On ukazuje da ključno pitanje nije koliko je turista došlo, već koliki je kvalitet njihovog boravka i kakav ekonomski efekat ima. U tom pogledu, dodaje Ratković, podaci ukazuju na znatno skromnije rezultate.

Ratković ukazuje i da procjena ovogodišnje ljetnje sezone zahtijeva dublju analizu strukturnih slabosti koje Crnu Goru i dalje drže na začelju mediteranske konkurencije.

Kada se u obzir uzmu strukturni problemi – slab kvalitet infrastrukture, neujednačen odnos cijene i usluge i izostanak strateškog upravljanja destinacijom – postaje jasno da se iza nominalnog rasta krije stagnacija konkurentnosti crnogorskog turizma u odnosu na Mediteran.

Prema podacima Uprave za statistiku, Crnu Goru je u prvoj polovini 2026. posjetilo 994.000 turista, što predstavlja rast od 5,7 odsto. Ostvareno je 5,14 miliona noćenja, odnosno 6,5 odsto više nego prošle godine. S obzirom na to da je iza nas i druga polovina avgusta, kako ocjenjujete domete ove ljetnje sezone? 

Ratković: Forsiranjem ovog podatka, ne indikatora, vidi se da zvaničnici vode bilansnu politiku, ističući neindikativne podatke kako bi u javnosti predstavljali stvari boljim nego su. Prihodujemo od noćenja, a ne od dolaska – bitno je koliko gost ostaje kod nas, jer se plaća cijena po danu, a ne po dolasku.

Relevantan je podatak koliko smo ostvarili noćenja u odnosu na prošllu godinu u istom periodu (povećanje je oko 1,55%, što je blizu stagnacije). Ali ni ovo nije ključni indikator. Treba da uporedimo set ključnih indikatora sa zemljama Mediterana, a tu smo na začelju. Ključni pokazatelj je stepen popunjenosti osnovnih kapaciteta, koji je na pola godine iznosio oko 9,76%, što će na kraju godine biti oko 25% što je 2,5 do tri puta manje nego kod vodećih turističkig zemalja Mediterana.

Prosječne cijene soba i prosječan prihod po sobi ne znamo, jer se ta analiza ne radi kod nas od 2019. godine. Da imamo te podatke vidjeli bi da smo crna turistička ovca na Mediteranu, i treba da uradimo mnogo toga da bi postali bijela, odnosno rame uz rame sa vodećim zemljama Mediterana.

Društvene mreže preplavljene lošim recenzijama

Istovremeno, probleme koje imamo godinama ponovo smo gledali i ovog ljeta. U prvom redu, imali smo ogromne saobraćajne gužve, čekanja na granicama, probleme sa vodosnabdijevanjem, kao i preopterećene aerodrome. Koliko takva infrastruktura ograničava razvoj turizma i u kojoj mjeri narušava sliku Crne Gore kao destinacije? 

Ratković: Bulevar Jaz – Tivat, koji je otvoren nezavršen, nije mnogo pomogao rješavanju saobraćajnih problemima. Žale mi se prijatelji da su od Budve do Kotora putovali više od dva sata. Taj problem se može riješiti zaobilaznim brzim cestama kao svgdje u primorskim mjestima Mediterana. Bulevar je napravljen u urbanizovanoj zoni, pa se postavlja pitanje da li je trebalo praviti bulevarsku gradsku ulicu, ili je samo proširiti i dodati trake za bicikliste, motore i pješake i time obogatiti turističku ponudu, a ostatak novca utrošiti na brze zaobilaznice. 

Društvene mreže su preplavljene lošim recenzijama i pritužbama, mahom zapadnih turista. Osim na dugo čekanje na granici, neprekidne spore kolone vozila, turistiti se žale na potkradanje od strane taksista i rasističke uvrede huligana upućene turistkinjama druge boje kože. Na to se nadovezuje i nedostatna aerodromska infrastruktura, problemi u vodosnadbijevanju, problemi deponija…

Najgore je da se problem sa ekspanzijom prenose iz godine u godinu. Vlasti treba da stave u fokus riješevanje tih esencijalnih problema, a ne da šire entropiju i socijalni zamor tuđim mitomanskim narativima, kao – čiji je naš jezik, čija je naša istorija i kultura, nametanje rodovskog, umjesto teritorijalnog, građanskog i državnog koncepta nacije, na kojem su zasnovane sve savremene demokratije, te koji predstavla snažnu centripetalnu silu njihove stabilnosti i koherentnosti, nasupreot našem protusutavnom konceptu rodovskog nacionalizma kao jake centifugalne sile koja rastače državu i njene institucije. A to nam se upravo dešava. 

Odnos kvaliteta i cijena hronični problem

Sve je više primjedbi da je Crna Gora skupa destinacija, posebno kada se cijene uporede sa kvalitetom usluge i ponudom drugih mediteranskih zemalja. Da li u odnosu cijene i kvaliteta gubimo konkurentsku utakmicu i šta bi konkretno moralo da se promijeni? 

Ratković: Odnos kvaliteta i cijena je naš hronični problem. Na srozavanje kvaliteta presudno utiče nedostatna destinacijska infrastruktura, ogromne gužve primarno deteterminisane prevelikom i stalno rastućom masom sekundarniih stanova koje dovlaće ogroman broj kvazi turista i automobila koji ostavljaju nepovoljan karbonski otisak. 

