Kako je saopšteno iz Osnovnog državnog tužilaštva u Baru, tužilac će u roku od tri dana, koliko osumnjičenom za nasilničko ponašanje traje zadržavanje, Osnovnom sudu podnijeti prijedlog za određivanje pritvora protiv osumnjičenog.

Ostala četvorica maloljetnih napadača pušteni su na slobodu, a tužilaštvo ih takođe krivično tereti za napad na dvojicu maloljetnika iz Sarajeva.

Svi osumnjičeni, kako je Pobjedi nezvanično saopšteno u policiji, poznati su od ranije: četvorica po krivičnim djelima i prekršajima – uključujući i jednog koji je prije nekoliko mjeseci potezao nož na sugrađanina – dok peti među osumnjičenima ima zabilježene „samo“ prekršaje.

To je, za sada, epilog brutalnog nasilja u Baru koje se naslanja na talas vršnjačkog nasilja koje ne jenjava minulih mjeseci u Crnoj Gori. Iako je, čini se, ovdje na djelu mnogo dublji i teži problem koji ukazuje da država i društvo nemaju rješenje već se događa da dojučerašnji nasilnici koji maltretiraju vršnjake – već danas gaze u maloljetničko prestupništvo i delinkvenciju. Uz ,,programirano nasilništvo“ nad onima koji su drugačiji, nacionalno ili vjerski.

Svjedoči o tome hladnokrvno „selfiranje“ i podnošenje izvještaja jednog od maloljetnih prestupnika koji se, kako se vidi na snimku koji kruži društvenim mrežama, nalazi u policijskoj stanici u Baru, koristi pritom mobilni telefon i kako se pretpostavlja, šalje video-poruku nepoznatoj osobi.

Evo, brate, u stanici sam ođe od 12 i po. Čekam da završim, pa da idem kući. Ipak nismo prošli nekažnjeno. Ovi momci su u Podgorici završili, dvojica. Jednom slomljen nos, drugom napukle kosti. Znači haos – rekao je osumnjičeni maloljetnik na snimku, uz namigivanje na kraju svog raporta.

MAJKA ALARMIRALA JAVNOST
Mlađi od dvojice napadnutih Sarajlija je zadobio teške povrede od udaraca palicom, smrskane su mu kosti lica zbog čega je, nakon ukazane pomoći u Kliničkom centru Crne Gore, na instiranje porodice prebačen u Sarajevo gdje je juče operisan.

Njegov stariji kolega, sin novinarke Al Džazire – Arduane Pribinje i pjevača Al Dina prošao je sa lakšim povredama.

Glavni maler dvojice Sarajlija bio što su izašli iz hotela i planirali da u marketu prekoputa – kupe sok. Dovoljan motiv, ispostavilo se, lokalnim maloljetnim prestupnicima, koji se već odranije „kale“ na ulici, da – valjda – pokažu da je to njihova teritorija i moguće preporuče sebe nekim domaćim kriminalnim regrutnim centrima.

Crnogorska javnost je za slučaj čula upravo nakon objave novinarke, koja je u svojim postovima na društvenim mrežama i izjavama u medijima obavještavala javnost o stanju povrijeđenih, i saopštavala informacije koje je dobila od crnogorske policije. Da nije bilo tako, pitanje je kada bi ovaj slučaj, i kakav medijski publicitet dobio.

Pribinja je juče saopštila je da su četvorica maloljetnih napadača pušteni na slobodu.

Crnogorski zakonski okviri, kako je istakla, ne predviđaju mogućnost njihovog lišavanja slobode.

Istovremeno mi stižu poruke brojnih Crnogoraca, čija djeca trpe vršnjačko nasilje gotovo svakodnevno, dok politička reakcija u njihovom slučaju izostaje. I to je problem crnogorskog društva, koji se mora rješavati promjenom zakonskih okvira – navela je Pribinja juče na Tviteru.

Prema njenim riječima, djeca moraju znati da ovakvi postupci neće proći nekažnjeno.

A kažnjavaju se adekvatnim sankcijama. U protivnom politika, prije svega, normalizira najužasnije društvene obrasce koji će im izroditi nerješive društvene probleme – zaključila je Pribinja.

