Camović-Veličković je za portal Standard govorila o napadima i pritiscima na novinare i novinarke, ali i o implementiranju novih evropskih zakona, ističući da Crna Gora ima poboljšan zakonski okvir, ali da njegovo postojanje samo po sebi ne garantuje slobodne i bezbjedne medije.

STANDARD: Nedavni napadi i pritisci na novinare/ke, uključujući slučaj novinara i urednika Draška Đuranovića, ponovo su otvorili pitanje bezbjednosti medijskih radnika/ca. Šta ti slučajevi govore o medijskom okruženju i odnosu institucija i političkih aktera prema medijima u Crnoj Gori?

CAMOVIĆ‐VELIČKOVIĆ: Prema dosadašnjim podacima u Crnoj Gori se tokom ove godine desilo 15 napada na novinare/ke i zaposlene u medijima, među kojima nije bilo fizičkih. Rano je reći da je to napredak u odnosu na prošlu godinu kada ih je ukupno, tokom cijele godine, zabilježeno 33. Podaci pokazuju da je bezbjednost novinara/ki i dalje ozbiljan problem i da se pritisci sve više sele i u onlajn prostor.

Slučaj Draška Đuranovića je ilustrativan jer je prijetnja smrću uslijedila nakon njegovog komentara o postupku predsjednika Skupštine, odnosno o pitanju od nesumnjivog javnog interesa. SMCG je jasno poručio da novinari moraju imati pravo da analiziraju i kritikuju postupke najviših državnih funkcionera bez straha da će zbog toga biti izloženi prijetnjama po život i bezbjednost. Istovremeno, važno je priznati da je institucionalni odgovor na nove slučajeve posljednjih godina efikasniji nego ranije. Problem je, međutim, što brža reakcija na pojedinačne incidente nije dovoljna ako istovremeno izostaje šira politička odgovornost i jasna osuda napada. Više puta smo ukazali da nema jedinstvene osude napada na novinare i da postoje slučajevi u kojima politički akteri relativizuju napade ili staju na stranu napadača.

A među onima koji prijete i vrijeđaju novinare su često sami političari ili nosoci visokih zvaničnih funkcija. Zbog svega toga, neophodno je da institucije ne samo procesuiraju napade kada se dogode, već i da stvore atmosferu u kojoj je jasno da novinarstvo nije legitimna meta političkih obračuna.

STANDARD: Na međuvladinoj konferenciji Crna Gora je u oblasti medija dobila ocjenu 3 od 5. Da li ta ocjena realno odražava stanje na terenu i šta je najveći razlog zbog kojeg nismo dobili višu ocjenu?

CAMOVIĆ‐VELIČKOVIĆ: Ako se ocjena posmatra kroz ono što novinari svakodnevno doživljavaju, onda ona pokazuje da između formalno dobrog zakonodavnog okvira i njegove praktične primjene i dalje postoji ozbiljan jaz.

Evropska komisija je u izvještaju za 2025. ocijenila da je Crna Gora na dobrom nivou pripremljenosti u oblasti digitalne transformacije i medija. Međutim, ista Komisija upozorava da puna primjena novih zakona još nije ostvarena, posebno kada je riječ o nezavisnosti regulatora i javnog servisa.

Iz ugla SMCG-a, najveći problem je upravo implementacija. Imamo poboljšan zakonski okvir, ali njegovo postojanje samo po sebi ne garantuje slobodne i bezbjedne medije.

To potvrđuju i podaci SMCG-a: Indeks bezbjednosti novinara pao je sa 3,59 u 2020. na 3,14 u 2025. godini, uz kontinuiran pad (naša skala je od 1 do 7). U 2025. godini broj napada povećan je za 40 odsto. Na smanjenje ocjene uticali su upravo broj napada, nepoštovanje medijskih zakona, loši uslovi rada, niske zarade i slab, gotovo nepostojeći, socijalni dijalog.

STANDARD: Šta je, prema mišljenju SMCG, najveći jaz između Crne Gore i država članica EU kada je riječ o zaštiti novinara/ki, slobodi medija i reakciji institucija na napade?

CAMOVIĆ‐VELIČKOVIĆ: Najveća razlika je u stvarnoj zaštiti novinara i nezavisnosti institucija koje treba da tu zaštitu garantuju. Crna Gora je posljednjih godina značajno unaprijedila zakonski okvir. Evropska komisija je konstatovala da je nacionalno medijsko zakonodavstvo nakon paketa zakona iz 2024. godine uglavnom usklađeno sa pravnom tekovinom EU. Ali istovremeno navodi da puna implementacija tih rješenja tek treba da bude ostvarena.

