Ideja o izradi kutije začeta je sredinom 2018. godine, pa je tim povodom od 4. do 6. jula 2018. u Crnoj Gori boravio Anđelo Frugoni, stručnjak za izradu zaštitne kutije za Filermosu, a na preporuku ambasadora Suverenog Viteškog Malteškog Reda pri Svetoj Stolici Antonia Zanardia-Landija. Frugoni je, u saradnji sa tadašnjim Ministarstvom kulture, Narodnim muzejom Crne Gore i Upravom za zaštitu kulturnih dobara, obišao prostor za izlaganje i prikupio neophodne podatke o Ikoni. Od predstavnika Narodnog muzeja dobio je podatke o dimenzijama Ikone, uslovima u kojima se čuva (temperatura, vlažnost vazduha), sa fotodokumentacijom. No, kako je u tom trenutku postojala dugogodišnja namjera Ministarstva kulture o izmještanju Ikone u Cetinjsku pećinu, na koju se „naslonila“ i tiha opstrukcija Ministarstva vanjskih poslova, donatori su se, kako saznaje Pobjeda, povukli iz ove priče i na taj način je stavljena tačka na dobronamjernu ideju kojom je trebalo unaprijediti status Filermose.

IGRE I DOPISI

Da su političke igre i zatezanja prolazile mimo očiju aktera sa Cetinja pokazuje i pisana korespondencija iz tog perioda. Naime, nakon nekoliko mjeseci od objavljivanja namjere o donaciji i dolaska Frugonija na Cetinje, tačnije u martu 2019. godine, tadašnja direktorica Narodnog muzeja Anastazija Miranović interesovala se kod Ministarstva kulture dokle se stiglo sa izradom zaštitne kutije za Ikonu Bogorodice Filermose. Tadašnji drektor Direktorata za kulturnu baštinu u Ministarstvu kulture, Aleksandar Dajković, odgovorio joj je dopisom od 19. aprila 2019.

” Obavještavamo vas da je Ministarstvo kulture obezbijedilo zaštitnu kutiju od italijanske kompanije Goppion, kao i da ćete o narednim aktivnostima biti blagovremeno obaviješteni”, piše u dopisu Dajkovića.

Miranović je shvatila da je zaštitna kutija već stigla u Ministarstvo kulture, a kako je niko nije isporučio ni u narednim mjesecima, te je u međuvremenu izbila pandemija korona virusa, tadašnjem Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta ponovo se obratila tek 6. septembra 2021. godine, kada je na čelu Direktorata za kulturnu baštinu bila Anita Lagator.

” Informacija o statusu kutije nam je neophodna s obzirom na to da je Narodni muzej započeo aktivnosti na unapređenju uslova čuvanja Ikone Bogorodice Filermose, shodno konzervatorskim uslovima dobijenim od Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Kako bismo mogli da nastavimo navedene aktivnosti, potrebno je da od Vas dobijemo informaciju da li je zaštitna kutija pribavljena i kada bi mogla da bude predata Narodnom muzeju na upotrebu”, upitala je Miranović.

Neki od modela zaštitne kutije koje proizvodi firma Goppion

Ona je u međuvremenu smijenjena, a na poziciju direktora Narodnog muzeja imenovan je Živko Radović. Tadašnja direktorica Direktorata za kulturnu baštinu

Anita Lagator nije odgovorila na ovaj dopis Muzeja, već je to 11. oktobra 2021. učinila državna sekretarka Milica Kadović, obraćajući se Radoviću koji, podsjetimo, nakon nekoliko nedjelja premišljanja nije ni prihvatio direktorsku funkciju, uprkos imenovanju Vlade. Kadović je ukratko podsjetila na boravak u Crnoj Gori stručnjaka za izgradu kutije Anđela Frugonija, te ocijenila da je taj projekat sa aspekta struke ocijenjen kao opravdan.

