TENDER ZAVRŠEN, RAČUN SE POVEĆAVA: Zbog najavljenog Euro modela, građevinari traže još novca za već ugovorene državne poslove

Građevinske kompanije tvrde da su njihove prvobitne ponude formirane prema troškovima koji su važili u trenutku raspisivanja tendera i potpisivanja ugovora.

Predsjednik Odbora udruženja građevinarstva i industrije građevinskih materijala Privredne komore Crne Gore Mile Gujić u izjavi za Vijesti, ukazao je da bi povećanje minimalnih zarada značajno uticalo na troškove rada, dok su od domaćih proizvođača građevinskih materijala, kako navodi, dobili procjene o mogućem povećanju njihovih cijena za oko 30 odsto.

Najavljeni „Euro model“ predviđa povećanje minimalne zarade sa 600 na 1.000 eura za radna mjesta sa osnovnim obrazovanjem, sa 600 na 1.250 eura za srednjoškolce, dok bi minimalna zarada za visokoškolce porasla sa 800 na 1.400 eura.

Gujić smatra da bi zbog takvih promjena bilo opravdano razmotriti korekcije ranije zaključenih ugovora, naročito kod višegodišnjih infrastrukturnih projekata. Kao primjer navodi period od prije četiri godine, kada su zbog poremećaja na tržištu izazvanih ratom u Ukrajini i rastom cijena građevinskog materijala zaključivani aneksi ranijih ugovora.

Tada su, prema njegovim riječima, korekcije cijena vršene na osnovu stvarnih troškova i faktura koje su dokazivale rast cijena materijala.

Ugovor o javnoj nabavci trebalo bi da predstavlja konačan dogovor države i izabranog izvođača o tome šta će biti izgrađeno, po kojoj cijeni i u kojem roku. Kompanije na tenderima daju ponude, računajući troškove radne snage, materijala, mehanizacije i drugih resursa, a posao dobija ponuđač koji ispuni uslove i ponudi najpovoljnije uslove u skladu sa kriterijumima postupka.

Upravo je mogućnost izmjene već zaključenih ugovora ponovo aktuelizovana zbog najavljenog „Euro modela“, koji predviđa značajno povećanje minimalnih zarada, a time i potencijalno veće troškove kompanija koje rade na državnim i opštinskim projektima.

ZAKON DOZVOLJAVA IZMJENE, ALI NE I NEOGRANIČENO POVEĆANJE CIJENA

Uslovi pod kojima država može mijenjati već zaključene ugovore definisani su članom 151 Zakona o javnim nabavkama, koji uređuje izmjene ugovora tokom njihovog trajanja. Važeći tekst obuhvata i izmjene objavljene u „Službenom listu Crne Gore“ tokom 2026. godine.

Ovaj član propisuje da se ugovor može izmijeniti bez sprovođenja novog postupka javne nabavke u nekoliko jasno određenih situacija, uz uslov da su finansijska sredstva obezbijeđena planom javnih nabavki.

Prva mogućnost postoji kada je još u tenderskoj dokumentaciji i prvobitnom ugovoru predviđeno da cijena može biti promijenjena ili da se mogu koristiti određene ugovorne opcije. U tom slučaju moraju biti unaprijed definisani obim i priroda mogućih izmjena, kao i uslovi pod kojima se one mogu primijeniti. Takve izmjene ne smiju mijenjati ukupnu prirodu ugovora, a povećanje njegove vrijednosti ne može biti veće od 20 odsto prvobitne vrijednosti.

Drugi zakonski osnov odnosi se na dodatne radove, robu ili usluge koji nijesu bili obuhvaćeni prvobitnim ugovorom, ali su tokom realizacije postali neophodni. Da bi se oni ugovorili sa istim izvođačem bez novog tendera, mora postojati ekonomski ili tehnički razlog zbog kojeg njegova zamjena nije moguća, odnosno zbog kojeg bi promjena izvođača izazvala značajne poteškoće ili znatno povećala troškove naručioca. I u ovom slučaju povećanje vrijednosti ugovora ograničeno je na 20 odsto prvobitnog iznosa.

Treća mogućnost predviđena je za okolnosti koje naručilac u vrijeme zaključivanja ugovora nije mogao predvidjeti. Izmjena je moguća samo ako se njome ne mijenja priroda prvobitnog ugovora, a povećanje vrijednosti takođe ne smije biti veće od 20 odsto.

Zakon predviđa i pojedine druge slučajeve, poput izmjene ugovora nakon restrukturiranja izvođača, odnosno njegovog preuzimanja, spajanja ili stečaja, pod propisanim uslovima, kao i zamjene podugovarača.

Važno je i to da zakon ne dozvoljava da se kroz više uzastopnih aneksa izbjegnu ograničenja. Kada se ugovor mijenja više puta, računa se neto kumulativna vrijednost svih izmjena. Drugim riječima, naručilac ne može posmatrati svaki aneks kao potpuno odvojeno povećanje i na taj način zaobići zakonski limit.

Zakon, međutim, ne propisuje da svaka izmjena mora biti povećanje cijene. Predviđena je i mogućnost smanjenja ugovorene vrijednosti kada za to nastupe zakonom određene nepredvidive okolnosti.

