udruženjima koja imaju razrađen sistem verifikacije potrebne pomoći a kasnije i realizaciju. Od države se očekuje i uređenje ovih jako bitnih elemenata kako bismo svi zajedno mogli da pomognemo onda kada je ta pomoć neophodna”, zaključuje Vladimir Dobričanin.
Preporučeno
Aleksandar Bulatović
Video