PROSTOR ZA NAGAĐANJA
Od subote veče, kada se dogodio napad, Uprava policije, niti Ministarstvo unutrašnjih poslova, nijesu procijenili da bi bilo dobro organizovati konferenciju za novinare i prezentovati podatke sa kojima se raspolaže. Već je u domaćoj javnosti ostavljen prostor za nagađanja, oštre reakcije, polemike i uzaviranje atmosfere i balona, koji se puni mjesecima zbog serije primjera vršnjačkog nasilja i drugih incidenata.

Tako su se u javnosti pojavile informacije da je riječ o članovima navijačkih grupa, podmlatku lokalnih pravoslavnih bratstava i ekstremnih nacionalističkih grupa, odnosno mladim delinkventima koji već imaju kriminalni staž… Niko nije našao za shodno da umiri tu istu javnost i saopšti što se zbilo u subotu veče, uoči pravoslavnog Vaskrsa i zašto je neko bez povoda atakovao na dječake iz susjedne zemlje.

Policija i tužilaštvo komunicirali su prema javnosti šturim saopštenjima. V. d. direktora policije Nikola Terzić nije se oglašavao, a ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić je juče, sa danom zakašnjenja, najavio procesuiranje napadače i pojasnio kako oni nijesu pravo lice Crne Gore.

Napad na sportiste AK Sarajevo u Baru, koji je opravdano izazvao veliku pažnju javnosti, kako u Crnoj Gori, tako i u Bosni i Hercegovini, nije stvarni pokazatalj gostoprimljivog naroda u Crnoj Gori u koju je svaki dobronamjerni građanin dobrodošao. Povrijeđenim sportistima želim brz oporavak, u nadi da će Crnu Goru posmatrati kroz neke ljepše momente i bolje ljude, kakvih je zasigurno mnogo više nego izgrednika koji narušavaju sliku o našoj zemlji – naveo je Adžić u saopštenju.

Prethodno je, prekjuče, reagovao i napad osudio aktuelni predsjednik države Milo Đukanović.

Divljački su napadnuti dječaci, mladi sportisti iz prijateljske BiH. Najporaznije od svega bi bilo ako taj vandalski incident ima nacionalni i vjerski predznak – napisao je Đukanović na Tviteru i pozvao organe da rasvijetle slučaj.

Novoizabrani predsjednik države Jakov Milatović očekuje od nadležnih organa da u potpunosti ispitaju slučaj i adekvatno sankcionišu napadače.

Nasilje moramo iskorijeniti iz našeg društva i zbog građana Crne Gore, ali i zbog svih onih koji dolaze u našu zemlju – naveo je u Tviter objavi.

Čule su se osuđujuće reakcije političkih stranaka. Digao je glas i potpredsjednik Vlade u tehničkom mandatu i ministar poljoprivrede Vladimir Joković, koji je, ipak, incident u Baru ocijenio kao ,,izolovani slučaj“.

Najzapaženije je, ipak, prošlo reagovanje ministra ekonomskog razvoja i turizma Gorana Đurovića koji je krivicu za poplavu nasilja vidio u -serijama sa kriminalnim sadržajem koje, kako je poručio, treba ograničiti?!

Kao da ministar ne svjedoči činjenici da odavno živimo u društvu gdje su novinski sadržaji krcati crnom hronikom, a istovremeno sport, vjera i visoki kriminal isprepletani do te mjere da vođe navijača postaju glavni kasapi mafijaških klanova, a osobe iz kriminalnog miljea u raznim „viteškim dresovima“ obezbjeđuju vjerske skupove.

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Siniša Bjeković poručio je juče da količina i intenzitet nasilja u Crnoj Gori traže reakcije, a ne riječi.

Koliko puta smo trebali da upozorimo da bi spriječili barski scenario – kazao je Bjeković povodom napada.

Upitao je koliko puta treba da se desi nešto tako da bi shvatili da je ozbiljno.

Koliko je ozbiljno ako žrtve čeka špalir da ih zaplaše i obeshrabre. Ovakva količina i intenzitet nasilja traže djela, ne riječi. Dvanaest i pet je, Crna Goro – zaključio je Bjeković.

Podsjetimo: prva pravovremena reakcija bilo je izvinjenje barskog predsjednika Opštine Dušana Raičevića, koji je prije dva dana kontaktirao sa porodicama napadnutih mladića, izvinio se i naglasio da ovo nije odraz Bara i Crne Gore.

On je rekao da Atletski klub Sarajevo više od 20 godina dolazi na pripreme u taj grad te da je ovo prvi incident.

