To proističe iz rješenja Područna jedinica Uprave za katastar kojim se upisuje teret zabilježbe žalbe u G listu nepokretnosti br. 413, 414 i 549 KO Ljubotinj I, na kojima se nalaze Crkva Svetog Nikole, Saborna crkva Svetog Dimitrija i Crkva Svetog Danila (objekat koji Uprava za zaštitu kulturnih dobara vodi kao Crkvu Svetog Stefana) i pripadajuća groblja. Uporedo, katastar prosljeđuje spise predmeta na odlučivanje Ministarstvu finansija kao drugostepenom organu u upravnom postupku.

Zabilježba tereta, koja se odnosi na sve nepokretnosti upisane u navedene listove, uslijedila je nakon što su mještani Ljubotinja uložili žalbe na odluke katastra da im, uz obrazloženje da nemaju osnova, odbije status stranke u postupku u kojem SPC traži upis vlasništva na ljubotinjske crkve i groblja.

Ko ima osnov za dokazivanje

Područna jedinica Uprave za katastar i državnu imovinu nije sporila aktivnu legitimaciju SPC, ali jeste zahtjev mještana koji su Pobjedi ranije naveli da imaju dokaze da su bogomolje gradili njihovi preci uz podršku tadašnje knjaževine Crne Gore i da Mitropolija nikada nije imala crkve u svojini, niti to pravo može da dokaže kroz hronologiju upisa, sem što računa na novoutemeljene odredbe ugovora između države i SPC kojim se precizira prepis vlasništva za sve crkve „koje do sada nijesu upisane“.

U članu 7 ugovora, koji su 3. avgusta potpisali premijer Dritan Abazović i patrijarh srpski Porfirije, navodi se da se „država obavezuje da, u skladu sa sopstvenim pravnim poretkom, izvrši uknjižbu svih neupisanih nepokretnosti u vlasništvo Mitropolije crnogorsko-primorske, Eparhije budimljansko-nikšićke, Eparhije mileševske, Eparhije zahumsko-hercegovačke i njihovih crkveno-pravnih lica kojima pripadaju“.

“U pitanju su naše crkve i groblja koja su vlasništvo naših predaka, u kojima su služili i sahranjivani naši preci”, kazao je ranije Pobjedi Milenko Mito Marković, predstavnik mjesne zajednice Ljubotinj koji su ustali protiv zahtjeva SPC da se crkve Svetog Dimitrija i Svetog Danila i seoska groblja upišu kao vlasništvo Srpske pravoslavne crkve.

On je tada naveo da je predmet u fazi žalbenog postupka i najavio da mještani neće odustati i da su uporni da idu i na Upravni i Vrhovni sud.

U zahtjevu Mitropolije, koji je predat 24. maja ove godine Upravi za katastar i državnu imovinu, a u koji je Pobjeda imala uvid, navodi se da su „crkve Sveti Danilo i Sveti Dimitrije organizovani dio Mitropolije crnogorsko-primorske“. MCP traži upis ne samo na objektima, već na svim nepokretnostima evidentiranim u LN br. 414 i LN br. 549.

Saborna crkva Svetog Dimitrija zaštićeno je nepokretno kulturno dobro države, a zahtjev iz maja ove godine da se ta ljubotinjska bogomolja upiše u vlasništvo Mitropolije, poklapa se sa, u tom momentu, izglednim potpisivanjem „temeljnog ugovora“.

Sa druge strane, zanimljivo je pomenuti da je Crkva Sveti Danilo, sudeći prema podacima Uprave za zaštitu kulturnih dobara i elaborata o revalorizaciji kulturnog dobra, u katastru zapravo upisana kao nosilac prava korišćenja nad objektom urušene crkve Svetog Stefana, u Čistom polju na Ljubotinju, koja se od 1957. godine vodi kao zaštićeno nepokretno dobro države.

Čija su grobovi?

U posebnom zahtjevu, Mitropolija je tražila je da postane vlasnik Crkve Svetog Nikole i groblja u Prekornici na Ljubotinju koji se nalaze u okviru lista nepokretnosti broj 413.

Nakon što su saznali za zahtjev SPC mještani, odnosno prekornička bratstva, formirali su mjesni odbor koji je tražio da im se prizna status zainteresovane strane u postupku pred katastrom, ali su isto odbijeni.

