Video
Problem sa izlivanjem fekalija u rijeku Moraču je i dalje jedno od gorućih pitanja, koje donosioci odluka uglavnom prebacuju jedni na druge, izbjegavajući da se ozbiljnije pozabave situacijom. Opasnost je svakim danom sve veća jer riba koja živi u Morači i Skadarskom jezeru često završi na nečijoj trpezi.
Povodom ozbiljnog ekološkog incidenta razgovarali smo sa direktoricom Centar za klimatske promjene, prirodne resurse i energiju na Univerzitetu Donja Gorica Ivanom Vojinović.
Vojinović u intervjuu za Standard ističe je zagađenje rijeke Morače ozbiljan ekološki problem koji može imati značajne posljedice, ne samo po lokalni ekosistem, već i na šire područje, uključujući i cijeli ekosistem Skadarskog jezera, koje je najveće jezero na Balkanu i jedno od ključnih prirodnih bogatstava Crne Gore.
- STANDARD: Šta je uzrok velikog zagađenja rijeke Morače, posebno njenog donjeg toka?
VOJINOVIĆ: Iako je potrebno imati pravu informaciju o uzrocima zagađenja od nadležnih organa, vrlo vjerovatno da su otpadne vode koje se izlivaju u Moraču razlog velikog zagađenja rijeke, posebno u njenom donjem dijelu. Nedovoljno razvijena infrastruktura za prečišćavanje otpadnih voda u Glavnom gradu, kao hronični problem, dovodi do toga da neprečišćene ili nedovoljno prečišćene otpadne vode u kontinuitetu dospijevaju u Moraču, pogoršavajući kvalitet vode. Naime, kapacitet postojećeg kolektora u Podgorici iznosi svega oko 76.000 ekvivalent stanovnika, pa se otpadne vode gradske kanalizacije ispuštaju u Moraču, jer kolektor nema dovoljan kapacitet njihove prerade. Ovo postrojenje je zastarjelo i preopterećeno, jer je izgrađeno 1978. godine (sa rekonstrukcijom iz 2007. godine) i često ne može da obradi sve otpadne vode, što dovodi do problema sa zagađenjem.
Postoje i drugi faktori koji utiču na zagađenje rijeke. Podgorica, kao glavni grad Crne Gore, generiše veliku količinu komunalnog otpada. U blizini rijeke se često odlaže građevinski i komunalni otpad. Nekontrolisane deponije na obalama rijeke, kao i bacanje otpada direktno u vodotok, dodatno pogoršavaju stanje. Uz to, u okolini rijeke odvija se intenzivna poljoprivredna proizvodnja koja uključuje upotrebu pesticida, herbicida i vještačkih đubriva. Ove supstance, isprane sa poljoprivrednih površina, završavaju u rijeci, što doprinosi eutrofikaciji i daljem zagađenju vode.
- STANDARD: Koliko je opasan ovaj ekološki problem i koliko će uticati na zagađenje Skadarskog jezera?
VOJINOVIĆ: Zagađenje rijeke Morače je ozbiljan ekološki problem koji može imati značajne posljedice, ne samo po lokalni ekosistem, već i na šire područje, uključujući i cijeli ekosistem Skadarskog jezera, koje je najveće jezero na Balkanu i jedno od ključnih prirodnih bogatstava Crne Gore. Morača je glavna pritoka Skadarskog jezera, pa sve zagađene supstance koje rijeka nosi završavaju u njemu. Ovo može dovesti do povećanja koncentracija štetnih materija u vodi jezera, pogoršavajući njegov kvalitet. Hranljive materije iz poljoprivrednih zagađivača, kao što su fosfor i azot, mogu oštetiti vodenu okolinu i narušiti ekološku ravnotežu u vodama, te dovesti do prekomjernog rasta algi u jezeru. Eutrofikacija može smanjiti koncentraciju kiseonika u vodi, uzrokujući pomor ribe i drugih vodenih organizama. Zagađenje može uništiti staništa unutar jezera koja su ključna za mnoge endemske i migratorne vrste, uključujući ptice i ribe. Podsjetiću da je Skadarsko jezero važno za mnoge vrste ptica, uključujući kudravog pelikana, i svaki pad u kvalitetu vode može negativno uticati na ove populacije.
Zagađenje jezera može imati i ekonomske posljedice, naročito na turizam i ribarstvo. Skadarsko jezero je popularna turistička destinacija, a narušavanje njegovog prirodnog stanja moglo bi smanjiti broj posjetilaca i prihod od turizma.
- STANDARD: Brojan je živi svijet u Morači, a pogotovo u Skadarskom jezeru. Kako će se zagađenje odraziti na njih i kakve sve opasnosti prijete?