” Međutim, do konačne realizacije nije došlo zbog situacije sa pandemijom. Shodno izloženom, informišemo Vas da ovo ministarstvo do sada nije obavještavano o tome da li je zaštitna kutija izrađena, niti od Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i S.V.M.R., niti od Suverenog Malteškog Reda Vitezova”, istakla je Kadović u dopisu Muzeju.

Pandemija korona virusa, naravno, nije ključni razlog što zaštitna kutija nije nikada izrađena. To je za Pobjedu potvrdio i nekadašnji ambasador pri Svetoj Stolici i Suverenom Viteškom Malteškom Redu, predsjednik Crnogorskog helsinškog odbora za ljudska prava Miodrag Vlahović, koji je objasnio da su „dešavanja u vezi s donacijom specijalnom zaštitnom kutijom/vitrinom za ikonu Filermosu bila i pod negativnim uticajem dugogodišnje uporne priče i teško shvatljivog skupog projekta (15 miliona eura!), koji su razvijani u Crnoj Gori, kako Ikonu treba smjestiti u pećinu iznad Cetinjskog manastira.“

” To je bila kontraproduktivna i zbunjujuća namjera, koja nije naišla na podršku bilo koga ko se ozbiljno interesovao za planove o tome kako zaštititi i gdje smjestiti Ikonu, a posebno ne kod stručnjaka – konzervatora i drugih, kako bi se spriječilo njeno propadanje, s jedne, i kako bi se omogućila njena pristupačnost ljudima iz cijeloga svijeta, s druge strane”, kazao je Vlahović.

GUBLJENJE VREMENA

Prema riječima Vlahovića, projekat o pećini, čije je kopije zatekao u našoj ambasadi pri Svetoj stolici i Suverenom Viteškom Malteškom Redu, značio je „samo gubljenje vremena i energije i izazivao diplomatski uzdržano, ali ipak jasno i nedvosmisleno, neraspoloženje na te dvije adrese kod kojih sam predstavljao našu zemlju u Rimu.“

” Prijatelji iz Malteškog reda, a prije svih ambasador Antonio Zanardi-Landi, moj tadašnji kolega – ambasador Malteškog reda pri Svetoj Stolici (koji je još uvijek na toj funkciji), zajedno sa specijalizovanom kompanijom Goppion (u njihovim se specijalinm kutijama/škrinjama čuvaju mnoge svjetski poznate umjetnine, ali i, na primjer, dragulji britanske krune) su, tokom 2018. godine, ponudili, preko Ambasade, donaciju od 80.000 eura za izradu specijalne zaštitne vitrine u kojoj bi se, pod strogo kontrolisanim uslovima, (sa)čuvala ikona Filermosa. Obavijestio sam odmah Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) i Ministarstvo kulture (MKU) – o čemu postoji sačuvana dokumentacija i u Ambasadi, a, vjerujem – jer bi tako trebalo i moralo – i u MVP”, kazao je Vlahović.

Miodrag Vlahović

Podsjetio je da su, u komunikaciji i saradnji s MKU, organizovali i posjetu stručnog lica iz kompanije Goppion Cetinju, poslije koje su oni sačinili tehnički projekat o zaštitnoj vitrini u Plavoj kapeli Narodnog muzeja.

” Znam da je, tim povodom, bilo komunikacije između MKU i Narodnog muzeja, a posebno se sjećam da je g. Aleksandar Dajković, jedan od tadašnjih bliskih saradnika ministra kulture Aleksandra Bogdanovića, bio od podrške toj posjeti, ali i projektu u cjelini. Naše matično ministarstvo – MVP – ukoliko vjerujete, nikada nam nije odgovorilo na mnogobrojne dopise i urgencije povodom ovog projekta, o čemu, naravno, imamo sačuvanu korespondenciju. U tom periodu je i počinjao, prvo tihi, a zatim sasvim jasni bojkot MVP prema Ambasadi, tj. ambasadoru, do nivoa da nam se nijesu smjeli javiti čak ni službenici neposredno zaduženi za rad sa Svetom Stolicom i Malteškim redom. Nevjerovatno, ali je tako bilo – i ostalo do kraja mandata. U nedostatku komunikacije sa MVP i bez jasnog odgovora iz Crne Gore, a uz neke dodatne konfuzije koje je unijela ponovna promocija projekta o pećini (tokom posjete ministra Bogdanovića Rimu), kao i sa nedorečenostima koje su bile prisutne tokom razgovora koje je ministar Darmanović, i uz naše učešće, imao u sjedištu Malteškog reda (‘Vila Mađistrale’) u Rimu, i ambasador Zanardi-Landi i kompanija Goppion su se tiho, bez velikih objašnjenja, povukli iz projekta”, kazao je Vlahović.