Posebno je važno da izmjena ne smije biti toliko značajna da suštinski mijenja prvobitni ugovor. Član 150 Zakona o javnim nabavkama definiše šta se smatra bitnom izmjenom. To je, između ostalog, slučaj kada bi novi uslovi omogućili učešće drugih ponuđača ili doveli do izbora drugačije ponude da su postojali u vrijeme prvobitnog tendera, kada se mijenja ekonomska ravnoteža u korist izvođača na način koji nije bio predviđen ugovorom, ili kada se značajno povećava obim posla.

Ako je potrebna takva bitna izmjena, naručilac mora pokrenuti novi postupak dodjele ugovora. To znači da se dodatni poslovi ne mogu jednostavno dodijeliti postojećem izvođaču samo zato što je već angažovan na projektu.

KLIZNE SKALE NIJESU AUTOMATSKO PRAVO NA DODATNI NOVAC

Jedan od mehanizama na koje se građevinske kompanije pozivaju jesu takozvane klizne skale. Riječ je o ugovornim formulama koje omogućavaju korekciju cijene u zavisnosti od promjena unaprijed određenih troškova, poput cijena materijala, goriva ili rada.

U praksi to znači da se kod višegodišnjeg ugovora može unaprijed predvidjeti način obračuna promjene cijena. Ako, na primjer, ugovor sadrži formulu prema kojoj se određeni dio vrijednosti radova usklađuje sa rastom troškova rada, izvođač može tražiti korekciju kada nastupe uslovi definisani tom formulom.

Međutim, takva mogućnost mora biti predviđena tenderskom dokumentacijom i ugovorom, sa jasno određenim parametrima i uslovima primjene. Samo pozivanje na rast troškova ili postojanje kliznih skala u građevinskoj praksi nije dovoljno da izvođač automatski stekne pravo na povećanje ugovorene cijene.

Upravo zbog toga bi kod svakog velikog projekta trebalo provjeriti da li je klauzula o promjeni cijena bila dio prvobitne dokumentacije, na koje se troškove odnosi, koji period obuhvata i kako se dokazuje nastala razlika.

Ukoliko se kompanija poziva na nepredviđene okolnosti, naručilac mora utvrditi da li je riječ o promjeni koju objektivno nije mogao predvidjeti prilikom zaključivanja ugovora, da li je izmjena neophodna i da li se njome čuva priroda prvobitnog posla. Ni tada povećanje ne može preći zakonski limit od 20 odsto po tom osnovu.

U slučaju više izmjena, njihova ukupna neto vrijednost mora se posmatrati zajedno.

Naručilac je, prema članu 151, dužan da izmjenu ugovora objavi na Elektronskom sistemu javnih nabavki (ESJN) u roku od tri dana od dana zaključivanja aneksa. Član 152 dodatno propisuje obavezu kontrole izvršenja ugovora, kao i izrade i objavljivanja izvještaja o njegovoj realizaciji u roku od 30 dana od završetka posla.

To znači da bi javnost kroz elektronski sistem trebalo da može da prati ne samo prvobitnu vrijednost ugovora već i naknadne izmjene, dok naručilac mora kontrolisati da li izvođač posao obavlja u skladu sa ugovorenim obavezama.

MILIJARDA EURA VEĆ UGOVORENIH POSLOVA

Razmjere mogućeg finansijskog opterećenja postaju jasnije kada se pogledaju najveći građevinski ugovori zaključeni ove godine.

Prema zvaničnim podacima sa sajta javnih nabavki, od početka 2026. potpisano je nekoliko velikih ugovora čija ukupna vrijednost prelazi milijardu eura, a čija će realizacija trajati nekoliko narednih godina.

Najveći među njima je ugovor o projektovanju i izgradnji dionice autoputa Mateševo–Andrijevica, vrijedan 693 miliona eura, potpisan u februaru sa kineskim konzorcijumom. Prema ugovorenoj dinamici, prvih 12 mjeseci predviđeno je za projektovanje, dok je za izgradnju ostavljeno četiri godine.

Ovaj ugovor zaključen je prema pravilima Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), a građevinski sektor ukazuje da postoji mogućnost primjene klizne skale za nepredviđene troškove. Ipak, ostaje da se utvrdi da li i u kojoj mjeri eventualni rast troškova rada može biti prihvaćen kroz konkretne ugovorne odredbe.

U junu je potpisan i ugovor vrijedan 237 miliona eura za izgradnju kraka brze ceste oko Budve. Glavni radovi trebalo bi da počnu naredne godine i traju četiri godine.

Među velikim poslovima su i izgradnja Bulevara Velje brdo, vrijedna 31 milion eura, kao i prva faza istoimenog naselja, za koju je ugovoreno 40 miliona eura. Realizacija ovih projekata planirana je tokom naredne tri godine.

Pored navedenih investicija, vrijednost drugih aktivnih ugovora o javnim građevinskim radovima, čija se realizacija očekuje u naredne dvije do tri godine, prelazi 150 miliona eura.

Ukupna vrijednost ovih navedenih poslova tako prelazi 1,15 milijardi eura, što pokazuje koliki je finansijski značaj pravilnog obračuna eventualnih izmjena ugovora.