Video
On smatra i da se ovoj temi ne poklanja dovoljno pažnja, te da žrtve ostaju prepuštene same sebi.
“Pa onda imamo i fatalne posljedice za koje niko iz sistema neće odgovarati”, komentar je našeg sagovornika na podatke nedavnog istraživanja koje je sprovela Sigurna ženska kuća u okviru projekta ,,Zaštićena i sigurna – Borba protiv seksualnog nasilja u Crnoj Gori” a koji su, između ostalog, pokazali da svaki peti muškarac smatra da kada žene kažu ne, one zapravo misle da.
Osim toga, više od četvrtine ispitanika vjeruje da žene koje kažu da su doživjele seksualno nasilje često izmišljaju ili pretjeruju sa tvrdnjama o zlostavljanju ili silovanju kao i da su žrtve silovanja zapravo žene koje su imale seksualni odnos ali su se „predomislile“ nakon njega”. Takođe, 18.8% anketiranih vjeruje da ukoliko je žena silovana, najčešće je uradila nešto što je dovelo do toga, podaci su koje je objavila Sigurna ženska kuća.
“Ne iznenađuje me ova statistika. Prvo, jer smo u porodici vaspitavani, odnosno žene su vaspitavane da trpe, da ne treba da se suprostavljaju muževima, da jednostavno treba da “slušaju”. Iz tog razloga, odnosno prihvatanja takvog sistema vrijednosti žene nijesu spremne da prijave nasilje.
Drugo, u institucijama sistema, gdje bi žrtve nasilja trebalo da se nadaju zaštiti, rade ljudi koji u velikoj mjeri dijele ovakav sistem vrijednosti i koji na porodično nasilje gledaju kao na stvar porodice, odnosno kao privatnu stvar u koju ne treba da se miješaju”.
Naravno da je to pogrešno, ali je tako, dodaje Đukanović.
“I treće, mali broj slučajeva koji dopre do suda završi osuđujućom presudom, baš iz razloga malog broja prijavljenih slučajeva, ali i zbog nepostojanja senzibiliteta za ovakve slučajeve”, smatra Đukanović.
Istraživanje Sigurne ženske kuće pokazalo je i da gotovo polovina ispitanika smatra da ženama prija kada im muškarci s kojima rade poklanjaju seksualnu pažnju (44.8% ispitanika).
“Što se tiče stavova muškaraca da žene vole seksualnu pažnju- to je, takođe, duboko ukorijenjen stav o ženi kao seksualnom objektu. Poznato je da naši muškarci taj seksualni momenat ističu uvijek u susretu sa ženama, odnosno vole da potenciraju tu priču, a kasnije da šire sliku o sebi kao o nekom ko “umije” sa ženama. Tako postoji i shvatanje da je žena kriva za silovanje, jer je izazivala muškarca”, kaže Đukanović.
Kako ističe Đukanović, poremećen sistem vrijednosti, nažalost, gleda na ženu kao na izvor problema.
“Sjetimo se toga u slučajevima kada se npr. rađaju ženska djeca u porodici. To se u velikoj mjeri pripisuje kao krivica ženi”.
Patrijarhalni sistem vrijednosti koji odolijeva promjeni izvor je svega ovoga o čemu govorimo, dodaje Đukanović.
“Tako se i neki oblici nasilja nad ženama opravdavaju. Iz svega toga razumljivo je da se nasilju ne poklanja dovoljna pažnja i da žrtve ostaju prepuštene same sebi. Pa onda imamo i fatalne posljedice za koje niko iz sistema neće odgovarati”, ističe Đukanović.
A da bi se stanje poboljšalo neophodno je da sistem radi svoj posao, da striktno poštuje zakone, da više vjeruje žrtvama nasilja, ali i da im poklanja više pažnje, smatra Đukanović.
Preporučeno
“Takođe potrebno je da sistem radi na prevenciji nasilja kroz rad sa potencijalnim nasilnicima, zatim da obrazuje, odnosno vaspitava građane počev od najranijih dana o drugačijem odnosu prema ženama, mirnim rješavanjima konflikata u porodici. Generalno, nephodno je da se radi na izmjeni sistema vrijednosti”, zaključuje Đukanović.