Time je, prema njegovim riječima, propuštena jedna značajna prilika da se zaštiti Ikona, vrlo osjetljiva na hemijske procese i propadanje – poslije toliko vjekova postojanja – a da se naša zemlja kroz adekvatno izlaganje Filermose na Cetinju, i organizaciji države Crne Gore, učini pristupačna svima koji žele da je vide – kako bi se molili, s obje strane hrišćanstva, ili bi se divili njenoj ljepoti, za one koji nijesu religiozni, ali znaju da cijene i poštuju umjetničku i kulturnu vrijednost najčuvenije ikone hrišćanakog svijeta i zaštitnice malteških vitezova.

” Meni je žao što taj projekat nije uspio, jer je to jedina motivacija sa naše strane da se toga sjetimo povodom Filermose, na koju postoje aspiracije i težnje da se otme iz posjeda Crne Gore – o čemu je i ovih dana bilo javnih poruka od strane predstavnika Crkve Srbije u našoj zemlji. Neke druge projekte smo, ipak, završili – prije svih prvi tom „Monumenta Montenegrina Vaticana“, uz svesrdnu podršku i u organizaciji tadašnjeg ministra Bogdanovića i njegovog saradnika Dajkovića”, kazao je Vlahović.

STANJE STABILNO

Iz Ministarstva kulture i medija, tačnije iz Direktorata za kulturnu baštinu kojim rukovodi Dobrila Vlahović, nijesu Pobjedi odgovorili na pitanja o sudbini zaštitne kutije, koja smo im poslali 19. juna. Ta institucija koja se često poziva na transparentnost i „najbolju adresu za sva medijska pitanja i nejasnoće“, ostala je, dakle, gluva za pitanja od javnog interesa. Sa druge strane, Narodni muzej Crne Gore, prema riječima direktora ove ustanove Jakše Ćalasana, još je zainteresovan da se završi projekat izrade zaštitne kutije za Ikonu Bogorodice Filermose. O čitavom projektu, kako je Ćalasan kazao za Pobjedu, zna ono što je i sadržaj dopisa između bivše direktorice Anastazije Miranović, Aleksandra Dajkovića i Milice Kadović. Potvrdio je da će Muzej ove godine raditi na sanaciji Plave kapele i dodao da je krajem 2022. godine sačinjen „Izvještaj stručne komisije o aktivnostima realizovanim tokom istraživanja i analize stanja kulturnog dobra Ikona Bogorodica Filermosa“.

” U Izvještaju se zaključuje da je stanje Ikone nepromijenjeno u odnosu na ranije konzervatorske preglede, dakle stabilno. Takođe, u Izvještaju se opravdanim smatra unapređenje izložbenog prostora, na način da se zadrži prepoznatljivi vizuelni efekat Plave kapele. U tom smislu, Narodni muzej Crne Gore će ove godine sprovoditi aktivnosti na sanaciji Plave kapele, na osnovu projekta odobrenog od strane Uprave za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore. Projekat podrazumijeva poštovanje principa i standarda muzejske i konzervatorske struke, kao i zadržavanje dosadašnjeg načina njene prezentacije”, kazao je Ćalasan.

