Video
Reagovanje Čovića prenosimo integralno:
“Obavještavam javnost da je Odlukom koju je potpisao Veselin Drljević, koji se u građanstvu predstavlja kao doc.dr, a kojom je Boris Raonić po drugi put imenovan za generalnog direktora RTCG, grubo prekršen Zakon o nacionalnom javnom emiteru i izvrnuta ruglu presuda Višeg suda u Podgorici.
Zakon o nacionalnom javnom emiteru u članu 50 eksplicitno ukazuje da “za generalnog direktora RTCG može biti imenovano lice koje je državljanin Crne Gore, sa prebivalištem u Crnoj Gori koje ima najmanje VII-1 nivo kvalifikacije obrazovanja i najmanje deset godina radnog iskustva.
U alumniju studenata Pravnog fakulteta u Podgorici Boris Raonić se nalazi u 2018. godini, jer je tada u 44. godini uspješno okončao Pravni fakultet. Istina, on se još 2010. godine u Strazburu, na skupu organizovanom od Savjeta Evrope predstavljao kao diplomirani pravnik. Jednako istinito se mogao predstavljati kao nuklearni fizičar. Ili polovni trajekt.
Problem je u tome što su naši evropski prijatelji previdjeli obmane i laži i povjerovali u moralne i intelektualne kapacitete Borisa Raonića, te mu povjerili misiju uvođenja vladavine prava i poštovanja ljudskih prava u Crnoj Gori. Posledice te kardinalne greške osjećamo i danas, a opisujemo u ovom obraćanju.
No, ko obmane Savjet Evrope može obmanuti i Savjet RTCG, naročito ako među ekspertima koji su delegirani da čuvaju javni interes postoji problem da se na nivou razumijevanja i interpretacije teksta u kontekstu (što je boljka naših osnovoškolaca) slože oko člana 5 Zakona o radu (značenje izraza).
U tački 8 “radno iskustvo podrazumijeva vrijeme provedeno u radnom odnosu i stručnom osposobljavanju u skladu sa zakonom, u kvalifikaciji nivoa obrazovanja, odnosno u stručnoj kvalifikaciji.”
Boris Raonić je do avgusta 2021. Godine u VII-1 kvalifikaciji proveo 3 godine, čime se ne spori da je on kao srednjoškolac mnogo činio za diseminaciju ljudskih prava, vladavine prava , poglavlja 23 i 24, kao i opšte građanske pristojnosti. Kao što rekoh, posljedice tog činjenja osjećamo i danas.
Već po drugi put, ljudi koji se predstavljaju kao eksperti imaju očiglednih problema sa inetrpretacijom prosto proširene rečenice. Dakle, ne radi se o suptilnoj medijskoj pismenosti ili komplikovanim pravnim začkoljicama, već o čitanju teksta. Bez hermeneutike, od koje je doktor Baća elegantno demisionirao, jer mu je jasno da je bolje ići na još koji postdoktorat, nego guliti nanogicu sa plagiranim doktorima.
Elem, da bi se čitao tekst, a odgovornost prebacila na drugog, i pored proglašene stručnosti za koju se dobija nezanemarivih 670 eura, članovi Savjeta su angažovali Želimira Mićovića, netom promovisanog rukovodioca Pravne službe . On je čitao presudu Višeg suda. Na preskoke. Rijetko je ko takvom brzinom pljuvao po sopstvenom profesionalnom integritetu. Naime, za tri sata nije uspio da pročita rečenicu:
-Pravna posledica poništaja odluke o imenovanju je ponovni izbor izmedju prijavljenih kandidata ili poništaj konkursa, u kom postupku tuženi ima priliku da ponovo razmatra preostale prijave i da odluči uskladu sa zakonom. (Iz odluke Višeg suda )
Liše časne pravnice i novinarke Marijane Camović nikome u sali dje je čovjek koji se predstavlja kao doc. dr organizovao skup dostojan Monti Pajtona, nije se pitao šta znači “preostale’”. Presjednik Savjeta RTCG je u jednom momentu benavolentno (baš tako) rekao da su jednom prekršili Zakon, ali…
Prekršili su ga i ovaj put, jer je u pretposlednjem paragrafu Odluke o imenovanju navedeno ,,u konačnom , postupajući u svemu po navedenoj pravosnažnoj presudi‘’ što je notorna laž, jer navedena presuda nije ni pročitana u cjelosti. Takođe, potpuno su zanemarili dio presude koji sugeriše da se cijene okolnosti vremena kad je raspisan konkurs,tj. kad je Boris Raonic bio sa tri godine staža I član Savjeta AEM.