Prekorničani su u obraćanju javnosti koje je potpisao prof. dr Rade Ratković saopštili da Mitropolija, po hronologiji upisa u katastru, nema ni pravo korišćenja ni pravo svojine. Kako je tada saopšteno, predmet neosnovanog zahtjeva SPC su, „pored crkve, i sav prostor crkvene porte, uključujući i grobove predaka i grobna mjesta koja su svako pojedinačno privatna svojina“.

“Pravo korišćenja je upisano na samu crkvu – Pravoslavna crkva ,,Sv. Nikola“ Prekornica, Ljubotinj, te koju su podigla i održavaju prekornička bratstva već više od 160 godina. To je naša narodna crkva, shodno tradiciji koju je još Njegoš jasno definisao riječima (parafraziramo): „Crkve su narodne, ni popova, ni vladika, nego narodne. Svještenstvo u njima ima udjela taman koliko i svaki drugi Crnogorac“. Tradicionalno važe i stihovi „Muž je branič žene i đeteta / narod branič crkve i plemena“, što nas sve obavezuje da stanemo u odbranu naših svetinja i naše crkvene tradicije, te ne dopustimo krađu i prekrađu zadužbina naših predaka, koje pripadaju nama, a svakom čovjeku dobre volje slobodan je pristup uz poštovanje reda i zakona “, naveo je mjesni odbor Prekorničana.

Mještani Ljubotinja, u oba postupka, smatraju da je pravo na njihovoj strani, a da SPC očekuje da će upisati vlasništvo bez ijednog dokaza.

Kako je Pobjedi ranije kazao Milenko Marković iz mjesne zajednice Ljubotinj, zagonetno je kako nadležni državni organ ne reaguje i ne preispitaju da li je SPC u svim tim predmetima aktivno legitimisana.

Podsjetio je da je u ovaj postupak uključena i Prijestonica Cetinje, što ocjenjuje izuzetno značajnim.

“Njihov glavni argument je da SPC nije aktivno legitimisana u odnosu na navedene crkve na Ljubotinju i s pravom traže da se zahtjev SPC za upis odbije “, kazao je on.

Marković je naveo da su predstavnici mjesne zajednice, u žalbi na odluku katastra kojom je odbijen zahtjev da im se prizna status zainteresovane strane u postupku dostavili, između ostaloga, fotografije nadgrobnih spomenika Ljubotinjana, odnosno predaka koji su učestvovali u gradnji tih crkava, a njihove kosti se danas nalaze na groblju.

Prema njegovim riječima, osim ako pozadina nije komercijalne prirode, ostaje nejasno zašto bi neka vjerska organizacija tražila da postane vlasnik mjesnog groblja jer time kosti nečijih predaka, faktički, prelaze u vlasništvo SPC.

Dvostruki aršin

Nakon stavova Ljubotinjana, advokat Nikola Belada prošle sedmice je ocijenio kao neprihvatljivo što u odnosu na zahtjeve kojima SPC traži upis vlasništva na preostale crkve i mjesna groblja, državni organ ne dozvoljava mještanima – čiji su preci sahranjeni na tim grobljima – status pravno zainteresovane strane u dokazivanju vlasništva.

Prema riječima Belade, državni katastar kojem su ispostavljeni zahtjevi imao je puni osnov da odbaci najnovije zahtjeve SPC za upis vlasništva jer ih, kako je kazao, nije podnijelo lice koje je opunomoćeni pravni zastupnik. Umjesto toga, događa se suprotno – katastar odbacuje zahtjeve mještana čiji su preci pravili crkve na koje sada pretenduje SPC.

On je, uporedo, apelovao na lokalne uprave, zaštitnika imovinsko-pravnih interesa države, ali i tužilaštvo, da se uključe i podrže napore građana koji traže utvrđivanje činjenica i okolnosti pod kojima su na volšeban način, bez pravnog utemeljenja, već prepisane brojne seoske crkve i groblja na Srpsku pravoslavnu crkvu širom Crne Gore.

Istakao je da su podnijeti brojni zahtjevi da se sprovede upis crkava i grobalja na SPC. Nažalost, kako je rekao, veliki broj mještana i građana nije blagovremeno došao u situaciju da provjeri stanje upisa crkava i grobalja u svojoj mjesnoj zajednici na seoskom području. To je, kazao je Belada, dovelo do toga da je SPC veliki dio crkava i grobalja uknjižila kao svoje vlasništvo.

Pojasnio je da se za one crkve i groblja koji su već upisani na SPC mora ići u redovan sudski postupak.