Video
Ukoliko se ovi podaci do kojih je došao Portal RTCG potvrde, to bi značilo da čak 75 odsto dnevne proizvodnje ove fabrike odlazi na inostrano tržište, dok domaćim kupcima ostaje svega jedna četvrtina.
Na mjesečnom nivou, pod pretpostavkom da se takav tempo održava svakodnevno, riječ je o oko 2.250 tona peleta koje završavaju na Kosovu, iz samo jedne fabrike.
Ova informacija otvara pitanje prioriteta u snabdijevanju domaćeg tržišta, posebno imajući u vidu da građani Berana, Bijelog Polja, Plava i drugih crnogorskih opština sve teže dolaze do peleta, iako se značajni proizvodni kapaciteti nalaze upravo na sjeveru države.
Problemi na crnogorskom tržištu peleta traju već duže vrijeme, a tokom jeseni dodatno su došli do izražaja. Građani se žale da na stovarištima nema dovoljno robe, da se isporuke odlažu, dok pojedini distributeri ne mogu da garantiju kada će nove količine biti dostupne.
Podaci MONSTAT-a pokazuju da je Crna Gora tokom 2024. godine proizvela 107.040 tona peleta, dok je izvezeno 61.863 tone. Proizvodnja je tokom 2025. godine porasla na 118.685 tona.
Ovi podaci pokazuju da država raspolaže značajnim proizvodnim kapacitetima, ali istovremeno otvaraju pitanje koliko proizvedenog peleta zaista ostaje na raspolaganju domaćim potrošačima. Posebno je problematično što se nestašica osjeća i u opštinama u kojima posluju najveće fabrike za proizvodnju ovog energenta.
Vlada Crne Gore je u septembru ograničila maksimalnu maloprodajnu cijenu peleta na 250 eura po toni za klasu A2 i 270 eura za klasu A1, sa uračunatim PDV-om. Međutim, ograničavanje cijena nije automatski obezbijedilo i dostupnost proizvoda. Građani su se suočili sa situacijom da propisana cijena postoji, ali peleta na stovarištima nema.
U međuvremenu su najavljene i dodatne mjere kojima bi se spriječilo zaobilaženje ograničenja cijena i obezbijedile veće količine za domaće tržište. Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković je prije sedam dana najavio da će predložiti obustavu izvoza peleta kako bi se obezbijedile dovoljne količine za domaće potrošače.
On je ukazao na nesrazmjer između domaće potrošnje i proizvodnje, navodeći da se značajan dio proizvedenog peleta plasira na inostrana tržišta. Najava moguće zabrane izvoza uslijedila je upravo u trenutku kada se građani suočavaju sa problemima u nabavci ogrjeva, dok proizvođači upozoravaju da im ograničene cijene otežavaju poslovanje.
Građani ne traže da se proizvođačima onemogući poslovanje, već da država obezbijedi uslove u kojima će domaće stanovništvo imati pristup osnovnom energentu za grijanje. Kako, inače, objasniti da država ima značajne kapacitete za proizvodnju peleta, da se on proizvodi na sjeveru Crne Gore, a da upravo građani tih krajeva tokom zime ne znaju gdje mogu da ga kupe.
Naš portal je prošlog mjeseca pisao o tome da građani Crne Gore obilaze stovarišta i prodavnice tražeći pelet po cijeni koju je propisala Vlada, da peletare rade, proizvodnja raste, a veliki dio domaće proizvodnje završava van zemlje.
Tada smo pisali i o tome da jedan od velikih proizvođača sa sjevera u magacinima izvan Crne Gore u svakom trenutku ima desetine hiljada tona uskladištene robe i da ga eventualna odluka o zabrani izvoza ne može previše pogoditi.
Vjerovatno da to radi i svaki drugi veliki proizvođač peleta. Riječ je, inače, o onima koji su u proteklih 25 godina bili koncesionari, zarađivali ekstraprofit na osnovnoj sirovini, a sada osim na osnovnoj sirovini zarađuju ekstra profit još i na peletu, dok štetu trpe građani.
Preporučeno
Izvoz sam po sebi nije sporan ukoliko se obavlja u skladu sa zakonom. Međutim, u situaciji kada domaći potrošači ne mogu da obezbijede ogrjev, pitanje dostupnosti peleta na crnogorskom tržištu postaje od javnog interesa.
