Video
Učesnici i učesnice programas u tokom dva dana, 7. i 8. novembra, imali priliku da razgovaraju sa porodicama žrtava i aktivistima. Prvog dana su posjetili Murino, gdje su se kod spomenika žrtvama NATO bombardovanja sastali sa Ivanom Vuletićem iz Udruženja NATO žrtava Murino, o zločinu u Kaluđerskom lazu, na tom mjestu, govorio im profesor i aktivista Haxhi Lajçi, a kod spomenika žrtvama zločina u Štrpcima sa Demirom Ličinom, predstavnikom NVO Štrpci protiv zaborava.
Drugog dana polaznici su posjetili Husein-pašinu džamiju u Pljevljima, a o zločinu u Bukovici razgovarali su sa politikologom i aktivistom Emirom Pilavom, a dok su o ubistvu porodice Klapuh na mostu Obrada Cicmila u Plužinama govorili predstavnici CGO tima.
Raniji dio studijske posjete obuhvatio je obilazak Centra bezbjednosti Herceg Novi i nekadašnjeg logora ,,Morinj”.
,,Javnosti je poznato da ni nakon toliko godina nije donešena sudska odluka kojom bi se utvrdilo ko su izvršioci zločina nad albanskim civilima u Kaluđerskom lazu, koji su, u proljeće 1999. godine, potražili utočište na području rožajske opštine. Ne znam razlog ćutanja institucija, ali je očigledno da u Crnoj Gori nema istinske riješenosti da se taj zločin rasvijetli i počinioci privedu pravdi“, istakao je Haxhi Lajci.
Dodao je da ga obeshrabruje i činjenica da se posljednjih godina u javnom prostoru afirmišu pojedinci i događaji obilježeni zločinima kojih bi se Crna Gora trebalo stidjeti.
„Zato smatram da bi podizanje spomen-obilježja žrtvama bilo više od simboličnog čina i jasan signal da sve nije izgubljeno, da istina ne umire i da postoji spremnost da se suočimo s našom neslavnom prošlošću“, kazao je Lajci.
Demir Ličina, sin stradalog u zločinu u Štrpcima, kazao je da mu spomenik u Bijelom Polju predstavlja mjesto gdje može da dođe, u miru sjedne i prisjeti se oca.
„Tu osjećam mir i povezanost s uspomenom na njega,“ rekao je Ličina, dodajući da i ostali članovi porodica tako imaju priliku da se sjete svojih najmilijih. „Spomen-obilježje za mene znači i to da su tu imena ljudi koji su stradali samo zbog svog imena – to je bila njihova jedina krivica,“ naglasio je on.
Prema njegovim riječima, ta imena su važna ne samo za porodice žrtava, već i za Crnu Goru i države regiona.
„To je svjedočanstvo jednog vremena i podsjetnik na stvari koje se nikada više ne bi smjele ponoviti. Važno je da mladi posjećuju spomen-obilježje i shvate da su to nevino stradali ljudi, kako se ovakve tragedije nikada više ne bi ponovile,“ zaključio je.
Studentkinja Humanističkih studija, Nejla Javorovac, koja je učesnica programa, istakla je značaj studijske posjete u spajanju teorijskog učenja s ličnim doživljajem mjesta sjećanja na događaje iz devedesetih.
„Tokom prvog dijela programa slušali smo važna predavanja. To nam je omogućilo da bolje razumijemo kompleksnost procesa suočavanja s prošlošću. Posjete mjestima stradanja i sjećanja, kao i susreti s ljudima koji čuvaju uspomene na te događaje, ostavili su snažan utisak i podsjetili koliko je važno govoriti o prošlosti odgovorno i empatično, jer takav pristup može biti važna lekcija za pravedniju budućnost“, kazala je Javorovac.
Mihana Škretović, studentkinja Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore, ocijenila je da je studijska posjeta Škole tranzicione pravde bila jedinstvena prilika da učesnici i učesnice razgovaraju sa svjedocima i članovima porodica žrtava. „
Njihova svjedočanstva pružila su nam dublji uvid u posljedice ratnih zločina i podsjetila na važnost očuvanja sjećanja. Ovaj modul bio je izuzetno značajan jer smo kroz autentične priče članova porodica ojačali svijest o potrebi za suočavanjem s prošlošću i širenju kulture sjećanja među mladima”, kazala je Škretović.
Preporučeno
Škola tranzicione pravde je dio projekta ,,Razumijevanjem prošlosti do izgradnje povjerenja i tranzicione pravde”, omogućenog kroz regionalni program “Podrška EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu”, koji finansira Evropska unija i sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP).
