Ova zakonsko pravo – ukoliko ga potvrdi Skupština Crne Gore – olakšalo bi ženama poput Marije, koja je više puta godišnje zbog tih bolova izostajala sa posla.

“Uzimala sam po jedan dan, ne baš svakog mjeseca… Na kraju sam se sa šefom dogovorila kako mi se ne bi odbijalo od odmora”.

Izglasavanju ovog prava nada se i studentkinja Mila.

“Bolovi i umor me značajno ometaju u onome što radim… uzimam analgetike u nadi da će pomoći – što nije uvijek slučaj – i redovno imam poriv da preležim barem taj prvi dan, kao što bih preležala bilo koju bolest”, kaže ona za Radio Slobodna Evropa.

Šta predviđa crnogorski predlog

Zakonsko rješenje o menstrualnom odsustvu predložila je nezavisna poslanica Jevrosima Pejović.

Privremenu spriječenost za rad zbog sekundarne dismenoreje utvrđivao bi ljekar specijalista. Sekundarna dismenoreja podrazumijeva bolne simptome koji su uzrokovani nekom prethodno dijagnostikovanom ginekološkom patologijom, poput mioma, polipa…

Iz Ministarstva zdravlja i Kliničkog centra Crne Gore nisu odgovorili koliko žena ima dijagnostifikovanu sekundardnu dismenoreju.

Uvođenje ove mjere, prema mišljenju Pejović, imalo bi i širi društveno-zdravstveni značaj.

S obzirom da su godišnji pregledi ključni za ostvarivanje prava na menstrualno odsustvo, oni bi doprinijeli pravovremenom dijagnostifikovanju i drugih ozbiljnih ginekoloških oboljenja.

“Podaci Instituta za javno zdravlje nam kažu da tek svaka treća žena otkrije rak grlića materice na vrijeme. Odnosno preko 60 odsto njih otkrije ovo oboljenje u trenutku kada se više ne mogu operisati”, kaže Pejović za RSE.

Crna Gora se, prema podacima Instituta, nalazi na šestom mjestu u Evropi po smrtnosti od raka grlića materice.

Kako će glasati poslanice

Pejović se nada podršci ovom zakonskom rješenju svih poslanika crnogorskog parlamenta, prije svega poslanica.

Ona je kazala da su pojedine poslanice imale nedoumice vezano za procenat populacije na koje se odnosi pravo dvodnevnog plaćenog odsustva i kako će to uticati na privredu.

Međutim, kako ističe, to oboljenje pogađa oko 10 odsto ženske populacije, stoga smatra da ne bi imalo značajnijeg uticaja na privredu.

Iz Ženskog kluba Skupštine nisu odgovorili na pitanje RSE o tome da li podržavaju inicijativu poslanice.

Skupštinski Istraživački centar je za potrebe zakonskog predloga pripremio analizu o menstrualnom oduststvu u Evropskoj uniji.

U njoj se ističe da ono ne postoji u zakonodavstvu EU, ali da se kao dio rodne ravnopravnosti može “osloniti na vrijednosti sadržane u pravnim tekovinama Unije”.

Vlada prošle godine nije podržala sliču inicijativu Centra za ženska prava.

Španija – prva u Evropi

Jedina evropska država koja je institut menstrualnog odsustva uvela u svoje zakonodavstvo s ciljem uspostavljanja ravnoteže između zdravlja i posla je Španija.

Žene više “neće morati da čine menstruaciju nevidljivom, uzimaju tablete kako bi radile ili umirale od bolova pretvarajući se da je sve u redu”, poručila je tadašnja ministarka ravnopravnosti Irene Montero.

U toj zemlji od 48 miliona stanovnika, menstrualno odustvo, prema zvaničnoj statistici, dnevno koristi manje od pet žena.

Dva italijanska pokušaja

Sličan predlog našao se pred italijanskim poslanicima čak dva puta u posljednjoj deceniji.

Prvi – iz 2016. godine – odnosio se samo na žene koje su u radnom odnosu i omogućavao do tri dana odsustva sa posla.

Drugi – iz 2023. godine – je još u proceduri a pored žena u radnom odnosu se odnosi i na učenice i omogućava do dva dana odsustva.

Naime, ponovna rasprava pokrenuta je nakon što je srednja škola u Raveni izmijenila propise, kako bi omogućila odsustvo učenicama najviše dva dana mjesečno u slučaju jakih mensutralnih bolova.

I više italijnskih kompanija u svoje sisteme socijalne zaštite uvelo je mogućnost menstrualnog odsustva.

Ova tema je prisutna i u drugim evropskim zemaljama.

Tako je istraživanje u Nizozemskoj pokazalo da većina žena podržava mogućnost ovog odusustva, ali da strahuju kako bi to moglo uticati na njihove karijere.

Istočna Azija decenijama ispred Evrope

I dok evropske zemlje razmatraju mogućnost menstrualnog odsustva, ono je decenijama praksa u više istočnoazijskih zemalja.

U Japanu pravo na menstrualno odustvo postoji gotovo osam decenija, a u Južnoj Koreji gotovo dvije i po decenije.

To pravo uveli su i Inonezija, Tajvan i više kineskih provincija.