Za SMCG je posebno važno što se bezbjednost novinara ne može posmatrati samo kroz broj krivično procesuiranih slučajeva. Ona zavisi i od radnog položaja novinara. Troje od četvoro zaposlenih u medijima prima zaradu nižu od državnog prosjeka, gotovo trećina ispitanika obično radi duže od osam sati dnevno, a u gotovo 40 odsto slučajeva prekovremeni rad nije redovno plaćen. To su podaci koji zabrinjavanju jer takav položaj povećava ranjivost novinara i njihovu zavisnost od vlasnika medija, oglašivača i drugih centara moći.

Dodatni problem predstavljaju neriješeni stari slučajevi napada jer mi dosad nemamo ni jedan veći napad koji je pravosnažno okončan. Ni jedan epilog nismo dobili i onda je teško govoriti o napretku.

STANDARD: EU sve više insistira na zaštiti novinara/ki od političkih pritisaka, SLAPP tužbi i napada. Da li Crna Gora danas ima dovoljno efikasne mehanizme zaštite ili je usklađivanje sa evropskim standardima još uvijek uglavnom formalno?

CAMOVIĆ‐VELIČKOVIĆ: Mehanizmi postoje, ali još uvijek ne možemo govoriti o sistemu koji u potpunosti pruža efikasnu zaštitu i najbolji primjer su upravo SLAPP tužbe. Mi smo upozoravali da ne postoji posebna zvanična statistika SLAPP tužbi niti se one tretiraju kao specifičan izvor pritiska na novinare i medije ali se ipak dešavaju i mi, u mjeri u kojoj možemo da dođemo do podataka, pokušavamo da vodimo tu evidenciju i da prisustvujemo tim ročištima. Ove godine je u smislu podnošenja tužbi protiv novinara/ki i medija naročito aktivna bila Prva banka.

S druge strane, SMCG bilježi da su policija i tužilaštvo posljednjih godina efikasniji u postupanju po novim slučajevima fizičkih napada i prijetnji. Problem je što se zaštita ne smije završiti na tome da se nakon napada pokrene postupak. Potrebno je spriječiti da skupe i dugotrajne sudske procedure, prijetnje tužbama, političko targetiranje i kampanje diskreditacije koje proizvode autocenzuru.

Zato insistiramo da evropski standardi ne ostanu samo u zakonima, već da se uvedu mehanizmi koji omogućavaju brzo odbacivanje očigledno neosnovanih tužbi, zaštitu novinara od zloupotrebe sudskih postupaka i naknadu troškova onima koji su meta takvih postupaka.

STANDARD: Ako bi trebalo izdvojiti najvažnije promjene koje bi Crna Gora morala sprovesti da bi stanje bilo na nivou koji se očekuje od buduće članice EU, koje bi to promjene bile?

CAMOVIĆ‐VELIČKOVIĆ: Prije svega, fokus mora biti na primjeni postojećih zakona, a ne samo na usvajanju novih. Najbolji primjer potrebe za tim je i aktuelni izbor novih članova u Savjet javnog servisa, a sličnim situacijama smo svjedočili unazad dvije godine u kontinuitetu kada je u pitanju izbor članova Savjeta Agencije za audiovizuelene medijske usluge.

Upliv politike i poslanika vladajuće većine, ali ministara i ministarki je nevjerovatan. Čitav set medijskih zakona koji su upravo oni donijeli su pregazili. Evropska komisija je već upozorila da puna implementacija zakonskog okvira zavisi od transparentnih i meritokratskih imenovanja i stvarne nezavisnosti Agencije za audiovizuelne medijske usluge i RTCG-a.

Treba istaći da svaki napad i prijetnju treba brzo istražiti, a odgovorne procesuirati i da je posebnu pažnju potrebno posvetiti starim neriješenim slučajevima i utvrđivanju odgovornosti nalogodavaca. Potrebno je prepoznati SLAPP kao poseban oblik pritiska i omogućiti brzo odbacivanje postupaka koji se vode samo iz očiglednih razloga mrcvarenja tuženih i neophodna je nulta tolerancija prema političkom targetiranju novinara jer javni funkcioneri i političke partije moraju razumjeti da kritika medija nije isto što i legitimno vršenje političke funkcije. Sa aspekta SMCG jačanje socio-ekonomskog položaja zaposlenih u medijima se podrazumijeva.

TEKST JE IZRAĐEN U OKVIRU PROJEKTA “ŠTA GRAĐANI DOBIJAJU ULASKOM CRNE GORE U EVROPSKU UNIJU“, KOJI JE PODRŽAN OD FONDA ZA PODSTICAJ MEDIJSKOG PLURALIZMA MINISTARSTVA – MINISTARSTVA KULTURE I MEDIJA CRNE GORE.