U Izvještaju, u koji je Pobjeda imala uvid, navodi se da se analiza stanja Ikone bazirala na nedestruktivnim metodama, vizuelnom posmatranju i posmatranju putem lupe, od strane konzervatora-restauratora. Stručni tim činili su aktuelna direktorica Direktorata za kulturnu baštinu Dobrila Vlahović, konzervatorski savjetnik Živko Radović, konzervatorka Zorica Martinović, kustoskinja Ana Kapetanović i dokumentaristkinja Natalija Jovanović. Cilj istraživanja je bio da se izvrši analiza i postojeće stanje Ikone, a u odnosu na stanje evidentirano u Izvještaju o konzervatorskim ispitivanjima Ikone Bogorodice Filermose nedestruktivnim metodama iz 2012. godine, te da se u odnosu na dobijene rezultate predlože odgovarajuće mjere. Stanje je, kako su zaključili, nepromijenjeno u odnosu na 2012. godinu i zbog toga su zaključili da u ovom momentu nije potrebno otvarati, tj. podizati zlatni okov i razramljivati Ikonu. Nijesu objasnili kako su toliko sigurni da je stanje u cjelosti nepromijenjeno, ako nijesu u cjelosti razramili Ikonu, budući da je upravo to uradio stručni tim iz 2012, o čemu je Pobjeda pisala 2017. godine. Tada je muzejski tehničar Narodnog muzeja Aleksanadar Berkuljan, koji je za potrebe analize iz 2012. godine detaljno fotografisao ovo kulturno dobro, za Pobjedu izjavio da je Ikona Bogorodice Filermose u užasnom stanju.

Detalj sa zlatnog okvira Ikone Bogorodice Filermos

“Tada sam napravio seriju snimaka polarizovanim svjetlom, što znači da sam koristio određene filtere i snimio makro i mikro detalje. Oni ukazuju da je površina Ikone ekstremno degradirana, da se radi o inkaustici, o slici koja je rađena voštanom bojom, tj. tintom otopljenom u vosku”, kazao je Berkuljan 2017. godine.

TEŠKA OŠTEĆENJA

Vremenom je, kako je izjavio Berkuljan, ta boja pretrpjela teška oštećenja, a pod uvećanjem vidi se da liči na krljušt i postoji opasnost da otpadne. Ne radi se o slici koja je rađena tehnikom ulje na platnu ili temperom, kako se ranije mislilo.

” Na grundu ne postoji podloga, taj sloj boje direktno je nanesen na grubo jutino platno, koje bi moglo da se analizira i da se utvrdi tačno vrijeme kada je nastalo”, kazao je Berkuljan.

Ikona Bogorodice Filermose bez zlatnog okvira

On je 2017. ukazao i na oštećenje okvira Ikone, koje je nastalo devedesetih godina kada je na Cetinje došla Đovanela Feraris Berte. Za potrebe njenog istraživanja Ikona je prvi put rastavljena, a okvir je oštećen kada su nadležni, nestručnim rukovanjem, pokušali da otvore ikonu šrafcigerom. Oštećenje nikada nije sanirano. 

Čuvaće Ikonu dok god je na snazi odluka države

Mitropolija crnogorsko-primorska Srpske pravoslavne crkve već decenijama želi da Ikonu Bogorodice Filermose vidi u jednom od crnogorskih hramova, najprije u Manastiru Ostrogu, gdje je jedno vrijeme i čuvana prije predaje komunističkoj službi bezbjednosti. Tu želju je više puta iskazao i pokojni mitropolit Amfilohije, a sa ministarske i državne adrese po prvi put je potvrda te namjere stigla i kroz izjave bivše ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić. Ovih dana, ponovio je to i mitropolit Joanikije, služeći 16. juna u Cetinjskom manastiru pred Ikonom Bogorodice Mlekopitateljnice koju je na dar poslao monah Nikodim iz Karejske isposnice na Svetoj Gori.

” A može biti da dolazak ove čudotvorne Ikone najavljuje i oslobođenje čudotvorne Ikone Filermske koja je zatočena u muzeju gdje se ne možemo kako valja pred njenim čudesnim likom pomoliti, jer pravi ambijent za uznošenje molitava jeste hram Božji, a ne nikakav muzej”, rekao je Joanikije.