UDAR I NA OBRAZ
Iako je i majka jednog od povrijeđenih, novinarka Arduana Pribinja u izjavi za N1 odbacila mogućnost da iza napada na njenog sina i njegovog kolegu stoje neki drugi motivi – osim ponašanja maloljetničkih prestupnika – ostaje osjećaj gorčine što je bezumna grupa delinkvenata palicama, nogama i šakama ne samo udarila na vršnjake iz Bosne i Hercegovine, već i na obraz Crne Gore.

Na istražnim organima je da što prije utvrde da li je to bilo iz gole obijesti, ili uz neki input, stimulans, ili mržnje koja se, nažalost uči i u navijačkim i drugim redovima. Odnosno da li je obrazloženje jednog od maloljetnika koje šalje putem video-snimka nepoznatoj osobi, spakovano u rečenicu: „Ipak nijesmo prošli nekažnjeno“, tek puka slučajnost u oporoj crnogorskoj svakodnevici koju obilježavaju izvještaji o kriminalu, krahu institucija i nepodnošljivim primjerima obračuna ili napada na mlađe od 18 godina.

Ili, ipak, nije riječ o vršnjačkom nasilju, već o posljedicama ideologije koja ,,obučava“ mlade ljude da mrze druge i drugačije.

Pod kojim uslovima se primjenjuje krivična sankcija na maloljetnike
Crna Gora ima Zakon o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku kojim se reguliše odnos i procesne radnje prema maloljetniku kao učiniocu krivičnog djela, djetetu i maloljetniku kao učesniku u postupku.

To postupanje se, kako se navodi u zakonu, mora zansivati na poštovanju ljudskih prava i osnovnih sloboda uz uvažavanje najboljih interesa maloljetnih lica, vodeći računa o njihovoj zrelosti, stepenu razvoja, sposobnostima i ličnim svojstvima, kao i težini krivičnog djela, a u cilju njihove rehabilitacije i socijalne reintegracije.

Isključuje se mogućnost da se protiv maloljetnog lica koje nije napunilo 14 godina može voditi krivični postupak, kao ni primijeniti sankcije i mjere koje su propisane normama zakona.

Ovim aktom se definiše uzrast učinioca krivičnih djela, a pravi se razlika između maloljetnika koji u vrijeme počinjenog krivičnog djela je stariji od 14, a nije napunio 18 godina. Mlađi maloljetnik se računa onaj koji nije navršio 16, a stariji koji je u vrijeme počinjenog krivičnog djela imao više od 16, ali nije dostigao punoljetstvo. Zakon poznaje i definiciju mlađeg punoljetnog lica koje je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršilo 18, a nije navršilo 21 godinu.

Članom 14 ovog zakona, propisuje se da se maloljetniku mogu izreći vaspitne mjere, kazna maloljetničkog zatvora i mjere bezbjednosti. S tim što se mlađem maloljetniku mogu izreći samo vaspitne mjere, starijem maloljetniku vaspitne mjere, a samo izuzetno kazna maljoljetničkog zatvora.

Traže zakon o vršnjačkom nasilju
Nevladina organizacija Mreža za sveopšti napredak pokrenula je peticiju za donošenje zakona o vršnjačkom nasilju usljed povećanja broja slučajeva ove vrste nasilja.

Izglasavanje ovakvog zakona bi, kako navode, značilo pravno definisanje ove pojave, te propisivalo kaznene mjere za počinioce.

Svjesni smo da maloljetnici u kriznim godinama donose odluke i postupke koji nijesu uvijek na mjestu, međutim, kao i svemu, i tome se mora stati na kraj sa ciljem zaštite integriteta i morala drugih, shodno tome da se na našem prostoru prijeko potrebno javlja obaveza za odgovornošću nad svojim postupcima koji, kad se pređe ,,mjera“, idu do toga da žrtva počini suicid, ostavljajući tako neizbrisiv pečat na porodicu, prijatelje i samog počinioca, a sve zbog (u većini slučajeva) prolaznog tinejdžerskog perioda – naveli su iz NVO Mreža za sveopšti napredak, prenio je portal Pobjeda.

U tekstu peticije se navodi da član 6 Ustava Crne Gore propisuje da ,,Crna Gora jemči i štiti prava i slobode. Prava i slobode su nepovredivi. Svako je obavezan da poštuje prava i slobode drugih“.