Dakle, ,,po nalaženju prvostepenog suda, ocjena ispunjenosti uslova oglasa cijeni se u vrijeme trajanja oglasa, jer bi se u suprotnom obesmislilo prikupljanje oglasne dokumentacije i utvrđivanje činjeničkog stanja u vezi sa tom dokumentacijom. (Izvod iz presude Višeg suda)
Opet, Boris Raonić je bez iskustva i član je Savjeta AEM u avgustu 2021, što se može naći i u saopštenju menadžmenta RTCG od 27.jula 2021, dok se još pravila, procedure, zakoni i razmišljanja nijesu besprizorno podešavali u skladu sa interesima i ambicijama Borisa Raonića. Dakle, Boris Raonić nije samo nelegalno izabran u avgustu 2021, već nije mogao biti ni kandidat, niti prisustvovati intervjuu. Tada Drljeviću nije bilo mrsko da derogira mišljenje Pravne službe izneseno u saopštenju RTCG i da komisiju za vrijednovanje prijava obrazuje od članova Savjeta. Istina, oni koji su vidjeli da je ovo magla rabota 2021, ćutali su i 1.juna 2023. Usput, rukovodilac Pravne službe Irena Vešović je i smijenjena zbog ovog poduhvata ljudi nedostojnih bilo kakve javne funkcije.
Osim uporne, odgovorne borbe Marije Camović, znakovita je bila i šutnja Ivana Lekovića, zvaničnog pravnog savjetnika Savjeta RTCG. I ćutnja se broji.
Za javnost, istoriju i anegdote ostaće i još uvijek nedefinisano prisustvo advokatskog dvojca Borisa Raonića (plaćenog od RTCG i građana Crne Gore) koji je raspravljao o problemima sopstvenog klijenta, iznoseći prognoze o budućim odlukama Vrhovnog suda i kompulsivno se hvatajući razloga o pasivnim legitimacijama Markovića i Čovića. Koji po njima nemaju pravo ni da kao gradjani postave pitanje otkud višestruko nelegalni i nepodobni kandidat na čelu javnog servisa kojeg sa 20 miliona eura finansiraju građani Crne Gore. Ipak, dobro je što advokatice do kraja nijesu insistirale da Savjet RTCG pošalje pravne pouke Višem sudu.
Menadžersko medijski tim RTCG je takodje nekoliko sati bez potrebe statirao, jer se njihovi pravni kapaciteti nikad nijesu dovodili u pitanje. Oni su više bili moralna podrška nelegalno izabranom čovjeku koji ih je nelegalno doveo u RTCG.
Na kraju, referent u marketingu Budvanske rivijere Drljević je slavodobitno izjavio,, pravno je valjano da kažem , a vi me propratite ako pogriješim, da je Boris Raonić izabran za generalnog direktora RTCG’’. Ako propratimo, zapitaćemo se je li kamera RTCG ,,gorjela,, ili se Drljević crvenio taman kao kad je rekao da nije znao da je prepisao trideset stranica Master plana crnogorskog turizma iz 2008. i u ćirilično ekavskoj varijanti ga pohranio u depozitariju Alfa univerziteta kao zalog akademske karijere i na polzu naroda i narodnosti, kao i svih građana Crne Gore. Uz to kao adut na Administrativnom odboru Skupštine Crne Gore koji ga je birao za člana Savjeta RTCG u očigledno dirigovanim okolnostima.
Ovu tužnu priču i amaterski igrokaz moraju ispratiti utemeljene krivične prijave, sa svim detaljima korupcije, lobiranja, namještanja takmičenja, neregularnih otkaza i ostalih radnji koje su pratile menadžerski rad dvojca Raonić – Drljević.
Da ne bi plagijatori predsjednikovali akademicima i da ne bi socijalni predatori bili perjanice državnih institucija.
I to sve bez hermeneutike, moj baća.
Apelujem na premijera da medijsku i predizbornu pozornost podigne na nivo ,, pad Bastilje dva”, naročito zbog činjenice da nelegalni generalni direktor RTCG koristi njegovo ime za sve poduhvate i faulove, predstavljajući se kao vjerni fan, drug, dizač zgrada, čak i intelektualni mecena, jer ga je kao srednjoškolac obučavao u Školi političkog rukovođenja.
Valjda je jasno da nije dobro imati kontakte sa čovjekom koji nije običan oduzimač goriva iz glisera duž pitoreskne ADE, već neko ko se sistematski bavi čopljenjem evropskih i USA fondova, crnogorskog budžeta, lažno širi vladavinu prava i ima uvježbani ketmanski osmjeh.
Preporučeno
Čega bar na Zabjelu nikad nije bilo. To je to.”