Mi nemamo destinacijsku politiku cijena, već cijene stihijski formiraju preduzetnici u turizmu. Oni su na to donekle primorani kratkom turističkom sezonom, pa nastoje da to kompenziraju visokim cijenama, što se vraća kao bumerang. Mi smo u svakom slučaju gubitnici. Gradnjom neturističkih objekata na primorju smo višestruko prekoračili prag nosivosti i to rađa sve probleme koji se samo multiplikuju. To treba zaustaviti. Ali, to nema ko da zaustavi.

Nedostaje pravna država kao branič opšteg interesa, odnosno održivog turizma. Nedostaje zakonska regulativa, poput zakona o upravljanju održivim turizmom. Nedostaje politička volja, a ona je zarobljena tužnim mitomanskim programima i ideologijama. Birači stalno daju legitimitet tim pogubnim ideologojama i rezultat je ovo što vidimo. Vrijeme je da se probudimo, proznamo probleme koje imamo i počnemo da ih rješavamo. Nadam se da će gotovo izvjesno, skoro uključivanje u punopravno članstvo u EU dati jaki podsticaj ozdravljenju našeg društva i naše države, a ne neke iz tuđih mitomanskih snova.

Hoteli marginalizovani

Crnogorski turizam i dalje je snažno oslonjen na privatni smještaj i nekoliko mjeseci ljetnje sezone. Ima li takav model budućnost i koliko su nam za ozbiljan iskorak potrebni kvalitetniji hoteli, veća ulaganja i razvoj turističkih proizvoda veće vrijednosti? 

Ratković: Nažalost to je tačno. A da stvar bude još gora, radi se, mahom, o nekomercijalnom privatnom smještaju, koji zahvata oko dvije trećine ukupnih smještajnih kapaciteta. Nama hoteli čine nekih šest odsto ukupnih smještajnih kapaciteta, kamping i glamping su tek u početnoj fazi razvoja, kao i objekti gastronomskog turizma.

Moramo prvo početi sa destinacijskim menadžment planovima mjerenja održivosti i ozdravljanja destinacije (regenerativni turizam), kao i sa procesom repenetracije na vodeća organizovana emitivna tržišta Evrope. Prije toga moramo donijeti novi model destinacijskog menadžmenata, depolitizovan i deetatizovan, na osnovu javno -prvatnog partnerstva (destinacijske menadžment organizacije i povezane destinacijske menadžment kompanije).

To, međutim, nije u agendi nadležnih državnih organa, niti, pak, u agendama relevantnih političkih partija. Građanske inicijative su uspavane i u apatiji. Pojedinci koji dižu glas za ovakve reforme su rijetki i usamljeni. Reformske snage gotovo niti ko traži, niti podržava. Većina se orjentiše da se, pomiri sa sudbino, priključi izbornim pobjednicima, kako bi dokazali lojalnost onima koji nijesi njima lojalni. 

Nedostatak radne snage, posebno kvalitetnog i obučenog kadra, jedan je od naših hroničnih problema. Koliko taj problem utiče na kvalitet usluge i može li Crna Gora dugoročno graditi konkurentan turizam oslanjajući se na sezonski uvoz radne snage? 

Ratković: Taj problem je globalni, ali ga druge destinacije polako riješavaju. Kod nas je to mnogo izraženije i posljedica je ovakvog turizma.

Sezonalnost je kritična i generiše kratko trajanje radnog odnosa. Prelazak na produženje sezone i cjelogodišnji rad je teško izvodljiv sa ovakvom strukturom ponude i koncetracije nekomercijalnih objekata, ali i sa strukturom turističke tražnje gdje dominiraju region (Srbija, BiH), Rusija (šampion u individualnim objektima – sekundarnog stanovanja) i domaće tržište. Bez strukturnih reformi nema šanse za ozdravljenje, odnosno regeneraciju i razvoj našeg turizma. 

Pogoršanje ključnih indikatora u turizmu

Istovremeno, sve je očigledniji i problem preopterećenosti primorja, neplanske gradnje i pritiska na infrastrukturu tokom špica sezone. Treba li Crna Gora da nastavi da teži povećanju broja turista ili je došlo vrijeme da prioritet budu kvalitet, veća potrošnja po gostu i održivost destinacije? 

Ratković: To je zaista očigledno, ali nadležni neće taj problem da vide. A niko ih i ne tjera da ga vide i stave u razmatranje. 

Evo kod nas kola priča da će se srušiti jedan od najboljih objekata u istoriji turizma Crne Gore, ”Slovenska plaža”, da bi se gradili sekundarni stanovi u soliterima. Broj prisutnih na protestima je bio nerazuljivo mali, kao da se radi o rušenju neke straćare. A danas u turističkom svijetu dominiraju takvi objekti, s tim što je akcenat na razvoju većeg broja manjih rizorta, kampova i glampinga.

Oni koji protežiraju rušenje pozivaju se na sve lošiji rad rizorta, kojim oni upravljaju. Pa umjesto promjene sistema upravljanja – na destinacijskom i kompanijskom nivou – oni bi da mijenjaju objekat upravljanja, koji su osiromašili u vanpansionskim objektima, smatrajući u procesu politizovane tranzicije da su ti objekti, naročito plažni, periferija?! 

Kakve su Vaše procjene za postsezonu i ukupne rezultate 2026? Šta bi država i turistička privreda morali imperativno promijeniti prije naredne sezone kako bi Crna Gora ostala konkurentna na Mediteranu? 

Ratković: Vjerovatno će se ponoviti prošla godina, uz neka simbolična nominalna povećanja, ali uz pogoršanje ključnih indikatora poslovanja našeg turizma.