test

NA ONKOLOGIJI NEDJELJNO I DO 550 TERAPIJA: Bolje u čekaonici 10 sati, nego kući čekati početak liječenja kada bi za neke bilo KASNO

S Rastoder

02/02/2024

12:00

Gužve u svim zdravstvenim ustanovama odavno nijesu vijest u Crnoj Gori. Drštvene mreže su ponekad jedini ventil gdje ogorčeni pacijenti mogu da ''izduše'' i izjadaju se kako su, čekajući na pregled, ''okapali'' u čekaonici. Tako je i na adresu Standarda stigao predlog od anonimnog čitaoca da se uradi priča o navodnoj ''golgoti'' pacijenata na Institutu za onkologiju, gdje su, kako piše u mejlu, čekanja potrajala i sedam sati. Provjeravajući navode saznali smo da su oni tačni, ali da nije riječ o neorganizovanosti u Institutu, već namjeri i želji rukovodstva i zdravstvenih radnika da onkološki pacijenti počnu terapiju na vrijeme. Da na nju ne čakaju kući mjesec ili više, kada bi za neke bilo kasno, već da uz rizik od dugog obitavanja u čekaonici, terapuju prime na vrijeme.

Direktorica Instituta za onkologiju dr Sanja Lekić za Standard kaže da se u dnevnoj bolnici Instituta na nedeljnom nivou, tokom pet radnih dana, aplikuje od 400 do 550 terapija (hemioterapija, biloška, hormono i imunoterpija). Dodaje da su većina protokola polihemioterapijski ili kombinovani i višednevni (hemi+biološka odnosno imunoterpija) što u tehničkom i organizacionom smislu znači da jedan pacijent prima terapiju nekoliko sati, te da neki protokoli podrazumjevaju i primjenu lijekova i do pet sati u toku jednog dana sa nastavkom u narednih 2, 3 ili 5 dana.

Dr Sanja Lekić

“Većina hemioterapijskih protokola se ponavlja na dvije odnosno tri sedmice, mada postoji priličan broj pacijenta koji u nekom trenutku svog liječenja primaju jednodnevne protokole koji se ponavljaju na sedam dana. Režimi liječenja, dužina trajanja te frekvenca ponavljanja protokola su ti koji određuju dnevno opterećenje ambulantnog dijela sa Dnevnom bolnicom, uz činjenicu da početak liječenja za svakog pacijenta zavisi od više faktora, prije svega da li se radi o pacijentu koji terapiju počinje u preopertivne svrhe, nakon operacije ili se radi o metastaskoj bolesti”, kaže dr Lekić.

Ona pojašnjava da svaka od ovih strategija liječenja ima svoj vremenski optimum za početka te onkolog određuju termin koji je za svakog pojedinačnog pacijenta optimalan.

Na ovaj način nema listi čekanja za početak liječenja, ali uzimajući u obzir broj pacijenata te pomenute dužine trajanja pojedinih protokola i frekvence ponavljanja, postoji veliko dnevno opterećenje brojem pacijenata“, objašnjava direktorica Instituta za onkologiju.

Prema njenim riječima svakog radnog dana rade tri, odnosno, četiri ambulante dnevno, u svakoj od njih, upravo da bi se ispoštovao režim ponavljanja ciklusa koji je za svaki terapijski protokol striktno definisan, se prima veći broj pacijenata nego je to sistemom zakazivanja predviđeno.

“Ovo je dodatno opterećenje za onkologe, ali internim dogovorom ljekari ovog centra završavaju ambulantu tek kada pregledaju poslijedenjeg prijavljenog pacijenta za taj dana, a to je gotovo svakodnevno nakon završetka redovnog radnog vremena. Iz tog razloga unazad nekoliko godina je i uveden dopunski rad u popodnevnim časovima, i kako bi se prioritet dao pacijentima koji primaju terapiju, kontrolni pregledi su prebečeni za popodnevni rad, kao i aplikacije kratkih terapija pacijenta koji su iz Podgorice i njihove okoline”, kaže dr Lekić.

