Video
Sa četiri godine Milovan Bulatović je ostao bez majke, a sa devet i bez majke, dovoljno veliki da je zapamti, a dovoljno mali da mu zauvijek nedostaje. Odrastao je uz tetku i strica u svijetu koji nije imao milosti prema djeci bez roditelja.
Teško je kad dijete ostane bez majke i oca, kaže Bulatović, mali je bio, jedva pamti oca, prisjeća se, jer je te ‘29.godine imao samo 4 godine.
,,Majka mi je umrla kad sam bio treći osnovne. Teško je kad dijete ostane bez roditelja, teško! Tako se živjelo! Ja dočekah evo stotu godinu da preživim”, rekao je Bulatović.
Đed Milovan se oženio mad i jednog četvrtka po Mitrovu danu postao je muž Jovanki, od tada je prošlo 78 godina, sa njom je podigao četvoro djece, dočekao devetoro unučadi i dvanaestoro praunučadi. Sreća porodice bila im je najvažnija, a danas su ponosni na ono što su stvorili. Sa neizmjernom tugom se prisjeća bola koji je preživio kada je prije dvije godine izgubio najstarijeg sina, ali se tješi srećom velike i uspješne porodice a koju se borio.
,,Mi smo živjeli od te plate. Nije bas lako, djeca u školu, na stranu, finansirati. Uspio sam sve to fino, slušali su me, svi, i šta sam rekao tako je moralo biti. Ja sam uvijek sa njima za ruku dok su mali bili, upoznavao ih, kazivao im”, istakao je Bulatović.
Milovan se u ranoj mladosti upoznao sa ratom, ne svojom voljom. A da ništa nije jače od sudbine govori i priča kada je zarobljen i osuđen na strijeljanje. Već kada je gledao smrti u oči, u posljednjem trenutku umješao se Kolašinac Savo Bulatović i spasio mu život. Kasnije su Milovan i Savo prijateljstvo pretvorili u kumstvo, jer neke veze kovanjem u najtežim vremenima postaju neraskidive.
A rado su svi bili prijatelji dobrom čovjeku, tako je godinama kasnije dok je gradio kuću na ulici sreo nepoznatu ženu Ikoniju, nije je poznavao niti joj je nešto tražio, ali mu je sama pružila novac da pomogne, jer se o njegovom poštenju znalo. Milovan je posuđeni novac vratio, a djecu zadužio da zauvijek pamte njeno dobročinstvo i učio ih da je data riječ zakon, a poštenje najveća preporuka.
,,Hoću da pravim kuću i žena me sretne, Ikonija Rakočević, ,,čujem hoćeš kuću da praviš neka je sa srećom”, i ona meni u džep 20.000, to je teško zaboraviti, bez ičega, niti je ko tražio, niti išta. Ona je ,,evo ti pa kad mogneš vratićeš”, tako je i bilo, ja sam vratio, ali veliko je to bilo. Ja sam s tim novcem ovdje pravio kuću”, naglasio je Milovan.
Do svoje 98.godine je svakog ponedjeljka odlazio na gradsku pijacu sa spiskom babe Jovanke u džepu. Kupovao, razgovarao, smijao se s prijateljima sve dok su bili živi. Danas, kada ga je lošije zdravstveno stanje usporilo, dan ispunjava uz osmosmjerke i igranje domina.
Preporučeno
Ono što mu daje snagu je neizmjerna ljubav porodice. Njegov život ispisan kroz priče, uspomene, posvete voljenih, zauvijek će ostati uspomena u knjizi koju je dobio za stoti rođendan. A đed i dalje gleda naprijed, najstariji Kolašinac kaže da će priča biti potpuna tek kad dočeka čukun unuče, jer 100 godina nije kraj, to je samo još jedna stranica u knjizi njegovog života.
