Četiri su sedmice brutalnih ruskih napada na ukrajinske gradove, razaranja su ogromna, broj poginulih raste iz dana u dan.

Nije rijetkost da se u brojnim domaćim i regionalnim medijima iznose bojazni o prelivanju ratnih sukoba sa ukrajinske na teritoriju Zapadnog Balkana.

Avdagić, ipak, ne strahuje od takvog mogućeg scenarija.

“Sad, u ovom trenutku pokrenuti nešto na Zapadnom Balkanu, taj koji bi to pokušao sigurno ne bi našao podršku u stanovništvu, a prokazalo bi se za koga radi. Zapad to neće dopustiti, evropske snage su u BiH, Amerikanci su na Kosovu. Oni koji žele ovdje rat, mogu ga samo početi, neće stići niti pobjeći. Ne znam ima li onih koji žele unesrećiti svoje, za što i koga”, pita Avdagić.

Nema ugroženih na Balkanu

Stoga na pitanje da li bi i koja zemlja mogla biti potencijalno buduće žarište na Zapadnom Balkanu bez dileme odgovara: “Ne vidim nikakvog stvarnog razloga za rat na Zapadnom Balkanu. Ne postoji nikakav razlog, povod. Nema ugroženih. Te priče i to zveckanje treba zato zaustaviti i ne davati mu pažnje, medijski se najviše i hrani”.

Crna Gora sem, zbog krize vlasti nastale izglasavanjem nepovjerenja Vladi nalazi u nestabilnoj situaciji.

Često se govori i o stranim uticajima u našoj zemlji. Ipak, naš sagovornik navodi da ni u tom kontekstu nema razloga za zabrinutost.

“Crnu Goru štite saveznici. Napad na Crnu Goru napad je na sve saveznike. Nijesu tajna uticaji iz Srbije, pa ni oni iz Rusije. Potonjih ima i drugdje. Naravno, tu je specifičan odnos i specifična veza prije svega sa Srbijom, ali svi trebaju držati na umu kako je Crna Gora odabrala nezavisnost i put prema Zapadu”, ocjenjuje Avdagić.

Rusija nije htjela Ukrajinu u EU

Oni koji žele drugačije, kako je rekao, “to ne smiju niti izreći jer bi onda gubili i podršku građana i političku privlačnost”.

“To sve govori. Treba znati, Rusija nije htjela put Ukrajine prema EU, tu je sve puklo, tu je krenuo niz zla s mrtvima i agresijom i otkidanjem ukrajinske teritorije. Nema za to drugog razloga nego želja za dominacijom i širom interesnom zonom, ali to nije nikome privlačno. Tako se ne upravlja svijetom”, pojašnjava on.

I dok se traži rješenje za mir u Ukrajini, u medijskom se prostoru već odavno pominje “treći svjetski rat”. Avdagić stoga smatra i da bi eskalacija sukoba izvan granica Ukrajine, prije svega na NATO članice koje se graniče s tom zemljom, značio upravo globalni rat.

“Napad na članicu NATO-a je treći svjetski rat. Nadam se da niko to ne želi, to je ruski rulet s metkom u cijevi. Onaj ko ga pokrene, taj će ga izgubiti. Cijena bi bila strahovita, mora biti razuma. Uostalom, pogledajte kako ide sukob s Ukrajinom, ruske snage nijesu motivisane, najvećoj zemlji svijeta ne treba teritorija. Zemlje članice NATO-a jednako tako ne žele sukob, treba nam stabilna Rusija, Rusija u koju imamo povjerenja”, navodi Avdagić.

Rusi se nijesu nadali otporu Ukrajinaca

Iako se očekivalo da će Rusije lakše “završiti posao” u Ukrajini, to se, sudeći po situaciji na terenu, nije desilo. I Avdagić je saglasan da Rusi “nijesu očekivali otpor Ukrajinaca”.

“Ali nijesu očekivali niti tako široku osudu, ili, bolje rečeno gotovo potpuni izostanak onih koji ih podržavaju. Neke zemlje su radi svojih interesa ostale suzdržane u Ujedinjenim nacijama ili direktnoj osudi, međutim, ključno je da gotovo nema onih koji daju podršku”, rekao je Avdagić.

Svima je, ističe, jasno da se radi o “posve neopravdanom napadu na suverenu državu”.

No, s obzirom na ogromna razaranja ukrajinskih gradova, veliki broj stradalih i raseljenih pitanje je može li se uopšte govoriti o pobjednicima rata, bez obzira na ishod mirovnih pregovora.

Svaki rat poraz čovječanstva

Za Avdagića je svaki rat poraz čovječanstva bez obzira na njegov ishod: “Posljedice su teške, posebno za one koji su izgubili ili će izgubiti nekoga svoga”.

Kaže kako uvijek pokušava ispraviti onaj klasični narativ u kojem se prate samo brojke poginulih.

