Video
Plete ih četrdesetak Ukrajinki, volonterki, koje žive u Crnoj Gori. Mreže izrađuju u bojama prirode, kroz sva godišnja doba.
“Njome se pokrivaju ranjenici dok čekaju evakuciju na sigurno, ali i vojnici dok odmaraju. Krije ih i od dronova jer kada ste njima pokriveni, ne razlikuju se priroda od civila ili objekta”, pojašnjava za Radio Slobodna Evropa (RSE) Oksana Kiaško, direktorica Ukrajinskog centra u Podgorici.
Ova zaštitna oprema je do Ukrajine stizala preko Srbije i Rumunije.
Međutim, zvanični Beograd je nedavno zabranio da se ona i dalje prenosi preko teritorije Srbije.
“U februaru ove godine je naša pošiljka od oko 300 kvadratnih metara tkanine i 20 nosila za ranjenike blokirana u Srbiji. Objasnili su da više ne mogu biti tranzitna zemlja za ovu opremu”, kaže Oksana.
Šta kažu nadležni u Srbji?
Iako iz Uprave carine Srbije kažu da ne postoje ograničenja protoka robe preko njihove teritorije ka Ukrajini, za RSE su potvrdili da je pošiljka vraćena.
“18. februara ove godine fizičko lica je pokušalo da u putničkom motornom vozilu prenese vojnu opremu, a prema važećim propisima ona ne može biti transportovana u putničkom, već samo u komercijalnom prometu i ne može biti tretirana kao roba za ličnu upotrebu”.
Pošiljka je, dodaju, vraćena u skladu sa zakonom, “kao što bi bila vraćena sa bilo koje državne granice”.
Na ovu temu iz Vlade Srbije i Ministarstva unutrašnjih poslova RSE-u nije odgovoreno.
Kako su do sada organizovane pošiljke
Prema tvrdnjama Oksane ova oprema je na isti način prevožena i godinu prije toga bez problema.
“U Crnoj Gori živi oko 5.500 Ukrajinaca, kojima su najbliži ostali u Ukrajini i često putuju kombijima do njih. Neko svakog mjeseca, neko svake dvije sedmice. Po njima smo slali pomoć. Vozači su to prihvatali bez problema, bez finansijske nadoknade”.
Uz zaštitne mreže i nosila, slali su i pisma, označavajući na kojim linijama fronta u Ukrajini treba isporučiti pošiljke.
“Onda je došao taj februar, kada su vozača zadržali na granici skoro šest sati, ispitivali sve koji su bili u kombiju, i zabranili da dalje nastave put sa tom opremom. Iako su vidjeli da je to prosta tkanina, da nije nikakav elektronski uređaj, nikakva hemija”, kaže Oksana.
Nakon ovoga ukrajinska Ambasada u Srbiji se uključila u rješavanje problema. Za RSE su rekli da su imali sastanak sa nadležnima koji su im objasnili da roba preko granice može preći deklarisana, u skladu sa srpskim zakonodavstvom.
Iz ukrajinske Ambasade u Podgorici za RSE je rečeno da su upoznati sa situacijom ali da je van njihove nadležnosti jer je van teritorije Crne Gore.
Oksani, kaže, zabrana i dalje nije jasna.
“Ovo ne ubija, ovo samo štiti”, kaže nam Oksana.
‘Izrada zaštitne opreme za naše vojnike nama je kao psihoterapija’
Osim stalnih volonterki, Oksana kaže da se mnogo Ukrajinaca iz Crne Gore obučilo za pletenje ove mreže.
“To su radila čak i djeca, stare osobe. Neki su radili cjelodnevno, neko povremeno. Ali svako je dao koliko je mogao”.
Psihološkinja im je, navodi Oksana, rekla da je to odlična stres terapija i pomoć za mentalno zdravlje:
“Da vam ilustrujem koliko to njima znači – 1. januara, rano ujutro, kod nas je došlo 10 žena s namjerom da pletu mreže. To je za njih bio dodir s domovinom i ujedno način da proslave praznik”.
Ova zabrana im je, navodi, mnogo teško pala.
“To je bio jak udarac i ne možete vjerovati koliko su se isplakale naše volonterke”.
Osim mreže, volonterke od tkanine izrađuju i evakuaciona nosila za ranjenike.
“Na tu ideju došao je naš volonter, vatrogasac, koji ima veliko iskustvo u evakuisanju u raznim situacijama. Do sada je poslato više od 200 takvih nosila. Dobro je, korisno, udobno. Ali od februara je i to blokirano. Nije vrijedjelo ni to što smo objašnjavali da je to zaštita, da čuva živote. Ništa.”
Oksana kaže da je pokrenuta inicijativa u Budvi u društvenom centru Irij gdje je urađena najveća količina zaštitnih mreža.
Život u konstantnom strahu
Prema riječima Oksane, svaki Ukrajinac, bio u Ukrajini ili van nje, živi u konstantnom strahu.
“Čim se probudim prvo gledam vijesti, gdje je pala neka granata. Svako od nas ima aplikaciju i uključeno obavještenje za raketni napad. Ako je pala blizu mjesta gdje je neko naš, odmah zovemo”.
Priča i da su gotovo svi koji i dalje žive u Ukrajini završili kurseve za prvu pomoć, te da svako sa sobom nosi povez za zaustavljanje krvi.
“Svako to ima u torbi, u kolima. Jer nikad ne znaju kad mogu bit ranjeni”.
Oksanina koleginica Natalija je ispričala da njeni roditelji u Harkivu imaju tri sata dnevno struju.
“Ne mogu da se griju, kuvaju, nemaju svjetla, nemaju lift, gotovo da nemaju komunikaciju”.
Zbog ljudi koji su u istoj situaciji volonterke izrađuju i svijeće.
“Njih pravimo od konzervi u koje stavimo papir i ispunimo parafinom. Njima, koji nemaju struje uglavnom, to mnogo znači jer ove svijeće dugo traju”.
Osim toga izrađuju i tanke jastuke koje nose sa sobom.
“Na njima sjede kada su u skloništima, bolnicama, dok čekaju prevoz… Udobno je i čisto. To šaljemo i vojnicima koji imaju samo zemlju”.
Može li se do rješenja?
Sada traže mogućnosti kako da riješe problem.
“Možda ćemo nabaviti autobus i skupiti svu humanitarnu pomoć, izboriti se sa papirologijom, birokratijom. Jer imamo oko 300 metara kvadratnih mreže koja čeka, plus 20 nosila. To nije samo 20 nosila, to je možda 20 života”.
Prisjeća se koliko je to značilo onima kojima šalju.
“Osim ove opreme pošaljemo neke slatkiše, voće… Jednom smo im poslali mnogo pomorandži, kivija, fortunela i oduševili su se”.
Crne Gora i Srbija imaju različit odnos prema ratu u Ukrajini.
Za razliku od Srbije, Crna Gora je uskladila spoljnu politiku sa Evropskom unijom i uvela sankcije Rusiji zbog agresije na Ukrajinu.
Srpski zvaničnici imaju redovne kontakte sa Moskvom, a aerodrom u Beogradu jedan je od rijetkih koji nije obustavio letove prema Rusiji.
Preporučeno
Beograd je više puta saopštio da podržava teritorijalni integritet Ukrajine. Slali su i humanitarnu pomoć u novcu i robi.