Institu za onkologiju je jedina ustanova u Crnoj Gori gdje se liječe oboljeli od karcinoma (osim SB Brezovik gdje se liječe pacijenti sa karcinomom pluća), zato je, tvrdi dr Lekić prisutno značajno prijepodnevno opterećenje pacijentima iz ostalih opština Crne Gore, čiji dolazak za primjenu terpije zavisi od mnogih faktora, prije svega dužine putovanja i mogućnosti prevoza iz opština iz kojih dolaze.

“U tom smislu nam je potpuno jasno zašto pacijenti koji putuju iz udaljenih opština često dolaze u ranim jutarnjim časovima, te na početku rada ambulanti u 8 h ujutru postoji veliki broj prijavljenih pacijenta i gužva u čekaonici. Sa druge strane kapacitet Dnevne bolnice u smislu broja hemoterpijskih stolica je fizički ograničen brojem od 13 stolica, a hospitalni kapaciteti su smanjeni početkom 2021. godine kada smo dio njih ustupili hematologiji koja je zbog epijdemije kovidom od tog trenutka preseljena na Institut za onkologiju, kao i zbog neadekvatnosti tretmana hematoloških pacijenata u prethodnom prostoru Odeljenja hematologije. Ovo je dodatno opteretilo Dnevnu bolnicu Instituta za onkologiju”, precizira dr Lekić.

Svjesni činjenice velikog broja pacijenta koji prevezilazi prostorne i organizacione kapacitete Instituta, a u najboljoj namjeri da i dalje održe kvalitete usluge i činjenicu da ne postoje liste čekanja za početak onkološkog liječenja, dr Lekić kaže da su tokom predhodne godine ušli u proces decentralizacije i inicijative prema nadležnim institucijama ka organizovanju onkoloških dispenzera u centrima na jugu i sjeveru Crne Gore.

Korak ka tome je projekat započet krajem prošle godine, a to je “Centralne pripreme citostatika na Institutu za onkologiju”, čime bi se stvorili uslovi da se pripremljena terapija transportuje ka centrima na sjeveru i jugu kada budu osnovani.

Prema riječima dr Lekić Opšta bolnica Bijelo Polje je ponudila svoje kapacitete i u narednom periodu će se ići ka organizovanju onkološkog dispanzera u ovoj ustanovi.

“Plan razvoja Instituta za onkologiju u 2024. godini, osim početka rada centralne pripreme citostatika, podrazumjeva i plan proširenja Dnevne bolnice sa većim brojem mjesta za aplikaciju terapije u odnosu na sadašnjih 13. Za sve navedene planove potreban je i adekvatan broj ljekara koji je u ovom trenutku nedovoljan”, kaže dr Lekić.

Ona pojašnjava da je Centar za medikalno onkologiju jedan najdeficitarnijih segmenata zdravstva ljekarima i to zbog dva razloga, ranijeg neadekvatnog planiranja kadra (u nekom trenutku nastao je jaz od skoro 15 godina od zadnjeg do prvog narednog supspecijaliste), kao i zbog odlaska pojedinih ljekara.

“U protekle tri godine upisan je značajan broj mladih ljekara na specijalizaciju internističke onkologije. Međutim, da bi sistem bio održiv, a uzimajući u obzir potreban broj godina za školovanje specijaliste/supspecijaliste, potrebno je sistemsko rješenje planiranja i edukacije kadra, te za deficitarne grane medicine u koje spada i onkologija potrebno je napraviti poseban plan razvoja i motivacije mladih ljekara da se orjentišu prema ovim granama”, objašnjava dr Lekić.

Direktorica Instituta kaže da zaposleni svoj posao obavljaju na visokom profesionalnom nivou, zahvaljujući ličnom entuzijazmu, humanosti i predanosti i prekovremeno i preko broja, sagorijavajući na poslu, a sve u cilju da pacijenti ne čekaju na početak svog tretmana.

“U tom kontekstu svjesni smo, i itekako ih na svojoj koži osjećamo, gužvi u Dnevnoj bolnici Centra za medikalnu onkologiju, i u dosadašnjem radu smo učinili sve što je do nas, da timskim radom, pokušamo da pacijentima obezbijedimo pravovremeni i što komforniji pristup onkološkoj terapiji”, zaključuje dr Sanja Lekić, direktorica Instituta za onkologiju KCCG.

Ostavite komentar

Komentari (0)