Usljed povećanja broja slučajeva vršnjačkog nasilja, a sa ciljem suzbijanja te pojave, nevladina organizacija Mreža za sveopšti napredak se odlučila na korak dalje, te organizovala peticiju za donošenje zakona o vršnjačkom nasilju. Izglasavanje ovakvog zakona bi značilo pravno definisanje ove pojave, te propisivalo kaznene mjere za počinioce. S obzirom na to da većina država u regionu ima bar na neki način (zakonski) definisano ovu pojavu, mi smo se odlučili da je zagovaramo na ovaj način – naveli su iz ove nevladine organizacije.

Rad na ovom zakonu bi, kako dodaju, trebalo da preuzmu svi relevantni subjekti i činioci lokalnih zajednica, javnih ustanova za rad sa djecom i mladima, nevladine organizacije, ministarstva itd.

Potpisom ove peticije osiguravate sigurno okruženje za vašu djecu – poručili su iz NVO Mreža za sveopšti napredak. Podmladak ,,bratstva nasilnika“: Noževi, bejzbol palica, boks…
Nemili događaj koji se odigrao u Baru kada su pretučena dvojica maloljetnika iz BiH otkrio je, čini se, samo vrh ledenog brijega kada je posrijedi nasilničko ponašanje u našoj zemlji, naročito među maloljetnicima.

Antena M je juče objavila saznanja da su mladići, koji su napali dvojicu atletičara u Baru, podmladak jednog lokalnog vjerskog bratstva.

U prilog tome, portal Antene M je objavio i fotografiju grupe mladića, od kojih su neki naoružani noževima, ,,bokserima“ i palicama. Prema informacijama Antene M, ta ekipa, koja broji dvadesetak momaka, predstavlja prijetnju po bezbjednost stanovnika Bara.

Pogledajte podmladak “bratstva” nasilnika: Noževi, bejzbol palica, boks…

AL DINO: Već 30 godina mi odrasli sijemo sjeme zla, a to najviše plaćaju naša djeca
Otac jednog od napadnutih dječaka u barskom naselju Šušanj Aldin Kurić, poznatiji kao Al Dino, kaže da pored reakcije nadležnih institucija roditelji moraju zajedno da rješavaju problem.

Kurić je za Televiziju E naveo da se roditelji djecom ne bave dovoljno, da djeci nedostaju ljubav i pažnja, te da je njihovo agresivno ponašanje zapravo poziv u pomoć.

Staloženost i prisebnost su ključne u reagovanju kada je bezbjednost djeteta ugrožena – navodi Kurić.

Smatra da incident u Baru treba posmatrati iz svih mogućih uglova.

Razmišljao sam šta bi bilo da se moj Harun gušio u moru, a ovih pet dječaka bili na obali. Tvrdim da bi svih pet dječaka skočili, zaplivali i izvukli ga na obalu. I bili bi heroji nacije… Treba da pomognemo toj djeci i njihovim roditeljima. Naravno, treba i institucije da odrade svoj posao. Da ne bude ovo vijest koja traje dva, tri dana – ističe Kurić.

Sa problemom vršnjačkog nasilja žive sve države Balkana, napominje Kurić, i dodaje da ni odrasli nijesu pošteđeni.

Mi, odrasli, imamo svoje vršnjačko nasilje. Već 30 godina mi sijemo sjeme zla. I to sjeme je počelo da rađa, rodilo i daje plodove. A to najviše plaćaju naša djeca. Samo pogledajte situaciju u svim ovim našim državicama, mi smo u stvari ti nasilnici. Kakav onda primjer dajemo toj djeci – upozorava Kurić.

Dodaje da su roditelji čija su djeca učestvovala u incidentu u Baru u mnogo većem problemu.

Mom sinu i njegovom drugu rane će zacijeliti. Stavljaćemo obloge, modrice će izblijediti. Ali ovim dječacima ne možemo to riješiti oblogama. Znači, moramo naći pravi lijek. A jedini lijek je pravi pristup prema toj djeci, jedini lijek je ljubav, jedini lijek je opraštanje – poručuje roditelj povrijeđenog mladog sportiste.

Kurić je na raspolaganju roditeljima djece iz Bara kako bi pomogli jedni drugima. Siguran je da njihova djeca imaju mnogo toga zajedničkog, da među njima nema velikih razlika i da mogu da budu prijatelji.