VOJINOVIĆ: Opasnost po živi svijet u rijeci Morači i Skadarskom jezeru zbog zagađenja je značajna i može imati ozbiljne posljedice po ekosisteme ovih vodotoka. Morača je stanište za brojne biljne i životinjske vrste, od kojih su mnoge osjetljive na promjene u kvalitetu vode. To uključuje ribe, vodozemce, beskičmenjake i biljke koje zavise od čiste vode za opstanak. Zagađenje komunalnim otpadnim vodama može dovesti do smanjenja biološke raznovrsnosti, ugrožavanja vrsta i narušavanja cijelog ekosistema rijeke.
Sa druge strane, Skadarsko jezero je najveće i biološki najbogatije močvarno stanište, bogato reliktnim i endemskim biljnim i životinjskim vrstama i predstavlja utočište za mnoge vrste koje su preživjele glacijaciju. Zagađenje koje dolazi iz Morače može narušiti njihova staništa, dovodeći do smanjenja ovih populacija. Uz to, zagađenje iz Morače može se kombinovati sa drugim izvorima zagađenja, poput poljoprivrednog oticanja i otpadnih voda iz naseljenih područja, što može dovesti do ozbiljnijih problema, kao što su uginuće riba i dugoročno narušavanje kvaliteta vode. Neke vrste, poput jegulje, mogu biti posebno osjetljive na zagađenje, što može dovesti do smanjenja njihove populacije u ovom području.
Skadarsko jezero je jedno od najznačajnijih centara biodiverziteta vodozemaca na Balkanskom poluostrvu i Evropi i jedno od pet međunarodno značajnih područja za ptice u našoj državi. Zagađenje vode i degradacija staništa mogu smanjiti dostupnost hrane i sigurnih mjesta za gniježđenje, što direktno ugrožava ptičju populaciju. Zagađenje može destabilizovati ekosistem jezera, čineći ga podložnijim invazivnim vrstama koje mogu dalje narušiti ekološku ravnotežu. Ove vrste mogu istisnuti autohtone vrste, dodatno smanjujući biološku raznovrsnost. Uz navedeno, ovaj močvarni ekosistm je i jedno od najvećih tresetišta u Evropi i skladište ugljen dioksida koji vrši filtraciju i spriječava da različiti oblici zagađenja dospiju u vodne ekosisteme. Stoga su njegova zaštita i očuvanje od posebnog značaja.
Dakle, opasnost po živi svijet u rijeci Morači i Skadarskom jezeru zbog zagađenja je visoka. Ukoliko se ne preduzmu hitne mjere za smanjenje i kontrolu zagađenja, mogući su dugotrajni negativni efekti na biodiverzitet, zdravlje ekosistema i očuvanje ključnih vrsta. Ne smijemo zaboraviti ni to da zagađena voda može predstavljati rizik za zdravlje ljudi, naročito onih koji se oslanjaju na rijeku za vodu ili ribu. Prisustvo teških metala, patogenih mikroorganizama i drugih zagađivača može izazvati ozbiljne zdravstvene probleme, uključujući trovanja i bolesti koje se prenose vodom, ali i kroz lanac ishrane u vidu prisutne mikro plastike i prioritetnih zagađujućih supstanci.
- STANDARD: Šta je potrebno uraditi da se u budućnosti izbjegnu ovakvi ekološki incidenti i koji su dalji koraci u rješenju gorućeg problema izlivanja fekalija u Moraču?
VOJINOVIĆ: Ukoliko se ne preduzmu hitne mjere za smanjenje zagađenja, može doći do dugotrajnih i nepopravljivih šteta, kako po prirodu, tako i po lokalnu ekonomiju i zdravlje ljudi. Zbog ispuštanja otpadnih voda u Moraču, kvalitet vode te rijeke nema zahtijevani ekološki status. Zbog toga je nužno da se ubrzaju aktivnosti na izgradnji novog postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda sa kolektorskim sistemom i sistemom za tretman kanalizacionog mulja, koji će imati znatno veći kapacitet. Novi sistem moći će da obradi otpadne vode za oko 223.000 ekvivalent stanovnika, što će značajno poboljšati ekološku situaciju u Podgorici. Pored unaprijeđenja infrastrukture za prečišćavanje otpadnih voda, neophodno je da se pojača i kontrola nad izvorima zagađenja i podigne svijest o važnosti očuvanja ovih ključnih vodnih resursa.
Preporučeno
Podsjetiću da je Crna Gora u pregovorima sa EU u Poglavlju 27 – životna sredina i klimatske promjene zatražila prelazni period da najkasnije do 2035. godine izgradi sva postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, rekonstruiše mrežu, zaštiti vodoizvorišta i sl. Drugim riječima, sve površinske i podzemne vode, uključujući i Moraču i Skadarsko jezero, moraće do tada da imaju tzv. dobar hidrološki, hemijski i ekološki status. Međutim, sa ovom dinamikom izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda i sa ovakvim stepenom zagađenja vodotokova, to je teško postići, ukoliko ne dođe do implementacije zakona, a posebno Okvirne direktive o vodama i Direktive o komunalnim otpadnim vodama, na šta Evropska komisija uporno podsjeća.
