Video
Raičević se pridružila akciji regionalnih aktivistkinja i članica NVO, iz preko 40 organizacija – iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore, koje su pozvale institucije da od ove godine budu odgovorne u sprečavanju i suzbijanju svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama i da zaštite preživjele. Zatražile su da adekvatno kažnjavaju počinioce, jer – svaki minut je važan. Poručile su i da žene ne vjeruju institucijama.
Ubijene dvije žene u Crnoj Gori
Predočile su podatak da su prošle godine u Crnoj Gori ubijene dvije žene, u Bosni i Hercegovini devet, a u Srbiji 20.
U okviru zajedniče akcije u tri države, tačnije, u pet gradova postavile su pješčani sat kojim su opomenule nadležne da su odgovorni za živote žena koje im se obraćaju.
Onaj koji je postavljen ispred tužilaštva u Podgorici, sudeći prema riječima Raičević, nije dobro prošao. Trebalo je na tom mjestu da stoji 24 sata, ali su ga, kaže ona, nakon nekoliko sati zatekle u – smeću.
-Kada smo ga postavile ispred tužilaštva, tu su nas dočekali stražar i dva-tri policajca. Poslije dva sata, kada smo otišle, pretpostavljam da je neko pozvao komunalnu i pješčani sat je završio na smetlištu. Sada bih plakala zbog toga – priča Raičević.
Ovo je, dodaje ona, pokazatelj da institucijama nije stalo do ove priče.
-I dalje se prebijaju, ubijaju žene. I dalje imate ljekare koji neće da pregledaju, da prijave, policijaci kažu: ,,Opet si došla. Što dolaziš, smiri se malo, vidi malo tvoje ponašanje“. Ako je djevojka došla da prijavi seksualno nasilje, pitjua je da li je bila takva sinoć, da mu nije neki znak dala – navodi Raičević.
Prijavite, dobićete podršku
Ohrabruje žene da prijavljuju nasilje uprkos ovim anomalijama, jer objašnjava da, između ostalog, predstavnice Sigurne ženske kuće mogu da ih prate dok budu u policiji, sudu, bolnici, u Centru za socijalni rad…
Preporučuje žrtvama da, kada prijave nasilje, traže da se počiniocima izrekne neka od pet zaštitnih mjera. Raičević kaže da policajac ili tužilac može da izbaci nasilnika iz kuće i da nije uvijek neophodno da se žena sa djecom izmješta u sklonište.
-Mogu da je zaštite kod kuće, da bude u svom domu. Kada dođu u sklonište, nije blizu škole, i onda se djeca prepisuju u drugu školu. To može da se promijeni – rekla je ona.
Situacija je, prema njenim riječima, bila bolja prije 10 ili 15 godina, kada su nadležni bolje obavljali svoje poslove.
-Kako se politička situacija mijenja, tako i te institucije idu na gore – ističe Raičević.
Kada organizuju konferencije na kojima delegiraju teme i probleme sa kojima se suočavaju, priča se da se deceniju suočavaju sa poteškoćama da dio tih priča budu predstavnici instutucija – muškarci. Kaže da su presrećne kada na konferenciji zapaze da je došao jedan muškarac iz izvršne vlasti. Praksa je, objašnjava Raičević, da uvijek umjesto njih pošalju predstavnicu, ili ministri dođu, odslušaju na kratko obraćanje i napuste skup čim organizuju prvu pauzu.
-Mi se onda okrećemo jedna prema drugoj i igramo se gluvih telefona. Jer, nemamo više kome da se obratimo. Taj koji odlučuje ne čuje nas više. Imate i primjer gradonačelnika koji nikada nije došao u naše sklonište, a stotine žena je za vrijeme njegovog mandata potražilo pomoć kod nas – kaže Raičević.
Podsjeća da je Crna Gora potpisnica Istanbulske konvencije koja im daje oslonac, najbolja je do sada, jer brani žene i štiti njihova prava. Kritikuje nadležne što ne poštuju konvenciju, navodeći da, na primjer, žrtve seksualnog nasilja nemaju podršku.
-Nema nikakve specijalne pomoći ženama žrtvama seksualnog nasilja. Nema je u institucijama, zakonima, nevidljiva je. Onda se čudimo što se žene ne javljaju – ističe Raičević.
Vrata institucija, prema njenim riječima, konačno moraju da se otvore za žrtve nasilja…
Pomoć traže i u vjerskim institucijama
Raičević ističe da patrijarhat utiče na to kakav će žena imati stav prema nasilju koje trpi i da to stalno pominju. Navodi da se vraća kroz vjerske institucije i da žrtve nasilja odlaze i tamo da potraže pomoć.
-Vidimo da im to ne pomaže i onda dolaze kod ovozemaljskih predstavnika – rekla je ona.
Raičević kaže da su žrtve često neinformisane, pa ne znaju ni da imaju besplatnu pravnu pomoć u slučaju prijavljivanja nasilja.
Preporučeno
-Insistiramo na tim stvarima da ih centri za socijalni rad podržavaju i da pokreću postupke. Jako puno žena ne zna da mogu da dobiju besplatnu pravnu pomoć, što je začuđujuće – kaže Raičević.