Odgovarajući na pitanje Pobjede da li je bilo ko iz vrha države, Ministarstva kulture i medija ili Mitropolije crnogorsko-primorske uputio zahtjev Narodnom muzeju o izmještanju Ikone Bogorodice Filermose iz NM u neki od vjerskih objekata MCP, direktor Muzeja Jakša Ćalasan kazao je da „nije upućen zahtjev te vrste“. Međutim, Ćalasan nije imao decidan stav o potencijalnom izmještanju Ikone iz Muzeja, odnosno kao prvi čovjek ove ustanove nije iskazao jasan stav da bi Ikona trebalo trajno da ostane u Narodnom muzeju.

” Kako je država dala na čuvanje Narodnom muzeju Ikonu 1978. godine, i sve dok je ta odluka na snazi, naša je obaveza da obezbijedimo potrebne uslove koji se odnose na njeno čuvanje i zaštitu, tim prije jer se radi o kulturnom dobru od nacionalnog značaja”, kazao je Ćalasan.

Pozvali se na Rješenje iz 2012. godine, koje je poništilo Ministarstvo kulture

Zanimljivo je da se stručna komisija Narodnog muzeja, u izvještaju o stanju Ikone Bogorodice Filermose koji je sačinjen krajem 2022. godine, pozvala na Rješenje Uprave za zaštitu kulturnih dobara o utvrđivanju statusa kulturno dobro od 24. aprila 2012. godine, uz navođenje da je vlasnik Ikone država Crna Gora. Izgleda da su uprava Narodnog muzeja, kao i direktorica Direktorata za kulturnu baštinu Dobrila Vlahović, koja je i članica stručne komisije, zaboravili da je Rješenje iz 2012. godine u maju 2017. poništilo Ministarstvo kulture, zbog žalbe Mitropolije crnogorsko-primorske Upravnom sudu da joj nije omogućeno, kao zainteresovanoj strani, da učestvuje u donošenju tog Rješenja.

Dobrila Vlahović kroz lupu posmatra Ikonu, dok iza nje stoje direktor Muzeja Jakša Ćalasan i pomoćnik direktora za stručne poslove Predrag Malbaša

Da ne govorimo o tome i da je ikona između 2013. i 2017. godine bila bez zaštite države zbog nezavršavanja projekta revalorizacije kulturnih dobara Crne Gore. S tim u vezi je i bivša direktorica Uprave za zaštitu kutlurnih dobara Anastazija Miranović 2017. godine, nakon poništenja Rješenja iz 2012. godine, pokrenula proceduru za novo utvrđivanje statusa kulturno dobro, koje je doneseno 26. oktobra 2017. godine, broj UP/I 02-204/2012-23, a u Službenom listu objavljeno tek u maju 2018. godine. Ispostaviće se, kako je Pobjeda već ranije pisala, da tadašnja uprava Narodnog muzeja, na čelu sa direktorom Pavlom Pejovićem, kao držalac ovog kuturnog dobra navodno nije ni znala za ovu proceduru, pa je tek na četvrtu i posljednju javnu raspravu poslala muzejskog tehničara Aleksandra Berkuljana. U složenoj proceduri, ovoga puta učestvovala je i Mitropolija crnogorsko-primorska, čiji su predstavnici uspjeli da „izlobiraju“ da u novom Rješenju o statusu Ikone kao kulturnog dobra više ne piše da je vlasnik Filermose država, već samo da je Narodni muzej – držalac.

Sudskim postupkom su, podsjetimo, dokazali da organ uprave, kakva ja Uprava za zaštitu kulturnih dobara, nema nadležnost da utvrđuje pravo svojine, niti to mogu da urade članovi komisije koji su uradili Elaborat o Filermosi. To može, kako je konstatovano, jedino da uradi sud, na osnovu valjane javne isprave, odnosno dokumenta koji nedvosmisleno ukazuje na vlasništvo.