“Moramo se podsjećati na ljudski nivo tragedije. Zamislite mladog vojnika, posve svejedno radi li se o Rusu ili Ukrajincu. Njegovi roditelji su uložili naprimjer 18-20 godina ljubavi i brige da odgoje odraslu osobu, i onda neko zbog svojih interesa pošalje na hiljade takvih u sigurnu smrt. Ne spominjimo djecu kojoj se otima život, krade djetinjstvo. Međutim, dok je pobjeda relativna, zna se krivac. Zato vam mogu reći da bi slavlje u Evropi, za ukrajinsku pobjedu bilo ravno onom kad je kapitulirao nacistički Treći rajh. To sve govori, govori ponajviše što je na kocki i gdje je fašizam koji se spominje”, pojašnjava Avdagić.

Sve oči domaće i svjetske javnosti svakodnevno su uprte u Moskvu i Kijev, te nadu da se ratna dejstva prekinu, kako bi se svi, koliko god je to moguće vratili u normalu. No, pitanje je je li moguć trajan mir između Rusije i Ukrajine i na koji način. 

Mir se mogao sačuvati

“Naravno da je moguć. Naravno da se mir mogao i sačuvati. Nije postojao niti jedan jedini razlog za ovaj napad. Kremlj je mogao pregovarati još i mjesec dana, vjerovatno bi dobio i više nego što će dobiti sada ako se ozbiljno krene u pregovore, ako za to uopšte imaju apetita. Problem je što ovdje nije bio međusobno ugrožen mir, niti je Rusija bila bilo čime stvarno ugrožena. Zato to nije ruski rat, zato se prava ruska elita, naučna, masovno ogradila i tražila zaustavljanje zla”, kaže Avdagić.

Rusija i Ukrajina su, pojašnjava, neraskidivo povezane, i “svi ti ljudi tamo kao i mi žele bolji život”.

“Zato je Ukrajina krenula put zapada, kao što su to napravile i Crna Gora i Hrvatska. Svi mi tražimo svoj komadić sreće i boljeg života, sigurnosti na kraju krajeva. Ukrajina je s pravom imala strah od Rusije, sve se to pokazalo na djelu. Mir je moguć, lijepa je to slovenska riječ, ona kod Slovena znači i svijet, suživot, a zato nam treba jako malo, prije svega iskreno prijateljstvo koje mogu u ime svojih zemalja pružiti iskrene vođe, kojima vjeruju njihovi sunarodnici, ali i druge vođe i čelnici i građani svijeta. Problem ovdje, vjerujem da ga iščitavate, je što je povjerenje prema sadašnjoj eliti u Kremlju posve izgubljeno”, smatra naš sagovornik.

Mogući ishod pregovora

Ipak, ne krije da je skeptičan prema pregovorima “jer njihov ishod mora dati pobjedu Putinu”.

“Međutim, on je već izgubio. Izgubio je obavještajno, izgubio je medijski, izgubio je kredibilitet, propagandnu formu nepogrešivog vođe. U demokratijama je tako nešto nemoguće preživjeti. Ta ruska elita je po svemu uzdrmana i unutar zemlje. Ne znam što slijedi Rusiji i Rusima. Sam saveznički status Ukrajine je manje bitan, ona ne bi niti stremila članstvu NATO-a da za to nije bilo potrebe. I bilo kakav status nije puna garancija”, rekao je Avdagić.

Sve i dalje, smatra on, zavisi od borbenog duha Ukrajinaca, ali i otporu Rusa.

“Vidimo da ih Putin zove petokolonašima, ali oni to nijesu. Rusi su slobodan narod kojem se dugo nameće diktatura i vladavina straha, pa i teze kako je zemlja prevelika za demokratiju. Ali i u najcrnjim vremenima sovjetskog straha nije bio ugašen otpor. Kao što ovo nije ruski rat tako ni ishodi pregovora nijesu tu za Ruse i Ukrajince. Siguran sam da bi na referendumu i u Rusiji i Ukrajini na pitanje treba li ratovati protiv susjeda ogromna većina jako jasno rekla ne. Dakle, pregovori su tu da zadovolje apetit onog koji sad vlada Kremljom. Koliko mu je dovoljno, zna on sam”, poručuje Avdagić.

Pad drona na Zagreb

Pažnju s ukrajinskih zbivanja nakratko je skrenuo incident sa dronom i ekspozija u naseljenom dijelu Zagreba.

U medijima su se provlačile razne teorije, pa se s pravom postavlja pitanje je li u pitanju zaista slučajnost ili možda poruka.

“Za sad se još ne može donijeti zaključak o čemu se radi, istraga traje. Postoje više opcija. Međutim, niko ne priznaje da je to uputio, bilo greškom bilo namjerom. Važno je da je po svemu NATO naučio lekciju, sada se odbrana postrožila. Ovdje se radilo o propustu, a kako se doznaje, radarski operateri nijesu smatrali da se radi o prijetnji. Čekamo kraj istrage, vjerujem da će se uskoro znati više. Naglašavam kako za sad vezu s dronom odbacuje i Rusija i Ukrajina”, zaključio je Avdagić.